Kina ubrzano razvija svoju mornaricu, a kineski brodovi su počeli ploviti blizu američkih obala. Upravo sada je nužno pronaći zadovoljavajuć odgovor i za Washington i za Peking jer povijest pokazuje da su ovakve prekretnice u pomorskom nadmetanju često dovodile do ozbiljnjih sukoba. O tome je pisao profesor Colin Flint sa Sveučilišta Utah, stručnjak za povijest pomorskog ratovanja. Analizu koju je potpisao za Defense One prenosimo u cijelosti:
Kineski ratni brodovi nedavno su primijećeni kako plove u blizini Aleutskih otoka, nedaleko od obale Aljaske. U međuvremenu, kineski mornarički brodovi počeli su pristajati u vojnoj luci u Kambodži koju je izgradio Peking. Iako su se ova dva događaja dogodila na različitim stranama zemaljske kugle, oba su dio važnog geopolitičkog razvoja – onog koji može dovesti do globalnog rata.
Sva četiri kineska broda bila su u međunarodnim vodama, rekla je prošlog mjeseca Obalna straža, ali su bili unutar američke ekskluzivne ekonomske zone, koja se proteže 200 nautičkih milja od obale SAD-a. U tim područjima Sjedinjene Države imaju ekskluzivna prava za istraživanje i korištenje morskih resursa. Ipak, sva četiri broda “djelovala su u skladu s međunarodnim pravilima i normama”, prema kontraadmiralu Megan Deanu.
Dinamika koja se odvija danas jer Kina nastoji nadmašiti SAD kao najveću svjetsku pomorsku silu podsjeća na neka zbivanja u prošlosti – i slična dinamika je već dovela svjetske sile u sukob. Da biste razumjeli geopolitiku morske moći, trebate razumjeti dva pojma: “obližnje vode” (“near waters”) i “daleke vode”(“far waters”).
Fluidna područja natjecanja
Prvo su područja u blizini obale zemlje koja se smatraju važnima za obranu države. No, daleke vode su područja preko oceana u kojima zemlja želi biti prisutna zbog ekonomskih i strateških interesa. Ali evo u čemu je stvar: daleke vode jedne zemlje su bliske vode druge i to je ono što dovodi do napetosti. Na primjer, zapadni Pacifik su kineske bliske vode, a za SAD daleke vode – i obje su zemlje tamo uključene u bitku za stratešku igru nadmetanja. Ono što dodatno komplicira shvaćanje je da se dvije ili više zemalja mogu se natjecati za utjecaj u istim bliskim vodama. U zapadnom Pacifiku, Kina se natječe za prevlast s manjim otočnim flotama Filipina i Vijetnama.
Natjecanje za prevlast u bližim i daljim vodama mijenja se s vremenom. Primorske obale SAD-a strateško su i fluidno područje, a ne pravna definicija koja pokriva istočnu i zapadnu obalu – ova potonja proširena je Havajima daleko u Pacifik. Također pokriva dijelove Kariba i Aleutsko otočje.
SAD je stekao kontrolu nad svojim obližnjim vodama tijekom 1800-tih i početkom 1900-tih. To je kulminiralo dogovorom “razarači za baze” tijekom ranih faza Drugog svjetskog rata, prema kojem su britanske vojne baze na Karibima i Newfoundlandu prebačene pod kontrolu Washingtona. Zauzvrat, Britancima su “poklonjeni” stari ratni brodovi koji su jedva bili u funkciji. Tek kasnije SAD je proširo svoj utjecaj u daleke vode preko Atlantika i Pacifika, posebno nakon uspjeha u Drugom svjetskom ratu.
Kina je u međuvremenu izgubila kontrolu nad svojim obližnjim vodama u kasnim 1800-ima dok su se europske kolonijalne sile i SAD natjecale za pristup kineskim tržištima. To je značilo poniženje za Kinu, nekadašnju pomorsku silu, ometajući gospodarski rast i pridonoseći kolapsu tradicionalnih dinastija i pojavi konkurentskih nacionalističkih i komunističkih politika – i na kraju dovodeći do građanskog rata.
Kina je globalna gospodarska sila, a to zahtijeva kontrolu svojih obližnjih voda i izgradnju prisutnosti u dalekim vodama. Peking to vidi kao nužan i dio postajanja silom ravnopravnom sa SAD-om, ali za SAD – dominantnu pomorsku silu od Drugog svjetskog rata – taj proces predstavlja izazov za njihovu prisutnost u dalekim vodama.
Po broju brodova, Kina već ima najveću mornaricu
Kina već ima najveću mornaricu na svijetu mjereno brojem brodova. Tijekom proteklih 15 godina, Kina je izgradila 131 brod koji su sposobni za rad u dalekim vodama, dok su 144 dizajnirana za operacije u obližnjim vodama. Od 2021. godine Kina je upravljala ili opremala dva nosača zrakoplova, 36 razarača, 30 fregata i devet velikih amfibijskih nosača – vrstu plovila koja je bila potrebna da se doista izazove pomorska dominacija SAD-a.
