TKonferencija o klimi Cop30 u Brazilu ima ogroman broj paviljona u zemljama u kojima nacionalna izaslanstva održavaju panel događaje i prijeme koji se koriste za predstavljanje trenutnog položaja njihove zemlje u borbi protiv klimatske krize.
SAD ove godine nema službeni nacionalni paviljon – s Donaldom Trumpom koji je klimatsku krizu označio kao “prijevaru” – ali Kina, najveći svjetski zagađivač, ima golemu parcelu točno ispred ulaza u mjesto Cop30. Dizajn odražava povjerenje u ambiciju zemlje, s posterima koji prikazuju goleme državne energetske tvrtke koje vrtoglavom brzinom uvode korištenje obnovljive energije, a drugi prikazuju pojedinosti o nedavno objavljenom obećanju zemlje da će smanjiti emisije za 7 posto do 10 posto do 2035. Također postoje dugi redovi na ulazu za umjetnika kaligrafije koji potpisuje imena ljudi tradicionalnim scenarij i nekoliko izdanja kineskog vođe Xi JinpingaUpravljanje Kina‘na zaslonu.’
Kada je Neovisna posjetio kineski paviljon, panel rasprava o klimatskim akcijama koja je u tijeku bila je – nimalo iznenađujuće – izdašna pohvala kineskoj klimatskoj agendi. No, ono što su govornici rekli svejedno odražava naklonost Kine kao sve većeg klimatskog prvaka, kako unutar zemlje tako i za mnoge zemlje diljem svijeta koje se trenutačno bore s plaćanjem za prilagodbu razornim utjecajima klimatske krize.
“Kino, pozdravljamo te… osmislili ste inovacije koje će nas odvesti u čišći i sigurniji svijet unatoč rastućim učincima klimatskih promjena”, kaže Andrea Mjuma, glavni ekonomist ministarstva financija u Malaviju. Za zemlju koja je jedna od klimatski najpogođenijih zemalja na svijetu, s servisiranjem duga koji trenutno troši više od polovice poreznih prihoda zemljekineski uspjeh nudi inspiraciju. Mjuma ističe da je 1970-ih kineski per capita zapravo bio niži od Malavija, ali sada iznosi više od 30.000 dolara (23.000 funti), dok je u Malaviju manje od 1.000 dolara.
“Kina je pokazala da je moguće prijeći s visoke potrošnje ugljika na obnovljivu energiju… Sada Afrika može vrlo brzo razviti obnovljive izvore energije na temelju iskustava Kine”, dodaje. Ranije ove godine Kina je najavila a Sporazum od 7 milijardi dolara (5,3 milijarde funti). za veliki projekt rudarenja i prerade titana u Malaviju.
Meenakshi Raman, iz malezijske klimatske neprofitne organizacije Third World Network na sličan način hvali Kinu kao snažnog i pouzdanog partnera za zemlje u razvoju – i također nudi oštre riječi o protupritiscima koje Trumpova administracija vrši na zemlje koje se žele više udaljiti od fosilnih goriva. “S jedne strane, kod Cop28 [in Dubai in 2023] dogovorili smo se prelazak s fosilnih gorivas druge strane kroz ekonomske carine SAD-a mi bismo trebali biti uvoz više ugljena“, kaže ona. “Ovo je shizofrenija… ne možemo pustiti bogate zemlje da se oslobode toliko koliko mi to činimo.”
Kina sada proizvodi 60 posto globalnih vjetroturbina i 80 posto globalnih solarnih panela. To je smanjilo troškove obnovljivih izvora energije u ostatku svijeta i pomoglo pokretanju revolucije čiste energije kojoj trenutno svjedočimo diljem svijeta.
Podaci objavljeni uoči Cop30 pokazali su da su kineske tvrtke uložile golema sredstva 220 milijardi dolara u 387 projekata zelene energije u 54 zemlje od 2022., što je više nego što je osigurao Marshallov plan nakon Drugog svjetskog rata, prilagođen za inflaciju, tijekom četiri godine u vrijeme slične dominacije SAD-a u proizvodnji. Oko 75 posto tih ulaganja bilo je u zemljama u razvoju, a kineska vlada tvrdi da će izvoz solarne energije i vjetra smanjiti globalne emisije za 4 milijarde tona do 2024.
Sudionici panela China Pavillion rekli su da nije samo jeftina kineska tehnologija ono što druge zemlje privlači, već i činjenica da su partnerstva s Kinom obilježena razinom uzajamnog poštovanja koja dolazi kada dvije zemlje koje se smatraju dijelom “Globalnog juga” rade zajedno.
“Suradnja Jug-Jug bila je vrlo uspješna. Kina pruža dugoročne obveze i postoji osjećaj da imate ravnopravnog partnera”, kaže Anne Lindstedt, koja je bila švedska veleposlanica za klimatske promjene od 2011. do 2015. The Independent. “Sa Zapadom, kao što je primjer Trumpa, nikad ne znate hoće li oni biti tamo sljedeće godine – i može postojati osjećaj da vam se govori ponizno.”
