Da Sjedinjene Američke Države glavninu svog vanjskopolitičkog i obrambenog fokusa namjeravaju ubrzano prebaciti u zonu Indopacifika radi sprječavanja širenja globalnog utjecaja Kine već odavno nije nikakva tajna.
U tom smislu administracija Donalda Trumpa, više nego bilo koja prethodna, ubrzava taj proces naočigled, pri čemu paralelno nastoji čim prije izvući SAD iz ukrajinskog rata u kojeg je duboko involviran i koji remeti navedene strategije i planove prema Kini, a osim toga povećava rizike izravnog američkog sukoba s Rusijom kojeg obje zemlje žele pod svaku cijenu izbjeći.
Naime, Washington je još uvijek, htio ili ne htio, primoran na neprestanu pozornost vezano za ruske vojne poteze, pri čemu je potpuno svjestan kako Moskva neće htjeti odustati od glavnine svojih prethodno zacrtanih ciljeva u pokrenutoj invaziji na tu zemlju i koji su, zapravo, sada njeni uvjeti za pokretanje pregovaračkog procesa o završetku rata. Prije svega je riječ o teritorijalnim zahtjevima oko četiri zauzete ukrajinske jugoistočne regije koje je Moskva i službeno anektirala i koje želi dobiti u njihovim punim administrativnim granicama a ne na trenutačnim crtama borbenih djelovanja. I drugi ključni zahtjev od kojeg neće odustati je onaj o neutralnom vojnom tj. izvanblokovskom statusu Ukrajine. Sve ispod toga značilo bi Putinov potpuni politički (i vojni) poraz u pokrenutoj vojnoj kampanji u veljači 2022. godine. Pritom Moskva smatra da su njeni zahtjevi sada utemeljeni na geopolitičkoj realnosti i maksimalno reducirani, te kao takvi dovoljno da i Washington iz svega iziđe „čistog obraza“.
Zbog svega toga u Washingtonu sada traju prijepori što i kako učiniti s ukrajinskim ratom da se SAD iz njega što prije izvuče, ali nikako da pritom ostane kao naizgled poražena strana (u praksi to i ne može biti sve da rat i završi potpuno po navedenim uvjetima Vladimira Putina s obzirom da je SAD već davno dobio sve što je htio: odsjekao je Rusiju i politički i gospodarski od Europe (EU+članice NATO saveza) i obratno; ruski plin za Europu u velikoj je mjeri već zamijenio svojim ukapljenim (LNG) plinom; iz Europe je istjerao i rusku naftu; paralelno sa svim tim američka vojna industrija cvate više nego ikad kroz isporuke oružja europskim saveznicima i Ukrajini (uskoro će to biti još više izraženo nakon jučerašnjeg sastanka Donalda Trumpa s glavnim tajnikom Markom Rutteom, o čemu možete više doznati ovdje ili na poveznici ispod).
Također je vidljivo, vjerojatno zbog Trumpovih taktičkih pregovaračkih razloga s Putinom, kako u Washingtonu u prvi plan oko Trumpa sada izbijaju tvrdolinijaši, prema Rusiji tradicionalno neprijateljski naklonjeni, neposredno vezani uz nekonse ili su njihovi pripadnici – poput generala Keitha Kelloga i senatora Lindseya Grahama. Prvi je jučer stigao u Kijev i tamo će se zadržati nevjerojatnih 7 dana, dok je drugi sukreator zakonskog prijedloga o kažnjavanju Rusijue i njenih trgovinskih partnera nevjerojatnim sekundarnim carinama od 500 posto. Pritom su simpatizeri dogovora s Putinom iščezli iz Trumpovog okružja i javnog prostora, poput njihovog svojevrsnog simbola – Trumpovog osobnog prijatelja Stevea Witkoffa.
Pretpostavljam da je Kellog odlučio ostati u Kijevu tjedan dana usprkos ruskim zračnim napadima na taj grad kako bi ukrajinski državni vrh uvjerio u ispravnost Trumpovog i Retteovog pristupa pomoći Ukrajini i zatvaranja rata na Americi prihvatljiv način. Jednostavno ne vidim što bi to Kellog drugo radio u Kijevu osim ako se ne bi naslađivao ljepotama toga grada što je u ovakvim okolnostima ipak isključeno.
