Vladina ministarstva opetovano opisuju politiku kao nekažnjavajuću. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova inzistirao je da su kontrole “nediskriminirajuće” i da ne ciljaju nijednu zemlju. Ministarstvo trgovine otkrilo je u lipnju da je već odobrilo niz izvoznih dozvola kupcima koji djeluju u skladu s propisima. Ministar trgovine Wang Wentao otišao je dalje, nudeći zeleni kanal za ubrzanje licenci za pošiljke prema EU, gestu koja je trebala umiriti partnere.
Ali iza diplomatskog i pomirljivog narativa krije se proračunata strategija. Podizanjem “zida dozvola” umjesto uvođenja potpune zabrane, Kina se oprema fleksibilnim alatom za ograničavanje ili dopuštanje pošiljki po volji u datom trenutku.
Novi sustav licenciranja utječe na namjerno uzak raspon strateških minerala: srednje teških rijetkih zemnim metala poput disprozija i terbija koje gotovo isključivo rafinira Kina (oko 99 posto globalnih kapaciteta u 2024., prema CSIS- u). Ovi elementi su neophodni za obrambene i zelene energetske tehnologije, što ih čini idealnim “uskim grlima” opskrbnog lanca. Ovogodišnji kineski prostup podsjeća na prošla ograničenja za galij i germanij iz 2023. te za grafit iz 2024., poteze također opravdane razlozima nacionalne sigurnosti.
Kineske vlasti mogu odobriti, odgoditi ili odbiti pošiljke od slučaja do slučaja, smanjujući opskrbu bez izazivanja kršenja pravila WTO-a ili trajnih poremećaja. Sustav je dovoljno snažan da izazove “potpunu paniku” u ciljanim industrijama i ciljanim državama. U lipnju je, na primjer, Kina tiho izdala privremene šestomjesečne izvozne dozvole dobavljačima velikih američkih proizvođača automobila, što se općenito smatra kalibriranom gestom za ublažavanje rastuće zabrinutosti zbog nestašice magneta, a istovremeno zadržavanje kontrole nad širim sustavom.
Velik dio javne rasprave o sustavu licenciranja usredotočio se na njegove praktične učinke na lance opskrbe. Novi režim uključuje zahtjeve za izvještavanje u stvarnom vremenu i deklaracije o krajnjoj upotrebi, dajući kineskim vlastima uvid u globalne lance opskrbe. Ta sposobnost nadzora, u kombinaciji s diskrecijskim pravom licenciranja, omogućuje Pekingu da kalibrira svoje odgovore u odnosu na diplomatska ili komercijalna trenja.
Dužnosnici paze da ne priznaju novi sustav licenciranja kao instrument ekonomske poluge, a kamoli agresije, ali kineski analitičari povezani s državom iskreniji su u pogledu šire geopolitičke namjere. U lipnju je autor na Sina Finance-u licenciranje rijetkih zemalja opisao kao protumjeru trgovinskog rata, oponašajući američke taktike kontrole izvoza protiv Kine. Sličan stav podijelio je i Tu Xinquan, dekan Istraživačkog instituta za kinesku WTO pri Sveučilištu za međunarodno poslovanje i ekonomiju, koji je režim licenciranja nazvao kalibriranom eskalacijom osmišljenom kako bi Pekingu dala veći utjecaj na američki lanac vojne opskrbe. To je fleksibilna, moćna poluga državništva – te najnovija i najsofisticiranija primjena šire strategije ugradnje strateškog odvraćanja u trgovinske mehanizme.
Širi trend
Tijekom proteklih nekoliko godina, Peking je usavršio model ekonomske poluge koji spaja međunarodne zakone, dvosmislenost i preciznost. Upravljanje resursima u Kini sada se koristi kao oružje ne kroz grube poremećaje, već kroz sistemsku kontrolu. Poruka je implicitna, ali jasna: zemlje koje se slažu s kineskim interesima mogu uživati u stalnom pristupu; one koje ih osporavaju mogu se suočiti s tehničkim kašnjenjima, uskraćivanjem odobrenja ili iznenadnim papirološkim zastojima.
Politika rijetkih zemalja također služi kao dokaz ovakvog koncepta za širu kontrolu izvoza. Analitičari u Kini već raspravljaju o tome kako bi se ciljana regulatorna provedba, obavijena retorikom nacionalne sigurnosti, mogla primijeniti na materijale za baterije, zrakoplovne legure i biotehnologiju.
U budućim krizama ili pregovorima, Washington i njegovi saveznici mogli bi se suočiti ne samo s poremećajima u opskrbi, već i s snalaženjem u duboko institucionaliziranom kineskom okviru za ekonomsku prisilu.
Sljedeća faza rivalstva velikih sila vodit će se jednako putem proračunskih tablica i carinskih deklaracija kao i putem carina i ugovora. Kako bi učinkovito odgovorile, SAD će morati tretirati kritične minerale – i druge strateške sektore – ne samo kao pitanja opskrbnog lanca, već i kao komponente šireg strateškog natjecanja. To uključuje ulaganje u domaće rafinerijske kapacitete, stvaranje pouzdanih međunarodnih partnerstava i pomno praćenje načina na koji Peking koristi svoj rastući arsenal alata ekonomske politike.
EU se sve više okreće prema Kini u potrazi za nužnim resursom
