Čelnici iz cijeloga svijeta lete u grad Belém na sjeveru Brazila uoči konferencije o klimi Cop30. Kao što se događa svake godine, ključna tema koju će pokrenuti najsiromašnije i klimatski najosjetljivije zemlje svijeta bit će neznatna razina financija koje bogate zemlje stavljaju na raspolaganje kao pomoć za rješavanje klimatske krize.
No, uoči tih rasprava, rekao je vodeći stručnjak za pregovore The Independent da nije samo količina raspoloživog financiranja klimatskih promjena ono što i dalje predstavlja veliki problem, već i dostupnost raspoloživog novca, s obzirom na potrebe i kapacitete najnerazvijenijih zemalja svijeta.
Gebru Endalew bivši je predsjedatelj skupine najmanje razvijenih zemalja (LDC) – pregovaračke skupine pri UN-u koja se sastoji od 44 najmanje razvijene zemlje svijeta – i trenutni tehnički voditelj LIFE-AR-a, inicijative koja pomaže zemljama u razvoju da postanu otpornije na klimatske promjene.
Na tom je položaju savjetovao zemlje uključujući Ugandu, Malavi, Etiopiju, Butan i Gambiju da se prijave za klimatsko financiranje, što je novac usmjeren na klimu koji zemlje koriste za dekarbonizaciju ili prilagodbu klimatskim promjenama. Napori za dekarbonizaciju mogli bi uključivati projekte obnovljive energije poput vjetroelektrane ili solarne farme, dok bi projekt prilagodbe klimi mogao biti sve, od sustava navodnjavanja za zaštitu zajednice od suša, do sadnje šuma mangrova kako bi se spriječila obalna erozija.
Za većinu zemalja s niskim prihodima, financiranju klimatskih promjena pristupa se putem brojnih “klimatskih fondova”, kojima su doprinosile bogate zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i – do ove godine – SAD-a. Najveći klimatski fond zove se Green Climate Fund, koji sada ima portfelj projekata vrijedan 19,3 milijarde dolara (14,7 milijardi funti).
Međutim, prema gospodinu Endalewu, siromašnijim se nacijama teško prijaviti za sredstva zbog njihovih birokratskih procesa – a duljina njihovih procesa znači da se ponekad do trenutka kada se dodjeljuje bespovratna sredstva često promijenila priroda izazova s kojim je trebala pomoći.
“Projekti se odgađaju i kasne zbog sporih procesa odobravanja i pregleda, u kojem će vremenu vlade pokušati same riješiti problem s ograničenim resursima, stavljajući svoj dug u procesu”, rekao je.
“Često recenzent možda nije stručnjak u zemlji ili regiji, što može dodatno usporiti stvari – tada se do trenutka kada se novac odobri problem promijeni ili pogorša, tako da vlada tada treba preoblikovati prijedlog, a to zahtijeva još više novca”, dodao je gospodin Endalew.
Prenapregnute državne službe u zemljama s niskim prihodima također se bore s birokratskim procesima, kao i s praćenjem koje je potrebno nakon što se financiranje odobri, rekao je gospodin Endalew.
Kada je s njim iznio neka od ovih pitanja pristupačnosti The IndependentDavid Moinina Sengeh, glavni ministar Sierra Leonea, rekao je da se njegova zemlja suočila s poteškoćama u pristupu financiranju klimatskih promjena, opisujući situaciju kao “kontraintuitivnu”, s obzirom na činjenicu da su zemlje poput njegove one koje to najviše zahtijevaju.
“To na mnoge načine pokazuje zašto moramo reformirati naše multilateralne institucije, tako da postanu pravednije i inkluzivnije”, kaže Sengeh.
Michael Jacobs, gostujući viši suradnik u think tanku ODI Global, slaže se s gospodinom Endalewom da je sposobnost zemalja s niskim prihodima da se nose s birokracijom veliki problem. “Postoji nekoliko glavnih – ali sveukupno oko 90 različitih klimatskih fondova, a svaki ima svoj drugačiji birokratski sustav kroz koji se morate prijaviti”, rekao je.