No, ukupna istisnina kineskih brodova je i dalje manja od one američkih. Ipak, nema sumnje da Kina razvija mornaricu namijenjenu projiciranju moći u daleke vode. Ali stjecanje dominacije na moru ne odnosi se samo na brodogradnju. Kineski plan uključuje projekte “izgradnje otoka” za uspostavljanje prisutnosti u bliskim vodama azijskih zemalja, uključujući Filipine i Vijetnam.
Baza Ream
Na drugim mjestima, nastoji iskoristiti svoju ekonomsku moć kako bi odvratila zemlje od pomorske pomoći Washingtona. Uzmimo kao primjer Ream, kambodžansku vojnu bazu u Tajlandskom zaljevu i nekadašnje mjesto zajedničkih američko-kambodžanskih pomorskih vježbi. Baza je bila na redu za obnovu prema sporazumu sa SAD-om – primjer kako Washington pokušava održati svoju prisutnost u svojim dalekim azijskim vodama. No, u iznenađujućem potezu 2020., Kambodža se povukla iz sporazuma. Od tada je financiranje iz Pekinga omogućilo nadogradnju baze. Kinezi su kontinuirano prisutni u bazi Ream 2024., uključujući izgradnju pristaništa i velikog suhog doka koju je financirala Kina.
Ova pomorska prisutnost služi kineskom cilju obrane svojih obližnjih voda. Ali to također doprinosi sposobnosti Pekinga da projicira moć u daleke vode Indijskog oceana, Perzijskog zaljeva i Crvenog mora. Prisutnost u Reamu također daje Kini primarnu poziciju duž kritične točke “morskih komunikacijskih linija”, pomorskih ruta kojima se odvija većina globalne trgovine.
Obližnji tjesnac Malacca ključni je globalni čvor kroz koju godišnje prolazi 3,5 bilijuna američkih dolara trgovine – uključujući trećinu globalne trgovine, 40% japanske trgovine i dvije trećine kineske. Pristup bazi Ream u Kambodži stavlja Kinu u poziciju da nadzire te trgovačke rute. Kina tu policijsku ulogu vidi kao pozitivnu i miroljubivu. No, SAD i druge zemlje strahuju da bi Kina to mogla iskoristiti za poremećaj globalne trgovine – iako nije jasno zašto bi Kina to učinila kada se njezino gospodarstvo oslanja na uvoz i izvoz.
Novo doba
Ream nije izolirani primjer; Kina godinama pokušava steći moć i utjecaj preko Pacifika. Tijekom proteklog desetljeća Peking je razvio snažne gospodarske i diplomatske odnose s pacifičkim otočnim državama, uključujući dogovor sa Salomonskim otocima koji je izazvao zabrinutost Zapada da će Kina tamo ostvariti i vojnu pomorsku prisutnost. Naravno, SAD ima još uvijek veliku i, za Kinu, impozantna prisutnost kroz svoje baze u Japanu i Južnoj Koreji i potporu Tajvanu.
Washington je također počeo povećavati svoje napore da nadmaši Kinu među pacifičkim otocima, potpisujući sporazum iz 2023. koji bi američkim brodovima omogućio “nesmetan pristup” tamošnjim bazama. Ali geopolitika pomorske moći je proces i nije određen samo trenutnim događajima.
Zbog toga je prisutnost kineskih ratnih brodova koji plove blizu Aljaske važan razvoj. Povećava izglede za sposobnost Kine da projicira moć u svoje daleke vode – i blizu voda SAD-a. Da budemo jasni, Kina nije prekršila nikakav međunarodni zakon ploveći blizu Aleuta. A američki su dužnosnici naizgled umanjili taj incident. Ipak, to pokazuje da Kina ima sposobnost i namjeru odvesti svoje pomorsko rivalstvo sa SAD-om u neistražene diplomatske vode i doslovno bliže američkoj obali.
To predstavlja novu fazu u pomorskom nadmetanju između SAD-a i Kine – i trebao bi nas zabrinuti. U prošlosti, uspon i pad pomorskih sila odvijao se kroz sukobe u bliskim i udaljenim vodama i dovodio do velikih sukoba. Nizozemci su se borili protiv Britanaca i Francuza u dalekim vodama u blizini indijske obale u 17. i 18. stoljeću, a ključni preduvjet Drugog svjetskog rata bio je izazov britanskoj pomorskoj nadmoći u njenim dalekim vodama u Aziji i njenim bliskim vodama u sjevernoj Europi.
To ipak ne znači da je rat neizbježan. Moguće je odgovoriti na način koji odgovara kineskim globalnim ambicijama bez prijetnje ili slabljenja drugih zemalja. Ali to je zajednička dužnost kreatora politike i u Washingtonu i u Pekingu. Odnosima između dviju zemalja u posljednje vrijeme dominiraju politike “jastreba” u obje zemlje. No, ratobornost bilo koje zemlje kada se radi o obrani bližih ili daljih voda bila bi opasna opcija.
Najnoviji kineski nosač zrakoplova puno je više od velikog broda