Dakle, i s ovim bih završio dio oko američke sadašnje uloge u Ukrajini – kompliciranje i moguća eskalacija ukrajinskog rata najmanje je što Donaldu Trumpu i SAD-u sada treba i to se vidi iz njegovih jučerašnjih poteza. Tada je Putinu de facto, usprkos prethodnim gromkim najavama o neviđenom kažnjavanju Rusije koje je prošli tjedan najavio objaviti u ponedjeljak (jučer) odustao od uvođenja sekundarnih sankcija, a Rusiji dao još 50 dana za prihvaćanja Trumpovog mirovnog plana čime joj daje šansu za zahvaćanje dodatnih teritorija vojnim putom. Također je Europljnima isporučio plan kojim će oni morati kupovati američko oružje preko NATO saveza kao posrednika (ni NATO ne želi službeno tj. neposredno biti ni na koji način involviran u ukrajinski rat da ga Moskva eventualno pravno može tretirati kao sudionika u istom) i svaka ga zemlja članica može onda, ako hoće, samostalno isporučivati Ukrajini, pri čemu će Europa sve to uredno plaćati SAD-u odnosno tamošnjim proizvođačima oružja. Svakako genijalan poslovni plan s američke točke gledišta, koji već izaziva prijepore unutar Europe.
Ali sada se ipak vratio naslovnoj temi.
Meter: Umjesto ‘strašnih sankcija’ Trump Putinu dao još 50 dana da dovrši posao u Ukrajini
SAD raspoređuje dodatne zračne snage u Indopacifiku
Dana 7. srpnja 2025., Američko ratno zrakoplovstvo prvi je put rasporedilo nekoliko nevidljivih borbenih zrakoplova F-35A Lightning II na filipinski teritorij. Dolazak ovih borbenih zrakoplova pete generacije dogodio se u zračnoj bazi Clark u Pampangi u sklopu bilateralne zračne borbene vježbe Cope Thunder Philippines 25-2. Vježba će trajati do 18. srpnja 2025. i uključivat će letove iznad zračne baze Basa i određenih zračnih područja za obuku u sjevernom Luzonu.
Prema službenim izvješćima, u vježbi sudjeluje više od 2500 pripadnika, uključujući otprilike 225 članova posade američkih Pacifičkih zračnih snaga i 2301 pripadnika filipinskih zračnih snaga (PAF). Raspoređivanje se poklopilo s drugom fazom vježbe Cope Thunder 2025, u kojoj je obuka na Filipinima nastavljena 2023. nakon tri desetljeća stanke, te je integrirana u seriju vježbi na razini pacifičkog odjela (DLE) Ministarstva ratnog zrakoplovstva. O tome, 15. srpnja, piše specijalizirani američki medij Global Defense News.
Cope Thunder 25-2 uključivao je operativni okvir Ugovora o međusobnoj obrani potpisanog između SAD-a i Filipina 1951. godine, kao i Sporazum o poboljšanoj obrambenoj suradnji (EDCA), proširen 2023. godine kako bi se SAD-u omogućilo korištenje devet određenih vojnih baza u zemlji.
Tijekom ove iteracije, F-35A su djelovali uz zrakoplove FA-50PH PAF-a, izvodeći zajedničke borbene letove unutar filipinske ekskluzivne ekonomske zone prvog dana vježbi. Američki zrakoplovi uključivali su F-35A, F-16 Fighting Falcon, F-22 Raptor, A-10 Thunderbolt II i elemente podrške poput zračnih transportera i tankera koji su djelovali iz baza na Guamu i Misawi.
Filipinski doprinos uključivao je lake borbene zrakoplove FA-50PH, turbopropelerske zrakoplove A-29 Super Tucano, AS-211 i platforme s rotacijskim krilima. Vrste borbenih letova tijekom vježbe uključivale su simulirane misije zračne nadmoći, suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane, nadopunjavanje goriva u zraku, blisku zračnu podršku i scenarije elektroničkog ratovanja. Vježba je uključivala razmjenu stručnih tema o operacijama na aerodromima i koordinaciji gašenja požara te je naglasak stavljen na interoperabilnost u realnim borbenim uvjetima.
