U velikom intervjuu za New York Times američki predsjednik Donald Trump ustvrdio je da nema sličnosti između intervencije u Venezueli i mogućeg napada Kine na Tajvan. “Droga nije preko Tajvana ušla u Kinu, na Tajvanu nema zatvora, nema stvarne prijetnje za Kinu”, rekao je Trump kada su mnogi u svijetu otmicu Nicolasa Madura vidjeli kao zeleno svjetlo za kinesku okupaciju Tajvana.
“Na predsjedniku Xi Jinpingu je da odluči što će učiniti s Tajvanom, ali bio bih vrlo nesretan da dođe do promjene. Možda će to učiniti nakon što dođe drugi predsjednik, ali ne mislim da će to učiniti dok sam ja tu”, optimističan je Trump. Treba znati da se samo nekoliko sati prije nego što su američki komandosi oteli predsjednika Venezuele visoki kineski dužnosnik sastao s njim u predsjedničkoj palači, što je bio znak podrške Pekinga.
Amerikanci su nakon spektakularne akcije poslali i izravnu poruku Pekingu da će spriječiti utjecaj Kine u tom dijelu svijeta, koji Washington tretira kao svoj. Bez obzira na to što je Kina uložila milijarde u Venezuelu. To je neizravno bila i poruka “brinite se za svoj dio svijeta”. Dakle, za Tajvan. Upravo na tragu razmišljanja Xi Jinpinga.
Sfere utjecaja
Globus treba podijeliti na sfere utjecaja i to se upravo događa u svijetu. Sjedinjene Države trebale bi kontrolirati zapadnu hemisferu, a Kina azijsko-pacifičku regiju. “Živimo u svijetu, u stvarnom svijetu, kojim vlada snaga, kojim vlada sila, kojim vlada moć. To su željezni zakoni svijeta”, tvrdi Stephen Miller, jedan od najvažnijih ljudi američke administracije. Je li to i najava da će Amerika držati glavninu svojih vojnih snaga podalje od Azije, zasad nije jasno.
“Napad na Caracas narušava norme o upotrebi sile velikih, koje su stalno slabile u posljednja dva desetljeća, što sasvim dobro funkcionira za Peking”, smatra Rush Doshi, stručnjak za Kinu na Sveučilištu Georgetown. “Još važnije, ako odvrati Sjedinjene Države vežući nas u Venezueli, tim bolje i za Peking.” Dosad je vlast u Kini energično bila protiv američke strategije obuzdavanja te velike zemlje, što je uključivalo i stacioniranje trupa u Japanu i Južnoj Koreji te razmještaj američkih ratnih brodova u Tajvanskom tjesnacu i Južnome kineskom moru. Peking je kritizirao poteze Washingtona za produbljivanje sigurnosnih veza s Indijom i pomoć Australiji u razvoju podmornica na nuklearni pogon.
Xi prikazuje Kinu kao pouzdan i moćan stup regije te je pozvao da se njome upravlja po azijskim vrijednostima. Kineski predsjednik predstavlja zemlju kao dobroćudnu silu koja moguće konflikte želi spriječiti dijalogom. Ali, istovremeno, Kina se naoružava, nedavno je i okružila Tajvan bombarderima, borbenim zrakoplovima i ratnim brodovima. Kina je također ekonomski kaznila Japan zbog iskazivanja podrške Tajvanu. Vlast u Pekingu ne želi da se povlači paralela s američkom akcijom u Venezueli i smatra da je pitanje Tajvana unutarnje pitanje koje treba riješiti pod vlastitim kineskim uvjetima, neovisno o američkim akcijama po svijetu.
