Hrvatska je prepuna arheološkog blaga koje svjedoči o tome što je na našim područjima bilo prije nas. Tako se u posljednje vrijeme po Splitu stalno nešto kopa. Naravno, mislimo upravo na arheološke iskope. Slučajni prolaznici zaviruju, sve nekako zanima što se to nalazi ispod ceste kojom su toliko puta prošli. I nije tako samo u Splitu, nalazišta koja svjedoče o našoj prošlosti ima na svakom koraku.
Prošle godine Arheološki muzej u Splitu je, u suradnji sa Hrvatskim arheološkim društvom, Muzejom hrvatskih arheoloških spomenika i Muzejom grada Split, organizirao niz predavanja pod nazivom „Šta vi tamo kopate?“ kojima je sve zainteresirane upoznao s vrijednim nalazištima diljem Dalmacije. Gostovao je niz stručnjaka koji su prisutne na jednostavan i zanimljiv način upoznali s rezultatima arheoloških istraživanja. Jedan od tih stručnjaka bio je izv. prof. dr. sc. Igor Borzić sa Odjela za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru.
Razgovarali smo s prof. Borzićem o nalazištu Kopila na Korčuli koje je upravo on istraživao. Pojasnio nam je gdje se ono nalazi i zbog čega je važno.
„Lokalitet Kopila se nalazi na zapadnom dijelu otoka Korčule, praktički je prapovijesni predak današnjeg naselja Blato, koje je kao i Kopila, u najvećoj mjeri baštinilo blagodati Blatskog i okolnih polja, poljoprivrednih površina iznimnog potencijala. S druge strane Kopila je smještena i na dominantnoj koti s koje se nadziru vitalne maritimne rute, od Pelješkog kanala i ulaza u Neretvanski zaljev, Korčulanskog i Viškog kanala, ulaza u zaljev Vele Luke, dakle sve one površine koje su u vremenima kada je Kopila bila naselje, a riječ je o okvirno posljednjem tisućljeću prije Krista, bile od iznimne važnosti.
Važnost Kopile ogleda se u lokalnom i regionalnom smislu jer s jedne strane mi po prvi puta imamo nešto konkretniji uvid u život jedne otočne korčulanske kasnoprapovijesne zajednice, njezinu svakodnevnicu u životu i smrti, gospodarske i kulturne afinitete, društveno uređenje, što je od velikog značaja u usporedbi s onim što nam o indigenom stanovništvu govore grčki i rimski pisani izvori. Upravo u tome leži i ona regionalna važnost ovog lokaliteta jer smo preko nalaza s Kopile, ali i drugih sličnih korčulanskih lokaliteta, primjerice Stina kod Žrnova, puno svjesniji koliko su bile uske veze tih zajednica s novopridošlim stanovništvom u helenskim kolonijama na Visu i Hvaru, a kasnije i s Rimljanima.
Znate, kad čitate pisane izvore stječe se dojam konstantne napetosti između tih dvaju entiteta na relativno malom prostoru, no činjenica je da kolonisti nisu mogli računati na opstojnost bez dobrosusjedskih odnosa s lokalnim stanovništvom, koje je iz tih odnosa također značajno profitiralo. I to je ono što nama Kopila svojim materijalom u velikoj mjeri otkriva“, kaže nam sugovornik.
“Kompleksan lokalitet”
Zanimalo nas je i što sve to nalazište otkriva.
„Kopila je kompleksan lokalitet koji smo praktički tek počeli istraživati iako se za njega zna još od sredine 19. stoljeća. No, sada evo od 2012. godine je prošlo deset kampanja, naš tim u kojem su konstantno prisutni stručnjaci iz nekoliko institucija, Centra za kulturu Vela Luka, Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i Muzeja antičkog stakla u Zadru, uz naravno povremene suradnike, a sve pod kapom Općine Blato te glavnog pokrovitelja Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, angažiran je na istraživanju dviju glavnih zona ovog lokaliteta, naseobinskom dijelu te nekropoli. Svaka od njih pruža sebi svojstvene podatke, no njihova međusobna komplementarnost ono je na čemu intenzivno radimo.
Istraživanje naselja posebno je zahtjevno jer je ipak riječ o prostoru koji je tijekom 19. i 20. st. intenzivno iskrčen radi sadnje vinograda i maslinika, no i u takvim okolnostima imamo dobre rezultate koji nam putem istina loše očuvanih zidanih struktura, pokretnih keramičkih, metalnih, koštanih i inih nalaza govore o dinamici života ove populacije, načinima skladištenja, pripremi i konzumaciji hrane, vrsti prehrane, iskorištavanju prostora i sličnog još od sredine 2. tisućljeća prije Krista. Nekropola je pak drugačiji kontekst kojeg su moderni Blaćani, očito zbog pijeteta prema pokojnicima, u svojoj kultuvaciji prostora ipak poštedjeli devastacije i time za nas očuvali iznimne podatke po kojima je Kopila u ovom trenutku ipak možda najprepoznatljivija“, kaže nam dalje prof. Borzić.
