‘Populistički’ ovih dana jednostavno znači slušati što ljudi žele, no austrijski čelnici i mediji pokušavaju to učiniti nacističkim
Još jedna desničarska stranka protiv establišmenta upravo je pobijedila na izborima u još jednoj europskoj državi, ovaj put na parlamentarnim izborima u Austriji. Ali sve dok elita establišmenta još uvijek može smisliti kako se održati na vlasti držeći se jedna druge unatoč svojim nominalnim ideološkim razlikama, doista ih nije briga. Zvuči kao briljantna strategija. Da vidimo kamo ide, hoćemo li?
Elite u Austriji, kao i drugdje u Europi, smatraju svojom dužnošću braniti demokraciju osiguravajući da stranka koja dobije najviše glasova bude potpuno marginalizirana. Zašto? Jer, Hitler. Duh.
Prema Associated Pressu, austrijska Slobodarska stranka osigurala je “Prva pobjeda krajnje desnice na nacionalnim izborima od Drugog svjetskog rata.” A svi znamo koji je slavni Austrijanac sinonim za Drugi svjetski rat. Kako suptilno.
“EU se uzdrmala dok krajnja desničarska stranka koju su osnovali nacistički veterani iz Drugog svjetskog rata juri do pobjede,” primijetio je jedan britanski tabloid, Express. “Slobodarska stranka Herberta Kickla prema prvim projekcijama očekuje veliku pobjedu u Austriji.” Zanimljivo je kako je nacistička povijest potpuno izostavljena kada ukrajinski neonacistički pokret Azov trči uokolo sa zastavama nacističkih simbola i tetovažama u znak pohvale od istog establišmenta.
Za one koji traže drugačiji način ocrnjivanja austrijskih birača osim usporedbe s Hitlerom, ovdje očito postoji prilika da ih usporede s Führerovim neprijateljima iz Drugog svjetskog rata: Rusijom. NBC zove ovo “krajnja desnica” glas prosječnih Austrijanaca kojima je dosta nestašluka establišmenta a “pojačanje za Putina.”
Izgleda kao sve “loš momak” baze su pokrivene cijelim spektrom propagande zapadnog establišmenta.
Pa kako je ova stranka zapravo pobijedila? Bivši austrijski ministar koji je preuzeo kormilo Slobodarske stranke 2021. stalno je govorio o prosječnom građaninu koji pati od nemogućnosti plaćanja osnovnih životnih potrepština, poput struje i hrane. Zar ne razumije da ako Austrijanci mogu staviti hranu na stol, onda Putin pobjeđuje? Očigledno nije. A čini se da ni birači to ne shvaćaju. A budući da ovaj tip i njegova stranka sve više rezoniraju s objektivnom stvarnošću birača dok se elite od nje distanciraju, to se pretvara u izborne pobjede.
To je jednostavno poput birača koji promotre svoje živote i zaključe da se njegova procjena više podudara s njihovom vlastitom nego s verzijom koju predstavljaju stranke establišmenta.
Još jedan veliki problem za Austriju bio je veliki broj izbjeglica po glavi stanovnika, jedan od najvećih u Europi, a problem je odjeknuo kroz incidente kao što su prijetnje Islamske države koncertu Taylor Swift u Beču tijekom ljeta, policijske racije uoči godišnjice terorističkih napada u SAD-u 11. rujna 2001. i pobune izbjeglica na Noć vještica prije nekoliko godina.
Posebno je pitanje azila ono za što bi Kickl, bivši ministar unutarnjih poslova koji sada vodi Slobodarsku stranku, bio u dobroj poziciji da se pozabavi. Što bi ga točno u njegovoj prošlosti moglo kvalificirati za to u glavama birača? Možda činjenica da je 2019. bio prisiljen odstupiti s posla jer je rekao da želi testirati parametre europskih pravila o ljudskim pravima koja “spriječiti nas da učinimo ono što je potrebno” s tražiteljima azila – tema za koju je čak i ljevica morala priznati da je problem, ali samo govoreći da će samo smanjiti zahtjeve za azil. Postoji dosta dnevnog svjetla između položaja “puni smo” i “izlazi”pri čemu je potonje već stvarni stav za koji su se zalagali tzv. bleeding heart ljevičari, koji su uspjeli dobiti samo 21% glasova.