Erik Berglöf, koji je glavni ekonomist u Asian Infrastructure Investment Bank – koja je razvojna banka koju zajednički financiraju europske zemlje i Peking – kaže The Independent da očekuje više suradnje između Kine i Europe u promicanju klimatske agende u inozemstvu u nadolazećim godinama. “Kina sada ima puno tehnologija, ali Europa također ima mnogo iskustva u politici koje može biti vrlo dragocjeno za mnoge nove partnere i partnere u razvoju, i mislim da radeći zajedno mogu izgraditi puno povjerenja i promicati cjelokupni program”, kaže.
Kinesko je vodstvo željno svoje trajno opredjeljenje za borbu protiv klime oblikovalo u jasnoj suprotnosti sa SAD-om. Prilikom najave novih kineskih klimatskih ciljeva za 2035., predsjednik Xi opisao je zeleni prijelaz kao “trend našeg vremena” i pozvao međunarodnu zajednicu da ostane usredotočena na pravi put protiv negativnih reakcija bilo koje zemlje.
Ali ne bismo trebali očekivati da će azijska velesila usvojiti američko vodstvo u UN-u po pitanju klimatskih promjena, upozoravaju stručnjaci. “Kina ne pokušava zamijeniti SAD kao klimatskog lidera zapadnog stila: jasno daje do znanja da je zemlja u razvoju”, objašnjava Belinda Schaepe, analitičarka politike u Centru za istraživanje energije i čistog zraka (CREA). “Samo ne može popuniti klimatski vakuum vodstva koji je stvorio SAD i umjesto toga se usredotočuje na pragmatične doprinose – širenje obnovljivih izvora energije, izvoz čistih tehnologija i pozicioniranje zelene tranzicije kao globalne potrebe i gospodarske prilike.”
“Nije pretjerano reći da Kina pokreće globalnu energetsku tranziciju… ali ne bismo trebali očekivati da Kina preuzme ono što bismo mogli nazvati ‘vodstvom’ u klimatskim pregovorima”, slaže se Chris Aylett, iz think tanka Chatham House. “Kina je kroz povijest igrala konstruktivnu ulogu u multilateralnom klimatskom procesu i to će se vjerojatno nastaviti, ali nije u interesu Kine da poduzima korake koji bi podrazumijevali dodatne obveze.”
Nema planova za popunjavanje praznine u pomoći
Ulaganje u obnovljive izvore također, naravno, nije jedina stvar koju je potrebno učiniti kako bi se riješila klimatska kriza. Drugi ključni prioritet za zemlje u razvoju je ulaganje u prilagodbu klimatskim promjenama – za što se stručnjaci slažu da je kineski pristup usmjeren na dugove i usmjeren na ulaganja manje prikladan. „Agencija Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID) nasuprot tome tradicionalno se više usredotočila na bespovratna sredstva i tehničku pomoć za širi raspon razvojnih ciljeva, uključujući prilagodbu i jačanje institucionalnih kapaciteta“, objašnjava Schaepe. USAID je raspušten i pripojen američkom State Departmentu ranije ove godine.
Budući da je rangirana kao “zemlja u razvoju” u UN-u, Kina nema službenu obvezu prema uvjetima značajnog Pariškog sporazuma da pruži pomoć zemljama u razvoju za klimatske akcije – u skladu s tim, Kina je pružila manje od polovice klimatske pomoći osigurao SAD između 2015. i 2021.
Bilo je nekoliko znakova da Kina na bilo koji značajan način reagira golemim rezovima pomoći za klimu koji su viđeni pod Trumpom, prema Ianu Mitchellu iz Centra za globalni razvoj – unatoč činjenici da su zahtjevi za financiranjem klimatskih promjena iz zemalja u razvoju postajući sve očajniji.
“Čini se da Kina ne reagira na američke rezove. Pod predsjednikom Bidenom američko financiranje klimatskih promjena doseglo je oko 10 milijardi dolara 2023. godine i gotovo je svo to financiranje zaustavljeno”, kaže Mitchell. “Kineski napori su, međutim, mnogo manji – i ne rastu brže.”
Schaepe dodaje da je “najveći dar” koji bi Kina u konačnici mogla dati zemljama u razvoju smanjenje svojih emisija ugljika, budući da je odgovorna za 90 posto rasta emisija od Pariškog sporazuma, što je ono što pokreće neumjereni klimatski utjecaji u zemljama u razvoju.
Nova CREA analiza objavljena ovaj tjedan pokazala je da su po prvi put u ovom stoljeću kineske emisije ostale nepromijenjene ili u padu u posljednjih 18 mjeseci – međutim, mnogi žele da se dekarbonizacija Kine odvija brže.
“U stvarnom smislu kineski klimatski cilj za 2035 [to reduce emissions by 7-10 per cent] nije toliko ambiciozan i ne ide dovoljno daleko da zadrži porast temperature ispod pariškog praga od 1,5°C”, kaže Rebecca Nadin, iz think tanka ODI Global. “U ovom trenutku, teško je tvrditi da Kina preuzima vodeću ulogu, posebno s obzirom na to da Kina kontinuirano koristi ugljen.”
Ovaj je članak nastao u sklopu The Independenta Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