Na tom području otkrivena je nekropola koja je jako zaintrigirala arheološki svijet. Evo zbog čega.
„Da, relativno slučajan nalaz ove nekropole trenutak je kojeg pretpostavljam svaki arheolog sanja. Istina, u početku nismo ni bili svjesni što će se to ukazati ispod velike nakupine kamenja na jednom jezičku ispod naselja, no sada smo svjesni njezine vrijednosti i atraktivnosti. Naime, danas znamo da je nekropola, koja inače datira u posljednja četiri stoljeća prije Krista, sastavljena od dva odvojena iznimno monumentalna, u pejzažu istaknuta nukleusa, a svaki od njih je sastavljen od većeg broja međusobno povezanih grobnih parcela sa središnje položenom grobnicom korištenom puno puta tijekom tih nekoliko stoljeća, što joj najvjerojatnije daje svojevrsni obiteljski karakter, kojeg naravno tek treba potvrditi i na čemu radimo primjenom antropoloških i biokemijskih analiza.
Ono po čemu je ova nekropola u znanstvenom smislu iznimno atraktivna jest činjenica što putem nje možemo ući u domenu cjelokupne populacije ove zajednice, spolne i dobne, što nije čest slučaj na dosadašnjim lokalitetima naše regije, iako ima čitav niz sličnih i iznimno potencijalnih lokaliteta, prije svega na prostoru Pelješca, Visa, Hvara, Neretve i drugdje. Nekropola na Kopili je dala i dvije grobnice u kojoj su ukapana isključivo djeca neonatalne starosti do 3. godine života, što ja zanimljiv fenomen prije svega radi određenja društvenog statusa tog najmlađeg dijela populacije, ali i proučavanja stupnja i razloga dječjeg mortaliteta. A bogatstvo nekropole je jedna druga priča, ono je iznimno kako količinski tako i repertoarno i daje izravan uvid u rituale prakticirane tijekom same ceremonije ukapanja pokojnika ove zajednice.“
Kakvi su predmeti pronađeni na tom nalazištu i gdje se oni danas nalaze?
„Materijal s istraživanja nekropole danas je jednim dijelom izložen u Muzejsko-galerijskom centru u Blatu, dakle upravo onamo gdje i pripada, dok je drugi dio još uvijek u procesu stručne i znanstvene obrade, dakle u institucijama zaduženima za to. On se sastoji od svega onoga što je pripadnicima zajednice izravno ili neizravno prilagano prilikom odlaska u zagrobni svijet. Količinski svakako pretežu keramički prilozi sastavljeni od isključivo uvoznih helenističkih posuda namijenjenih konzumaciji vina ili čuvanju raznih mirisnih uljnih supstanci, što ukazuje na veliki utjecaj helenske kulture na lokalno stanovništvo.
S druge strane iznimno je atraktivan nalaz naoružanja sastavljen od kopalja, bodeža i kaciga koje ukazuju na jako društveno značenje ratničkog sloja zajednice, ali i njezinu vojnu snagu. Uz ženske ukope izniman je broj nakitnih priloga sastavljenih od jantarnih, staklenih, metalnih i inih ukrasa, bilo da je riječ o naušnicama, ogrlicama, narukvicama i drugog. Količina nalaza je zaista impozantna i govori u prilog velikog bogatstva zajednice jer je većina toga došlo izvana, dakle trebalo je biti prisutno na tržištu i u zamjenu ponuditi nešto, a što je to nudila ova zajednica tek treba utvrditi.“
I za kraj nas je zanimalo je li taj lokalitet danas dostupan za razgledavanje i koliko takvo što privlači turiste.
„Veliki iskorak u predstavljanju lokaliteta napravljen je otvaranjem Kulturnog centra u Blatu u kojem Kopila predstavlja središnju ulogu. Također, već se dugo razmišlja o prezentaciji lokaliteta in situ, dakle na samom mjestu gdje on zaista i jest i postoje preliminarne ideje kako bi to trebalo izgledati. Ipak, to je relativno dugi proces jer treba pomiriti uzuse svih struka koje bi trebale participirati i imati korist od takvog vida prezentacije.
Problem je što je cjelokupna arhitektura nekropole suhozidna i dugotrajno izlaganje atmosferilijama neminovno dovodi do njezina uništenja zbog čega se nakon istraživanja jedne cjeline ubrzo pristupa njezinom ponovnom pokrivanju tako da danas dolaskom na teren posjetitelj i ne može biti potpuno svjestan njezine monumentalnosti i sadržajnosti. No u budućnosti, saživljavanjem ideje o rečenom vjerujem da će nastati jedan ambijent koji će podrazumijevati šetnju od polja preko nekropole do vrha naselja sa predivnim pogledom prema akvatoriju, itekako atraktivan turistima koji traže takve stvari.“
Moja reakcija na članak je…