Tijekom vježbi Cope Thunder, filipinska obalna straža objavila je da prati kretanje triju kineskih plovila, izviđačkog broda tipa 815G Tianwangxing (AGI-853), broda 4203 kineske obalne straže i razarača Guilin (164) s navođenim raketama tipa 052D, pozicioniranih 69,31 nautičkih milja zapadno od otoka Cabra, unutar filipinske isključivo ekonomske zone. Prema PCG-u, ratni brodovi PLAN-a nisu odgovorili na ponovljene radio izazove. Kineske aktivnosti podudarale su se s tekućom američko-filipinskim zračnim vježbama u kojima su sudjelovali F-35A i FA-50PH. PCG je naglasio da prisutnost stranih vojnih brodova unutar zone nije u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, presudom Arbitražnog suda iz 2016. i nacionalnim pomorskim zakonodavstvom. Tianwangxing je prethodno uočen tijekom multinacionalnih pomorskih vježbi poput Balikatan 2024 i Talisman Sabre te je djelovao u pomorskim zonama u blizini Indije i Australije. Brod je opremljen radarima, sustavima signalne obavještajne službe, COMINT-om, elektrooptičkim direktorima i satelitskom komunikacijskom opremom, a procjenjuje se da ima istisninu između 6000 i 6600 tona.
Širi sigurnosni kontekst koji okružuje vježbu uključuje ponovljenu kinesku upotrebu prisilnih pomorskih akcija protiv filipinskih brodova u spornim područjima Južnog kineskog mora. To uključuje upotrebu vodenih topova, snažnih lasera, incidente sudaranja i blokade na lokacijama kao što su Second Thomas Shoal i Scarborough Shoal.
Dužnosnici američkog Indo-pacifičkog zapovjedništva izjavili su da kineske akcije nisu prisilile države jugoistočne Azije da se povuku od svojih pomorskih zahtjeva. Umjesto toga, te su akcije potaknule povećanu usklađenost između SAD-a i regionalnih partnera.
Filipinska vlada, pod predsjednikom Marcosom, tvrdila je da se vježbe poput Cope Thundera provode radi poboljšanja nacionalnih obrambenih kapaciteta i regionalne sigurnosti te da nisu usmjerene ni na jednu određenu zemlju.
Američko Ministarstvo zrakoplovstva integriralo je vježbu u svoju prvu vježbu za borbu protiv kriminala u punom opsegu od Hladnog rata, koja uključuje komponente kao što su Resolute Force Pacific, Resolute Space, Emerald Warrior i Mobility Guardian. Cilj serije je potvrditi distribuirane operacije, otpornost lanca opskrbe i interoperabilnost zajedničkih snaga u više domena.
Prijetnja Njemačkoj iz Rusije: Imamo koordinate gdje se proizvode vaši Taurusi
Povijest zračne baze
Zračna baza Clark ima dugogodišnju ulogu u američko-filipinski vojnoj povijesti. Osnovana kao Fort Stotsenburg 1903. i preimenovana u Clark Field 1919., baza je bila jedna od najvećih prekomorskih zračnih baza koje su SAD koristile tijekom Hladnog rata. Igrala je ključnu ulogu na pacifičkom ratištu tijekom Drugog svjetskog rata, uključujući i pretrpljenje teških oštećenja tijekom japanskih zračnih napada u prosincu 1941.
Nakon rata postala je logističko središte za privremene letove diljem Azije. Baza je predana Filipinima nakon erupcije vulkana Pinatubo 1991. i odluke filipinskog Senata da ne obnovi sporazum o američkoj bazi. Od tada je Clark pretvoren u objekt dvojne namjene. Sada je domaćin 710. specijalne operativne krile filipinskih zračnih snaga i ostaje operativno središte za zajedničke vježbe poput Balikatan i Cope Thunder. Američki vojni zrakoplovi, uključujući A-10 i HH-60, nastavljaju djelovati iz baze tijekom multilateralnih vježbi.