Očito veliki broj Austrijanaca nije hvatao svoje bisere za Kicklove izjave kao što je to učinio austrijski establišment, dodijelivši mu gotovo 29% glasova. Kickl je Ursulu Von der Leyen, neizabranu predsjednicu Europske komisije, nazvao ratnom huškačicom. I, dobro, austrijski birači također su njegovoj Slobodarskoj stranci dali najviše glasova na europskim parlamentarnim izborima ranije ove godine. Lijep mali dar za grijanje prijestolja, evo.
Čini se da je stranački mandat birača jasan: obračunati se s nacionalnim i europskim establišmentima koji su napravili takvu zbrku. Baš kao i svugdje drugdje u Europi gdje su antiestablišment stranke bujale, osobito na desnici. Pa s kim će formirati vladu, po opredijeljenju naroda? Prema kancelaru iz establišmenta, nitko. Jer, pa, jebi ih.
“Jasno sam rekao s kim nije moguće formirati odgovornu, održivu vladu. Sadašnji čelnik FPO ne ispunjava te kriterije, pa sam ga isključio,” rekao je kancelar Karl Nehammer. Njegova stranka establišmenta desnog centra bila je druga s 26% glasova, ali zajedno s lijevim centrom još uvijek se mogu držati vlasti.
Sve ostale austrijske stranke rekle su da će se pridružiti kancelaru za njegovim stolom za ručak u kafeteriji i ostaviti Slobodarsku stranku samu u kutu kao Billy No Mates, jer ovo ne bi trebala biti demokracija u kojoj izbori su važni ili bilo što. Predsjednik zemlje također je rekao da ne mora stranci s najviše glasova dati prvu priliku za sastavljanje vlade. Pretpostavljam da je zaključio da mora spasiti demokraciju tako što ju je stavio na splav i gledao kako pluta, kao što je Jack učinio s Rose u Titanicu.
Kancelarka očito osjeća potrebu zaštititi zemlju od vlastitog naroda. Baš kao što je to nedavno pokušao francuski predsjednik Emmanuel Macron s izbornim manipulacijama toliko brojnim i iscrpljujućim da su mogle biti novi sport izdržljivosti na Olimpijskim igrama u Parizu. Bio bi to čisti dogovor oko izborne krađe da se radilo iza zatvorenih vrata. Umjesto toga, učinili su to pred očima javnosti.
Macron se posvađao kad je populistička desnica pobijedila na europskim izborima i odmah nakon toga raspisao izbore koji su rezultirali time da je populistička desnica osvojila većinu glasova, a populistička ljevica osvojila najviše mjesta, zahvaljujući dogovoru Macronove stranke s ljevicom da se strateški povuče u korist jednog kandidata između dviju stranaka u okruzima gdje je desničarski Nacionalni skup riskirao pobjedu zbog podjele glasova.
Ispostavilo se da Macron zapravo nije želio da niti jedna stranka formira vladu, pa je ulogu premijera prepustio pregovaraču EU-a za Brexit, tehnokratu Michelu Barnieru, iz stranke desnog establišmenta koju su birači uvelike odbacili i sveli na jednoznamenkaste brojke na izborima. Nova francuska vlada predstavlja pokušaj zastupanja populističkih desnih i lijevih pozicija, ali s ministrima koji zapravo nisu iz stranaka koje su birali birači.
Na nedavnim njemačkim državnim izborima, blokiranje populističke desnice, koja je osvojila dva od tri glasa, također je bio naziv igre za one koji očito narodne izbore smatraju ubojstvom na cesti koje se može samo ostrugati s kotača njihovog automobila klauna prije no što se odvezu na.
Dakle, što je sljedeće za europsku demokraciju? Što kažete na to da jednostavno ostavite iste hakove establišmenta na vlasti zauvijek i da samo plebe izglasaju dnevni red koji će oni provesti. Jer to je skoro gdje smo sada.
Za prosječnog europskog birača sve se vrti oko ekonomije, troškova života, migracije i otklanjanja sve ratobornosti koja obogaćuje posebne interese, a osiromašuje prosječnog građanina. Šačica političara je to shvatila. Jer to stvarno nije raketna znanost. “Populistički”, ovih dana samo znači imati otvorene oči i uši, što možete učiniti samo ako vam glava nije zaglavljena na stražnjici Ujaka Sama. Možda je – samo možda – ta osnovna svijest ono što je toliko privlačno biračima s ovom takozvanom krajnje desnom politikom – a ne, znate, Hitler.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