“Bogatijoj zemlji poput Brazila puno je lakše pristupiti tom novcu, jer ima veliku državnu službu i visoko je obučena. Ali za zemlju poput Ugande, s puno manjom državnom službom koja je već preopterećena, vrlo je veliki izazov prijaviti se”, dodao je gospodin Jacobs.
Za Tracy Kajumba, istraživačicu na Međunarodnom institutu za okoliš i razvoj, trenutna dinamika financiranja je “potpuni nered”.
“Kada prođe, klimatsko financiranje ima tendenciju stavljanja kratkoročnih prioriteta financijera iznad onoga što zajednice trebaju”, rekla je. “Rijetko se naglašava sposobnost ljudi da dugoročno žive s klimatskim promjenama ili na izgradnji kapaciteta vlada primatelja da im pruže podršku.”
Slojevi birokracije i nadzora između davatelja bespovratnih sredstava i stvarnog projekta na terenu znače da često samo mali dio novca zapravo dolazi do projekata koji zahtijevaju financiranje klimatskih promjena, prema g. Endalewu.
“Često postoji toliko mnogo posrednika, koji će svi imati naknadu za uslugu, što znači da obično samo 15 do 20 posto novca zapravo stigne do projekta na terenu”, dodao je.
Poteškoće dolaze unatoč činjenici da bi ti fondovi trebali biti što dostupniji manje razvijenim zemljama, s obzirom na poteškoće s kojima se suočavaju u privlačenju drugih oblika ulaganja.
Stručnjaci se također slažu da je količina raspoloživog financiranja klimatskih promjena krajnje nedostatna u usporedbi s problemom: sredstva dostupna zemljama u razvoju za prilagodbu klimatskim promjenama zapravo su pala s 28 milijardi dolara (21 milijardu funti) 2022. na 26 milijardi dolara 2023., prema nedavno objavljenim brojkama UN-a – s novcem potrebnim za prilagodbu rastućim klimatskim utjecajima 12 do 14 puta većim od onoga što je dostupno.
Nedostatak novca iz bogatih zemalja također je ključni razlog zašto su procesi financiranja klimatskih promjena toliko odgođeni i birokratski, prema gospodinu Endalewu.
“Kad bi postojala stvarna predanost nadopunjavanju sredstava iz bogatih zemalja, mislim da bi bilo manje birokratskih sustava jer bi bilo manje pritiska da se uskrate raspoloživa sredstva”, rekao je gospodin Endalew. Također je “očito”, dodao je, da će rezovi proračuna za pomoć u inozemstvu najavljeni ove godine imati veliki utjecaj na napore da se potakne financiranje klimatskih promjena. Rezovi iz SAD-a uključivali su predsjednika Trumpa koji je ukinuo 4 milijarde dolara koje su obećane Zelenom klimatskom fondu.
Pitanja o iznosu i dostupnosti klimatskog financiranja bit će jedan od glavnih fokusa kada Cop30 krene u akciju u Belému.
Prošle godine, kada je Brazil bio domaćin predsjedanja G20, zemlja objavio izvješće ističući potrebu za poboljšanjem pristupa financiranju klimatskih promjena i nudeći savjete o tome kako poboljšati procese. Izvješće se fokusiralo na Zeleni klimatski fond, Fond za prilagodbu, Fondove za ulaganje u klimu i Globalni fond za okoliš.
Kontaktirali su sva četiri fonda The Independent u vezi ovdje iznesenih tvrdnji.
Glasnogovornik Fonda za prilagodbu rekao je: “AF također ima snažne programe spremnosti za financiranje klimatskih promjena koji pomažu zemljama da izgrade svoje kapacitete za razvoj učinkovitih projekata, a također nudi inovativne pojednostavljene procese akreditacije za manje zemlje, uključujući one koje inače možda nemaju pristup financiranju za klimatske promjene.
“Osim toga, AF financira punu cijenu prilagodbe putem bespovratnih sredstava i otvorio je nekoliko dodatnih okvira za financiranje koji osnažuju lokalno vođenu prilagodbu i širok raspon lokalnih aktera za izravan razvoj projekata. Kontinuirano raste i nudi nove prilike za zemlje, kao i nastoji dodatno poboljšati pristup financiranju.”
Ovaj je članak nastao u sklopu časopisa The Independent Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