F-35A Lightning II
F -35A Lightning II je jednosjedni, jednomotorni, višenamjenski borbeni zrakoplov s nevidljivom tehnologijom, dizajniran za konvencionalno polijetanje i slijetanje. Njegov niski radarski presjek podržan je kompozitnim materijalima i unutarnjim odjeljcima za oružje, što mu omogućuje angažiranje ciljeva uz smanjenje izloženosti.
Zrakoplov pokreće motor Pratt & Whitney F135 koji proizvodi otprilike 177 kilonjutna potiska, omogućujući maksimalnu brzinu od 1,6 Macha i radni plafon od 15.240 metara. Može podnijeti do 9 g i ima efektivni borbeni radijus od oko 1.240 kilometara u ulogama sprječavanja.
Zrakoplov nosi razno streljivo, uključujući AIM-120 AMRAAM, AIM-9X, GBU-31 JDAM, bombe malog promjera GBU-39 i top GAU-22/A kalibra 25 mm. Njegov senzorski paket uključuje radar AN/APG-81 AESA, elektrooptički sustav za ciljanje (EOTS), distribuirani sustav blende (DAS) i taktičke podatkovne veze koje omogućuju dijeljenje informacija u stvarnom vremenu sa zajedničkim i savezničkim platformama.
Zoran Meter: Pad Putina: San zapada o promjeni vlasti u Rusiji
Cilj je odvraćanje Kine
Američki dužnosnici izjavili su da je raspoređivanje zrakoplova F-35A na Filipinima usklađeno sa širim ciljevima jačanja odvraćanja i operativnog odgovora prema načelima agilnog borbenog korištenja.
Prema riječima potpukovnika Bryana Musslera, raspoređivanje naprednih zrakoplova osmišljeno je kako bi se izgradili integracijski kapaciteti s regionalnim saveznicima i osigurala spremnost u suočavanju s potencijalnim regionalnim prijetnjama. Analitičari poput Tiana Xia i Arnauda Leveaua protumačili su raspoređivanje kao potez za testiranje strategija prednjeg stacioniranja i proširenje filipinskog sudjelovanja u planiranju za nepredviđene situacije, posebno u scenarijima koji uključuju Tajvan i Južno kinesko more.
Filipini se nalaze u blizini Luzonskog tjesnaca, ključne pomorske točke koja bi mogla biti faktor u budućim regionalnim sukobima.
Dok su neki promatrači primijetili da povećano raspoređivanje američke vojske može povećati strateški rizik od odmazde Kine, filipinska vlada nastavila je naglašavati svoj suverenitet i napore modernizacije obrane, uključujući sudjelovanje u zajedničkim vježbama i nabavu opreme putem američke prodaje vojne opreme inozemstvu – zaključuje američki medij.
Kratki zaključak
Za sam kraj. Kineski ratni brodovi, kako je vidljivo iz teksta američkog medija, nisu se povukli iz spornih voda tj. unutarnje filipinske ekskluzivne ekonomske zone koju je Manila proglasila.Preciznije, kineski vojni brodovi uopće nisu reagirali na pozive filipinske obalne straže i na činjenicu da su u tijeku američko-filipinske vojne vježbe upravo s ciljem zaštite tih vodenih prostora od upada kineskih brodova.
Drugim riječima, neovisno o raspoređivanju američkih zrakoplova 5. generacije F-35 u bazama na Filipinima, Peking ničim ne daje do znanja da je impresioniran i da namjerava odustati od „svojih teritorijalnih prava“ – kako on doživljava ove sve opasnije vojne „igre“ s Filipinima kojima sada sve intenzivnije u zaštitu stižu Sjedinjene Države.
Zoran Meter: Kina otvaranjem svojih vojnih baza s Egiptom i Iranom želi izbaciti SAD iz regije
Osim daljnjeg i ubrzanog rasta napetosti u Indopacifičkoj regiji, prije svega na relaciji Washington-Peking, teško je bilo što drugo očekivati.
