Nakon teksta na Morskom: “Raspisana tjeralica – Kako se najlakše riješiti vatrenjače” – Drago mi je da se piše o ovoj temi. Popratio sam društvene mreže i vidio razne komentare. Jedan dio rasprave veže se uz moju struku – ronioce koji rone s bocama. Koplja se lome oko pitanja treba li dopustiti izlov vatrenjače roniocima koji bi ronili autonomnim ronilačkim aparatom, odnosno SCUBA opremom. Kao i obično, ima puno argumenata “za” i “protiv”.
Pa krenimo redom…
Datum je 2. veljače 2020. godine. Tekst na Morskom tada sam potpisao ja, a zvao se “Strah od lavova”. Te 2020. igrom slučaja surađivao sam sa Sveučilištem s Cipra u Cavtatu, putovao na Cipar, a cilj putovanja bio je posjet Libanonu. U Libanonu imam prijatelje – profesionalne ronioce kao i ja – i ronili smo na raznim lokacijama. S tugom smo gledali prizore gdje se pri dnu često vidi praktički samo jedna riba. Naravno, bila je to vatrenjača, odnosno lionfish (kako je mi ronioci najčešće zovemo).
Od tada do danas “gospodin Lion” se udomaćio. Sreo sam ga i kod Dubrovnika, u jesen 2024.
Kako to rade u Libanonu
U Libanonu vatrenjaču love roneći s bocama, najčešće tzv. havajskim ostima. Da bi je skinuli s osti, koriste doslovno vodovodnu cijev, a oni bolje opremljeni prozirnu plastičnu cijev kako bi vidjeli kad je riba sigurno unutra. Unutar cijevi nalaze se zupci (kao u vrši) koji pri povlačenju osti unazad “svuku” ribu s vrha. Mehanizam je jednostavan: riba lako ulazi, ali zahvaljujući zupcima ne može natrag – ide unutra, van ne ide.
Očišćena riba se prodaje u obliku filea restoranima. Po meni, to je fantastičan način za redukciju brojnosti.
Ukusna riba i bez problema za konzumaciju
Vatrenjača je vrlo ukusna – zapravo delikatesa – i po kvaliteti mesa uopće ne zaostaje za škrpinom. Što se prodaje i konzumacije tiče, tu ne bi trebalo biti problema.
Osvrt na komentare o “dobroj cijeni”
Vidim i komentare tipa: “Stavite dobru cijenu na tu ribu i sve će se samo riješiti – izlovit će se.” To zvuči logično na prvu, ali praksa pokazuje da cijena sama po sebi nije jamstvo. Škrpina ima izuzetno dobru cijenu godinama, pa se ipak nije “izlovila”. More nije jednostavna matematika.
Zato je realan cilj nešto drugo: ne “istrijebiti” vatrenjaču preko noći, nego sustavno reducirati njezinu brojnost tamo gdje se pojavljuje, kako bi što manje utjecala na ostale vrste i ravnotežu života u Jadranu.
Realnost izlovne učinkovitosti
Važno je razumjeti kako taj izlov izgleda u praksi. U Libanonu se lovi u sklopu aktivnosti ronilačkih centara: roni se “normalno”, a usput jedan od ronilaca lovi vatrenjače. Ekonomika nije velika ako biste radili isključivo to. Jedan ronilac u prosjeku ulovi desetak riba po ronjenju. Kad bi ronio samo s ciljem lova, možda bi ulovio nešto više, ali ne “dramatično” više.
Za one koji nisu u ronjenju: lionfish uglavnom ne voli jako plitko more. To znači da se lov najčešće odvija dublje od 20 m, često 30–40 m a i dublje. To automatski ograničava vrijeme na dnu zbog dekompresijskih ograničenja. Efektivno radno vrijeme na dubini po ronjenju relativno je kratko. Veći spremnici zraka (plina) mogu ga nešto produžiti, ali to nisu “sati i sati”.
Zato svima koji misle da će ronioci provoditi 10 sati pod morem dnevno loveći ovu ribu – realnost je bliže sat vremena ili dva, kroz dva ronjenja. Ali i da to rade, to bi bilo korisno.
Može li se nadzirati i kontrolirati?
Naravno da može – stvar je volje. Danas profesionalni ribari imaju aplikacije i sustave prijave na mobitelu, pa ne vidim zašto se sličan model ne bi primijenio i ovdje. Mogu se uvesti jasna pravila: obavezna prijava prije polaska od kuće, ne tek kad se sjedne u brod, kao i dodatne kontrole koje nadležni smatraju potrebnima.
Lov pod morem može se provoditi samo Havajskim kopljem „ Havajske osti“. ,posjedovanje podvodne puške i boca u plovilu je crveni karton samo po sebi. U našem slučaju ovo je krivolov.
