Ako se u djelo sprovede Trumpova prijetnja otimanjem Grenlanda, najmnogoljudnija zemlja svijeta neće čekati niti sekunde da postupi istom mjerom prema Tajvanu. Kina, naime već ima plan, a Xi Jinping je vođa koji želi nastaviti nedovršene poslove, planirane za razdoblje od 100 godina. Kako je Kina osnovana 1949., to znači da do 2049. Tajvan mora biti vraćen. Da Kinezi misle ozbiljno dokazali su 2012. godine kada je donesen zakon koji Tajvanu zabranjuje odcjepljenje.
Vječito napet odnos između dvije zemlje zorno je pokazao još jedan u nizu incidenata na ovom području. “Tajvan će poslati svoju mornaricu ako bude potrebno da pomogne obalnoj straži u odgovoru na bilo kakve sumnjive aktivnosti u blizini podvodnih komunikacijskih kabela”, izjavio je to sredinom siječnja tajvanski ministar obrane Wellington Koo, jer se vjeruje kako je brod kojeg se povezuje s Kinom oštetio podvodni komunikacijski kanal.
Ako je suditi po stoljetnoj strategiji Kineza Tajvan će im pasti u ruke pošto-poto. Kinezi smatraju Tajvan svojim teritorijem, a Tajvance svojim sunarodnjacima. S druge strane, Tajvan je već 75 godina fizički, politički i sigurnosno odvojen od Kine pa se tamo razvio identitet i kultura Tajvanaca čiji je vrlo bitan dio postala i demokracija. U nastavku donosimo priču kako je Tajvan postao globalni problem i što svijet može očekivati od ovog azijskog sukoba.
Sukob Trumpa i Xi Jinpinga
Dolaskom Xi Jinpinga na čelo Komunističke partije Kine 2012. godine, a potom i na predsjedničku poziciju 2013., postalo je jasno da su njegove ambicije mnogo veće od pukog vođenja države. Njegov dolazak označio je prekretnicu u kineskoj politici, a Tajvan se vrlo brzo našao u središtu njegovih planova. “On je, kako Kinezi znaju reći, ‘šef svega’. On je vođa koji želi nastaviti nedovršene poslove koji su planirani i za razdoblje od 100 godina. Ukratko, prema Xiju Tajvan će ‘biti naš pošto-poto’,” ocijenila je za Jutarnji list Zorana Baković, dopisnica Dela za Aziju i jedna od najvećih stručnjakinja za Kinu na ovim prostorima.
Kina je tada već bila druga ekonomska sila svijeta s dva ključna tržišta – SAD-om i Europskom unijom – na kojima je ostvarivala značajan suficit. No, dolazak Donalda Trumpa na vlast u SAD-u 2017. donio je preokret i novu eru protekcionističkih politika koje su uzdrmale kineske planove. Trumpov drugi mandat donio je očekivani nastavak trgovinskog rata s Kinom.
“Kada je Trump počeo s carinama, bilo je jasno da će i EU morati slijediti taj put u određenoj mjeri. Istovremeno, na Tajvanu na vlast dolazi umjerena Tsai Ing-wen, koja zapravo niti jednim potezom nije izazivala napetosti s Kinom. I dok na otoku nije bilo želje za sukobom, carine su dovele u pitanje kinesku viziju globalizacije i Xijev omiljeni projekt ‘Pojas i put’, zamišljen kao moderna obnova Puta svile s golemim infrastrukturnim projektima diljem Euroazije,” objašnjava Baković.
Fokus na sigurnost umjesto razvoja
Gospodarske turbulencije dovele su do toga da Kina postane posebno osjetljiva na pitanje Tajvana. Umjesto da se fokusira na razvoj, pozornost se sve više prebacuje na sigurnost, što se jasno moglo vidjeti na nedavno održanom Trećem plenumu Centralnog komiteta Komunističke partije Kine. “Sigurnost je tamo naglašena kao ključna, a kada Kina kaže sigurnost, zapravo misli – Tajvan,” ističe Baković. Dodaje kako Kina istovremeno prolazi kroz ozbiljne gospodarske probleme, među kojima je i raspad nekretninskog sektora, koji je desetljećima bio ključan za kinesku ekonomiju.
“Nekretnine su bile osnovni vid štednje i ulaganja Kineza, a sada su dovedene u pitanje. A kad se to dogodi, prestaje i domaća potrošnja, zbog čega Kina i dalje uvelike ovisi o izvozu. Pritom je pokušala razviti nova tržišta globalnog juga, ali ona još uvijek zaostaju za SAD-om i EU,” zaključuje Baković.
Xi Jinping stoga balansira između unutarnjih gospodarskih problema i geopolitičkih ambicija, a Tajvan ostaje jedno od ključnih pitanja koje može odrediti budućnost Kine u desetljećima koja dolaze.
Svjetska velesila na pragu rata: ‘Mornarica će prva izaći’