Milijarde dolara
“Kina je velika zemlja, a druge su zemlje male, to je jednostavno činjenica”, poručuju kineski diplomati. A kako stvari stoje, neće se odreći ni utjecaja u Južnoj Americi, bez obzira na Trumpove planove. Puno su uložili u luke, širili su svoj utjecaj poslujući s Brazilom, Kolumbijom, Venezuelom. “Predvođena socijalističkim moćnicima koji su se usudili prkositi Sjedinjenim Državama, Venezuela je dijelila ideološko srodstvo s kineskim komunističkim vođama. Južnoamerička nacija bila je najveći korisnik kineskih kredita u regiji i najveći kupac kineske vojne opreme. Peking je 2023. podigao bilateralne odnose s Caracasom na jednu od najviših razina, poznatu kao ‘strateško partnerstvo za sve vremenske uvjete’”, pišu američki mediji.
Nerealno je očekivati, bez obzira na stvaranje nove karte svijeta, da će se Peking lako odreći deset milijardi dolara koliko je uložio u Venezuelu. Sada je to ulaganje ostalo na milost i nemilost Trumpovoj administraciji koja želi preuzeti poslovanje s naftom. Sigurno je samo to da će posljednji događaji još više zaoštriti odnose SAD-a i Kine, koja je “duboko šokirana” Trumpovom akcijom otmice Madura.
“Venezuela je sada glavobolja za Kinu, ali glavobolja koju vrijedi imati”, rekao je Ryan C. Berg, direktor programa za Ameriku i voditelj inicijative za budućnost Venezuele u Centru za strateške i međunarodne studije. “Peking je Madura smatrao potpunim klaunom, ali u mnogim je aspektima bio njihov klaun sve dok je bio na vlasti.” Sigurno je i to da se sve što se događa budno promatra i analizira na Tajvanu, gdje raste zabrinutost za budućnost otoka. Lai Ching-te, predsjednik Tajvana, izjavio je da Kina intenzivira svoju vojnu kampanju zastrašivanja.
Vojska u pripremi
“Vidimo da kineske vojne vježbe usmjerene na Tajvan postaju sve češće i intenzivnije. Istodobno, kineske kampanje ujedinjenog fronta utjecaja protiv Tajvana također postaju sve ozbiljnije.”
A Xi Jinping je dao zapovijed vojsci da se do 2027. pripremi za preuzimanje Tajvana. Naoružava se i Tajvan pa je odobreno 40 milijardi dolara za kupnju naoružanja. Vodstvo otoka više nije sigurno da bi Amerika branila Tajvan ako bi došlo do kineskog napada. Bez obzira na to što je suradnja, prije svega ekonomska, Tajvana i Amerike u porastu otkako je Trump drugi put izabran za predsjednika.
Vlada na Tajvanu vodi stalne trgovačke pregovore s američkim dužnosnicima otkad je Trump uveo carinu od 20 posto. Tajvan kao gigant u proizvodnji poluvodiča nastoji iskoristiti svoju stručnost u području čipova kao prednost u tim pregovorima. Trumpova administracija tvrdi da je cilj Sjedinjenih Država proizvesti 40 do 50 posto svih poluvodiča u svijetu u sljedećih nekoliko godina. To je ambicija koju bi predsjednik Tajvana, kako je sam rekao, rado podržao ako bi to značilo jačanje gospodarske suradnje dviju strana.
“Predsjednik Trump želi da SAD postane svjetsko središte za umjetnu inteligenciju, a mi smo spremni pomoći u tome”, rekao je Lai. Ali Tajvan je u mnogočemu ovisan o Kini, prije svega njegovo gospodarstvo. Kina je dugo bila njihov najvažniji trgovinski partner, glavni kupac njegova izvoza i mjesto gdje mnoge njegove tvrtke proizvode svoje proizvode. U posljednje vrijeme Tajvan pokušava smanjiti poslovnu ovisnost o Pekingu pa je predsjednik Lai Ching-te pozivao tvrtke koje proizvode poluvodiče, glavni tajvanski proizvod, da ih prestanu prodavati Kini.
