Kineske zračne snage objavile su nove službene snimke bespilotnog borbenog zrakoplova GJ-11, što je prvi put da je zrakoplov prikazan i unutar hangara i tijekom leta. Video, koji su nedavno objavili kineski državni mediji, uključuje scene drona koji djeluje uz stealth lovca J-20S, naglašavajući njegovu namjeravanu ulogu kao dijela naprednih kineskih zračnih borbenih formacija. O ovome su pisali i državni Global Times i hongkonški South China Morning Post.
Prema objavljenom materijalu kineskih zračnih snaga, GJ-11 je također dobio službenu oznaku od Zračnih snaga Narodnooslobodilačke vojske i sada ga zovu Xuanlong, što kineski mediji prevode kao “Fantastični zmaj”. Snimka je objavljena za 76. obljetnicu kineskih zračnih snaga.
Nedavno objavljena snimka je uslijedila nakon njegovog pojavljivanja u rujnu tijekom vojne parade u Pekingu, gdje je prikazan model zrakoplova u punoj veličini. GJ-11 je u razvoju više od desetljeća. Prototip s osnovnijim rasporedom niske vidljivosti navodno je izveo svoj prvi let 2013. godine.
First time GJ-11 stealth attack drone has been shown during flight.
Accompanied by J-20 and a J-16. The GJ-11 is extremely stealthy.
Within the 2 internal weapons bay, it can carry 8 small diameter bombs or 2x 1000kg class precision guided bombs, as well as various missiles.… pic.twitter.com/aLfCl7onE6— Zhao DaShuai 东北进修🇨🇳 (@zhao_dashuai) November 11, 2025
Kineska vojska objavila video kako bi poručila da je testiranje završeno
Video prikazuje dron u okruženju koje se čini kao rutinska obuka, što signalizira da sustav više nije ograničen na eksperimentalno testiranje i da je ušao u operativnu službu kineskog ratnog zrakoplovstva.
GJ-11 namijenjen je za djelovanje uz J-20, glavni kineski stealth lovac. Uparivanje odražava širi pomak prema onome što su obrambeni dužnosnici u Kini opisali kao “suradnja s posadom i bespilotnim zrakoplovom”, integrirajući daljinski upravljane zrakoplove kako bi se proširio domet, udarni kapacitet i preživljavanje formacija borbenih zrakoplova s posadom. U ovom konceptu, bespilotni sustav provodi misije poput nadzora, elektroničkog napada ili izravnih udara, smanjujući rizik za lovac i njegovog pilota.
GJ-11 se često uspoređuje s ruskim bespilotnim borbenim zrakoplovom S-70 “Ohotnik”, koji je također bio namijenjen djelovanju u koordinaciji s lovcem Su-57. Međutim, dok je S-70 još uvijek u fazi testiranja, kineski mediji su predstavili GJ-11 kao da već prolazi kroz proces operativnog raspoređivanja. Nedavno objavljivanje naglašava da je sustav sada dio aktivnih ciklusa obuke, a ne demonstracijskih letova, piše The Army Recognition.
Snimka također sugerira da je GJ-11 smješten u namjenskoj infrastrukturi i održavan kao dio standardnih operacija na razini eskadrile. Zrakoplov je prikazan kako taksira, polijeće i leti u kontroliranoj formaciji. Međutim, promotivni video nije uključivao detalje o konfiguracijama oružja, dometu, ugrađenim senzorima ili satelitskom navođenju, a nisu navedene ni specifikacije performansi. Prezentacija se umjesto toga usredotočila na prisutnost zrakoplova i njegovo mjesto unutar strateške vizije kineskog ratnog zrakoplovstva.
Dizajn ‘letećeg krila’
Novoprikazani zrakoplov ima profinjeniji dizajn “letećeg krila” namijenjen smanjenju vidljivosti na radaru. Dizajn letećeg krila (Flying-wing) znači da letjelica nema jasno izražen trup odvojenog od krila, niti ima rep. Prvi su na masovnijem korištenju aviona takvog dizajna radili Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata (razne varijacije Horten H modela), ipak ti njihovi avioni nisu zaživjeli. Najpoznatiji avioni koji su danas u funkciji, a da su takvog dizajna su skupi američki bombarderi B-2 (u službi od 1997.) i B-21 koji je u poodmakloj fazi testiranja u letu (najava za 2027. za ulazak u službu). No, i Rusija i Kina rade na velikim dronovima i avionima ovakvog dizajna. U neobičnom incidentu, ruski dron S-70 Ohotnik se vjerojatno koristio i oboren je u Ukrajini, iako je još u fazi testiranja. Kineski nuklearni bombarder Xi’an H-20 je još u povojima, a rade i na letjelici Shenyang J-50 te avionu Chengdu J-36 koji se već testira u letu.
Prednosti ovakvog dizajna su: manji otpor zraka i bolji omjer otpora i uzgona, manja masa konstrukcije, veća zapremina u debelom krilu i, naravno, manji radarski trag. Daleko najveći problem je slabija stabilnost aviona u letu, osjetljivost na turbulencije, skupoća i kompliciranost dizajna (vrlo mali pomaci u težištu mogu jako utjecati na letne sposobnosti), manja vidljivost iz kokpita te ograničen raspon brzine (slabije postiže velike brzine zbog čega je pogodniji za dronove i bombardere od lovaca), pišu u zaključku Međunarodnog kongresa zrakoplovnih znanosti (ICAS) iz 2000.
Kineske zračne snage su u 20 godina doživjele potpunu transformaciju