“Havajske osti” su ručno koplje za podvodni ribolov s gumom/lastikom koji daje potisak. Ronioc napne lastik, ciljano priđe na kratku udaljenost i “ispuca” koplje iz ruke, najčešće prema ribi u škrapi ili uz stijenu. Na vrhu može biti jedna špica (harpun) ili više špica (osti/trodent), ovisno što se lovi.
Prijedlog uvjeta za izdavanje dozvole (strogo, ali provedivo)
- obavezna aplikacija na mobitelu (prijava/odjava aktivnosti)
- osoba ne smije biti kažnjavana
- VMS (Vessel Monitoring System) – obavezna ugradnja sustava nadzora plovila
- osobna mjenica: 10.000 eura
- bjanko zadužnica: 100.000 eura
- ugovor kojim posjednik dozvole daje pravo nadležnim službama na pregled plovila, vozila i prostora koje posjeduje ili koristi (npr. brod, auto, stan/kuća, garaža), kao i elektroničke komunikacije koje koristi (mobitel, e-mail) – u okviru zakonskih mogućnosti i nadležnosti
Osoba koja bi pristala na ovakve uvjete vrlo vjerojatno se ne bi “igrala” dozvolom i dovodila se u situaciju gubitka velike količine novca i opreme. U slučaju prekršaja, odmah bi se aktivirale mjenice i zadužnice dok se postupak ne riješi.
Zaključno: Može se – ako se želi
Da se razumijemo: u Jadranu ih još nema toliko da bi se netko “obogatio” od njih. Broj prijava i viđenja zasad nije impresivan. No, tko je ronio u zemljama poput Libanona zna kako to izgleda kad ih ima puno – u jednom ronjenju često vidite gotovo samo njih.
Zato, ako nadležne službe zaista žele nešto poduzeti, ovo je jedan od mogućih načina. Nije da se ne može – nego se često ne želi. Lakše je naći 100 razloga protiv nego jedan način da se napravi nešto pozitivno.
Zima, zima nije Lav ( možda se Lav ipak boji )
I još nešto: bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi ako ova zima nastavi ovako i more se ohladi na 10–11 °C. To bi moglo promijeniti koliko ćemo ih susretati tijekom 2026. godine. Ove godine ronio sam samo oko otoka Paga, gdje je temperatura oko 11 °C na svim dubinama, dok je Velebitski kanal još hladniji.
Zaključak
Možda nam pomogne zima. Nadležne službe neće (velika točka). Neće napraviti niti jedan zakonski ili podzakonski akt kako bi na neki od mogućih načina reducirali broj ove invazivne ribe. Spreman sam se okladiti u ovo: ako se što desi u 3 godine po tom pitanju, ja častim redakciju Morskog janjetinom na Pagu iza uskrsa 2029. godine. Ako se ne dogodi ja pišem članak pod naslovom „ Više sreće drugi put“. Oklada se prihvaća objavom ovog članaka na Morski.
Vedran Dorušić
PROČITAJTE JOŠ:
AGRESIVNA VATRENJAČA Novi opasni predator u Jadranu koji se vrlo brzo širi | | Morski HR
U Jadranu trenutno živi oko 465 vrsta riba, a sada je uočena i vatrenjača, riba predator koji uništava gotovo sve pred sobom. Koliko se raširila za Dobro jutro, Hrvatska govorio je prof. dr. sc. Jakov
RASPISANA TJERALICA Kako se najučinkovitije riješiti vatrenjače?
Riba lav ili vatrenjača, invanzivna je vrsta u Jadranskom moru. Iako atraktivna po izgledu, izgled vara, jer pravi u moru velike probleme, uništava domaće jadranske vrste. Znanstvenici muku muče o tome i razmišljaju na koji način smanjiti njenu brojnost, pa su došli na ideju da raspišu tjeralicu. Svidjelo joj u
TRAŽE SE DONATORI Pokrenuta nagradna igra s ciljem uklanjanja invazivne vatrenjače iz Jadrana: “Podvodni ribolovci, ovo se odnosi na vas!”
Pero Ugarković poznati je hrvatski stručnjak za morski svijet, istraživač, novinar i publicist iz Splita. Posebno je aktivan u podizanju svijesti o zaštiti Jadranskog mora i autor je niza članaka te knjiga o morskoj fauni. Ugarković je tako krenuo s poticajem da pomogne Jadranu na jednoj sasvim drugačijoj razini. Njegovu
VIDEO: INVAZIVNE VRSTE Strah od lavova | Morski HR
Prošle su kroz Sueski kanal i ušle u Mediteran. Tamo se množe i tamane sve, a najprije nestane bijela riba. Kako se boriti s njima?