Gomilanje bogatstva
Lai je rekao da bi tajvanske tvrtke koje proizvode većinu naprednih računalnih čipova u svijetu, umjesto toga, trebale prihvatiti lanac opskrbe koji uključuje samo tvrtke iz demokratskih zemalja.
Amerikanci se također trude postići da Tajvan sve manje prodaje Kini napredne čipove, ali Tajvan bi mogao platiti visoku cijenu odvajanja svoga gospodarstva od Kine. Desetljećima su gotovo sva strana ulaganja tajvanskih tvrtki išla u Kinu. Najveće tajvanske tvrtke, uključujući Taiwan Semiconductor Manufacturing Company (TSMC) i elektroničkog diva Foxconn, rasle su zahvaljujući snazi ulaganja u proizvodnju u Kini i prodaji kineskim tvrtkama.
Foxconnovi proizvodi, uređaji za Apple i Nvidiju, čine značajan udio svjetske potrošačke elektronike, a nastaju u njihovim tvornicama u središnjoj Kini, gdje su imali koristi od višegodišnjih ulaganja u infrastrukturu koje je podupirala vlada. Osnivač tvrtke Terry Gou kandidirao se za predsjednika Tajvana 2024., navode mediji. Najbogatija osoba na Tajvanu, Barry Lam, stekao je bogatstvo stvarajući prijenosna računala u Kini sa svojom tvrtkom Quanta Computer. Glavnina prodaje tajvanskog konglomerata hrane i pića Want Want ovisi o Kini. Njegova osnivačica, Tsai Eng-meng, glasno podržava kineske pretenzije na Tajvan i vodi propekinške televizijske postaje i YouTube kanale.
“Tijekom posljednjeg desetljeća neke tajvanske tvrtke počele su preispitivati svoju ovisnost o Kini. Godine 2014., kada su tajvanski čelnici predložili bliže ekonomske veze s Kinom, tisuće Tajvanaca prosvjedovale su zbog straha da će postati previše ovisni o Pekingu. Plan je na kraju odbačen”, pišu američki mediji.
Izvori energije
Analitičari kažu kako bi potpuno razdvajanje dvaju gospodarstava bilo teško. Kina tako ostaje najveći kupac tajvanskog izvoza, posebno poluvodiča. Istovremeno Tajvan ovisi o političkoj i vojnoj podršci Sjedinjenih Država kako bi se odupro pritisku Pekinga. No Trump je od njih zahtijevao da drastično povećaju svoju vojnu potrošnju i optužio ih da SAD-u preotimaju vodstvo u proizvodnji poluvodiča. Tajvanski dužnosnici obvezali su se na blago povećanje vojne potrošnje te da će više nego udvostručiti svoja ulaganja u Sjedinjenim Državama, na čak 165 milijardi dolara. Prodaja tehnološke opreme Kini vjerojatno će biti stalni izvor trenja s Trumpovom administracijom, konstatiraju analitičari.
Najbolnija je točka Tajvana to što uvozi 96 posto energije, a nafta, ugljen i ukapljeni plin stižu brodovima, većinom s Bliskog istoka. Blokiranjem brodova Kina bi mogla najefikasnije udariti na neovisnost Tajvana. Upravo su to kineski vojnici uvježbavali, a te akcije ne bi ugrozile samo Tajvan nego i mnoge zemlje u svijetu koje ovise o tajvanskim tvornicama naprednih računalnih čipova. Tajvanski proizvodni sektor, uključujući tvornice čipova koje troše mnogo energije, već troši više od trećine ukupne opskrbe otoka energijom.
Budući da proizvođači čipova poput Taiwan Semiconductor Manufacturing Company ili TSMC-a grade više tvornica u Tajvanu kako bi zadovoljili vrtoglavo rastuću potražnju za čipovima umjetne inteligencije, postalo je još važnije da otok može sam proizvoditi električnu energiju, izvještavaju novinarke Amy Chang i Meaghan Tobin. TSMC, koji proizvodi čipove za Apple i Nvidiju, upravlja sa 17 tvornica, nazvanih fabs, u Tajvanu. Ove godine planiraju ih izgraditi još šest.
