Muamer Topalović došao je tog 24. prosinca 2002. godine na vrata Anđelića, povratničke obitelji koje je obavljala posljednje pripreme za najradosniji kršćanski blagdan.
Večer radosnog iščekivanja Božića, negdje oko 21:30 h u trenu se pretvorila u krvavi Badnjak. Topalović je, zaslijepljen mržnjom, hladnokrvno iz vatrenog oružja ubio Anđelka Anđelića, rođenog 1935. godine, njegove kćerke Maru, rođenu 1955. godine i Zorku, rođenu 1973. godine. Teško je ranio i Anđelkova sina Marinka, rođenog 1972. godine.
Topalović, inače pripadnik vehabijske zajednice, za trostruko ubojstvo članova obitelji Anđelić osuđen je na 35 godina zatvora.
Marinka Anđelića u njegovu domu u Kostajnici redovno posjećuje njegov župnik don Marin Marić, župnik župe Presvetog Srca Isusova Obri Kostajnica. Uvjerio se divim Marinkovoj hrabrosti i vjernosti, te odanosti crkvi. Nije lako s tim živjeti svaki dan meni kao svećeniku, a ne smijem ni pomisliti kako je tek Marinku, rekao je župnik Marić.
“I nakon dvadeset i dvije godina svima nama još u glavama odzvanja taj Badnjak, svi smo svjesni da se to u našem mjestu i okruženju nije smjelo niti trebalo dogoditi, svi mi za tim žalimo kako katolici tako i Bošnjaci i pravoslavci. Nije lako s tim živjeti ni tješiti ožalošćene. Teško je razumjeti taj zločin! Ovaj Badnjak i slične Badnjake, može razumjeti samo onaj tko je to proživio i doživio. Mi vjernici uz to što žalimo za tim činom, molimo dobrog Boga za duše pokojnika. Nama koji kročimo zemljom želimo snagu u borbi za život, te da i ovaj Badnjak bude ohrabrenje i snaga u svemu“, Jer uz krvavi Badnjak zadesile su nas i nedavne poplave s kojima također moramo živjeti i čuvati svoj duh i tijelo, što je u ovom trenutku najvažnije kaže don Marin Marić, župnik u Kostajnici.
Unatoč svemu Katolička crkva, naglašava don Marin i dalje je prisutna u Kostajnici, a on kao župnik svakodnevne susreće vjernike, među njima i Marinka Anđelića. Također, Marinkova sestra Luca Kaleb redovno uređuje crkvu i brine se o ljepoti i urednosti crkve u Kostajnici.
“Kao svećenik, u svome pastoralnom djelovanju svakoga ih dana pozivam na vrelo milosti, vrelo oprosta i vrelo ljubavi, ali i da svojom postojanošću svjedoče svoj identitet! I nakon svega i svih događaja ostaje nam živjeti, moliti, pozivati i govoriti, da je dobro i dobrota jedini jamac sretnog i radosnog života u ovom našem Klisu, i u ovoj našoj suznoj dolini“, rekao nam je don Marić Marin.
RTV Herceg/Bosne/Foto:RTV Herceg-Bosne