Uvod za Tajvan
Nvidia, Google i Amazon također su najavili ulaganja u Tajvan. Vlada je izjavila kako očekuje da će Tajvanu u sljedećih pet godina trebati 13 posto više električne energije kako bi podržao rastuću potražnju industrije umjetne inteligencije. “Centri podataka ispunjeni AI poslužiteljima, sve precizniji poluvodiči, najsuvremenije tvornice – svi ovi napredni industrijski prodori zahtijevaju neviđene količine energije”, upozorava Raymond Greene, direktor Američkog instituta na Tajvanu.
Kako se potražnja Tajvana za energijom povećavala, njegovi napori za dodavanjem više čistih izvora energije postali su važniji – i teže ih je postići. Vlada se 2016. godine obvezala da će do ove godine 20 posto energije Tajvana dolaziti iz obnovljivih izvora. No prošle godine dužnosnici su rekli da neće uspjeti ispuniti taj cilj te su ga snizili na oko 15 posto. Kada se sve ovo uzme u obzir, mnogi ozbiljni analitičari ipak vide događaje u Venezueli kao uvod u ono što slijedi na Tajvanu. Na otoku kineska vojska ima protivnika koji se godinama pripremao protiv “operacije odrubljivanja glava” njegovih vođa, uz opsežnu protuzračnu obranu i radarske sposobnosti, kao i vjerojatnu podršku Sjedinjenih Država i njihovih saveznika.
Vojni stručnjaci kažu da, iako je Kina godinama nabavljala napredno oružje, ostaju pitanja o sposobnostima njezine Narodnooslobodilačke vojske da ga učinkovito koristi, kao i o zapovjednoj strukturi koja ga mora povezati u borbi. “Kad bi takva operacija naišla na probleme, brzo bi eskalirala u sukob velikih razmjera s izuzetno visokim političkim i vojnim rizikom”, smatra Chen Kuan-ting, zastupnik vladajuće Demokratske narodne stranke Tajvana.
Specijalne operacije
“Sve vanjske sile koje pokušaju intervenirati u tajvanskom pitanju ili se miješati u unutarnje poslove Kine sigurno će krvavo razbiti glave o željezne zidove Kineske narodnooslobodilačke vojske”, poručuju s druge strane Kinezi. Situacija u Venezueli pružila nam je rješenje za ujedinjenje Tajvana, smatraju mnogi vojni stratezi u Kini, pa nude scenarij “specijalne operacije” koja bi uključivala uhićenje predsjednika, preuzimanje otoka, izdavanje novih dokumenata. S Tajvana odgovaraju: “To su fantazije.”
A Xi Jinping uporno ponavlja da je “ponovno ujedinjenje” nezaustavljivo. Središnji dio njegove vizije novog svjetskog poretka jest aneksija Tajvana i podrška drugih zemalja u priznavanju Tajvana kao dijela “jedne Kine” kojom vlada kineska Komunistička partija u Pekingu, nešto što većina Tajvanaca odbacuje.
“Najveća su prijetnja miru i stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu separatističke aktivnosti snaga ‘tajvanske neovisnosti’ te vanjsko prešutno odobravanje i podrška tim aktivnostima”, poručuju Kinezi. Tajvan će tako, prije ili poslije, eksplodirati, s posljedicama koje sada nitko ne može procijeniti.
Poginulo bi 100.000 Kineza, a mogao bi izbiti i treći svjetski rat
Sukob s Tajvanom mogao bi Kini prouzročiti masovne ekonomske poremećaje, katastrofalne vojne gubitke, značajne društvene nemire i razorne sankcije, smatraju analitičari iz Amerike, a njemački Marshallov fond analizira što bi se dogodilo u slučaju velikog rata ili manjeg sukoba. Prema njima, kineski bi gubici bili ogromni, poginulo bi gotovo 100.000 ljudi. Kineska narodnooslobodilačka vojska ostala bi bez mnogo vojnika. U svim slučajevima analitičari predviđaju uključivanje američkih vojnih snaga na neki način.
Manji sukob vidi se kao blokada kineskih brodova i zrakoplova koja uključuje smrtonosne zračne i pomorske sukobe između kineske vojske i Tajvana, a završava intervencijom SAD-a kako bi se osiguralo da se obje strane slože s deeskalacijom. Scenarij “velikog rata” uključivao bi nekoliko mjeseci oružanog sukoba koji bi rezultirao porazom kineske vojske, iako bi uspostavio kontrolu nad otocima u okruzima Kinmen i Lienchiang (Matsu). Tako smatraju zapadni analitičari, a kineski se ne izjašnjavaju. U slučaju “velikog rata” došlo bi do amfibijske invazije na Tajvan i napada na američke vojne baze u Japanu i Guamu. “To bi rezultiralo gubitkom 100.000 pripadnika kineske vojske te 50.000 vojnih i 50.000 civilnih žrtava za Tajvan, dok bi SAD pretrpio 5000 vojnih i 1000 civilnih žrtava, a Japan bi izgubio 1000 vojnika i 500 civila”, smatraju analitičari. Neuspjeh Kineza odrazio bi se na položaj te zemlje u svijetu.
Rat bi doveo do prekida ekonomske suradnje sa Zapadom i golemih financijskih gubitaka za Kinu. Međunarodno gospodarstvo moglo bi se podijeliti u tri bloka – veću skupinu zemalja povezanih sa SAD-om, manju skupinu zemalja povezanih s Pekingom i skupinu zemalja koje pokušavaju ostati neutralne, a istovremeno nastaviti trgovati s objema i drugima. Moguća kineska intervencija dovela bi do izolacije Kine, moguće i do povlačenja mnogih stranih veleposlanika. Budući da Kina ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a, malo je vjerojatno da bi bila suspendirana iz Opće skupštine UN-a, ali bi se mogla suočiti s osudom ili tužbom pred Međunarodnim sudom pravde.
Hakeri iz Kine uništavaju gospodarstvo Tajvana
Sve su veći pritisci Kine na Tajvan, posebno kibernetički napadi. Primjenjuju se različite taktike, a kibernetički napadi na energetsku infrastrukturu povećali su se prošle godine deset puta u odnosu na 2024. Tajvan je u prosjeku zabilježio 2,46 milijuna pokušaja upada dnevno. Pokušaji upada obuhvatili su devet glavnih sektora: administraciju i agencije, energetiku, komunikacije i prijenos, promet, hitne intervencije i bolnice, vodne resurse, financije, znanstvene parkove, industrijske parkove.
Četiri glavne taktike koje koristi “kineska kibernetička vojska” jesu iskorištavanje ranjivosti hardvera i softvera, distribuirani napadi uskraćivanjem usluge, socijalni inženjering i napadi na lanac opskrbe. Hakerske skupine pokrenule su kibernetičke napade na kritičnu infrastrukturu Tajvana, usredotočujući se na pet primarnih sektora, uključujući energetiku, zdravstvo, komunikacije i prijenos, administraciju i agencije, kao i tehnologiju.
Agencije za kibernetičku sigurnost i obavještajne službe diljem indopacifičke regije, NATO-a i EU-a više su puta identificirale Kinu kao primarni izvor globalnih kibernetičkih prijetnji. Kina je u potpunosti integrirala vojne, obavještajne, industrijske i tehnološke sposobnosti u javnom i privatnom sektoru kako bi poboljšala dubinu upada i operativnu prikrivenost svojih vanjskih kibernetičkih napada u širokom rasponu taktika i tehnika.
