Na sastanku za doručak u Davosu u siječnju 2023., Larry Fink, izvršni direktor BlackRocka, istaknuo je da bi obnova Ukrajine mogla postati “svjetionik ostatku svijeta o moći kapitalizma”. Ova izjava, koja je odjeknula među zapadnom poslovnom i političkom elitom, sugerira da će rekonstrukcija Ukrajine biti mnogo više od poslovne prilike; predstavljat će i ideološki eksperiment u vraćanju povjerenja u kapitalizam.
Iako je scena kojoj šef jedne od najvećih američkih tvrtki za upravljanje imovinom govori pred oduševljenom gomilom zapadnih poslovnih i političkih lidera da obnova Ukrajine neće biti samo prilika za ekonomski profit, već i reklamiranje kapitalističkog modela kao uspješnog, nekima mogla izgledati poput scene iz neke rusko-propagandne parodije, ona je bila daleko od toga. Naime, dok su zapadni politički lideri rat u Ukrajini vidjeli kao priliku za oživljavanje proširenja EU-a i NATO-a, Fink i njemu slični su je promatrali kao šansu za obnovu sve slabije vjere u kapitalizam, piše Lily Lynch, novinarka The New Statesmana.
Ova ideja nije nova. Finkove riječi odražavaju kontinuiranu praksu koja traje više od 30 godina, poznatu kao “kapitalizam katastrofa”, koja se pojavila nakon raspada Sovjetskog Saveza. U 1990-ima, “šok terapija” radikalnih neoliberalnih reformi ostavila je Ukrajinu u teškom stanju, a nova faza sukoba donosi spoj neoliberalnih ekonomskih politika s napretkom tehnologije, posebno umjetnom inteligencijom (AI) i digitalizacijom. Ratna Ukrajina već je svjedočila značajnom priljevu zapadnih sredstava, stručnjaka i tehnologija, uključujući inovacije poput platformi za čišćenje mina i analize komercijalnih satelitskih podataka.
Tržišni limiti
Svakako, obnova Ukrajine suočava se s ogromnim izazovima. Svjetska banka procjenjuje troškove obnove na oko 500 milijardi dolara. Rat je izazvao ogromnu štetu, smanjivši BDP za 30-35 posto u prvoj godini sukoba, dok je siromaštvo značajno poraslo i trećina obitelji sada pati od nestašice hrane. Više od 15 posto teritorija je zagađeno minama, uključujući najplodnije poljoprivredne površine.
Ukrajina inzistira da obnova ne može čekati kraj sukoba. “Sada se postavljaju ideološki i tehnološki temelji obnove Ukrajine”, naglašava politički ekonomist Oleksandr Svitič. Međutim, trenutna strategija često reflektira “globalnu liberalnu racionalnost, prema kojoj se sve mora oblikovati prema tržištu”.
Obnova je dodatno komplicirana zbog prethodnih ekonomskih problema. Sociolog Volodimir Iščenko opisuje “postsovjetsku transformaciju” kao “demodernizirajuću”, bez novog razvojnog pravca koji bi zamijenio sovjetski projekt, koji je sam po sebi stagnirao još od 1970-ih. Deindustrijalizacija je dovela do masovnog gubitka radnih mjesta, a migracija stanovništva dodatno je osiromašila zemlju. Privatizacija i brza transformacija iz 1990-ih stvorile su oligarhiju koja je i dalje snažno prisutna. Ukrajina je, uoči neovisnosti, imala 52 milijuna stanovnika; do 2020. ta je brojka pala na 44 milijuna. Mnogi od obrazovanih i visokokvalificiranih radnika napustili su zemlju, tražeći bolju budućnost u inozemstvu, što je Ukrajinu učinilo jednim od najvećih primatelja doznaka od migranata u Europi.
“Turbo-neoliberalne reforme”
Stranka Sluga naroda Volodimira Zelenskog, koja je osvojila vlast 2019., suočava se s kritikama zbog “turbo-neoliberalnih reformi”, uključujući rezove u proračunu i smanjenje zaštite radnika. Neke od ranih vladinih politika izazvale su kontroverze. Od 2020. godine, Zelenskij je pokušao uvesti reforme koje bi ograničile ulogu sindikata i smanjile regulaciju radnih odnosa, što je izazvalo reakcije EU-a zbog neslaganja s “socijalnim tržišnim gospodarstvom” bloka.
Luke Cooper, direktor PeaceRep-ovog programa za Ukrajinu na London School of Economics, naglasio je da su sindikati u početku uspjeli zaustaviti reforme koje su umanjivale kolektivna pregovaračka prava, no te su promjene ipak usvojene nakon invazije Rusije, u kontekstu ratnog stanja i zabrane prosvjeda. Rat je također potaknuo daljnju liberalizaciju, često kao uvjet međunarodne pomoći. Prošlogodišnji zajam od 15,6 milijardi dolara od Međunarodnog monetarnog fonda bio je uvjetovan smanjenjem socijalnih izdataka, što dodatno komplicira ekonomski oporavak zemlje.
Svakako, tehnologija je postala simbol modernizacije, s projektima poput aplikacije Diia, koja omogućava digitalizaciju državnih usluga. Unatoč hvaljenju ove aplikacije kao “revolucionarnog alata”, kritičari ukazuju na to da strani donatori promoviraju neoliberalne politike koje ne rješavaju osnovne strukturne nejednakosti. Svitič ističe: “Loša strana ovog pristupa umanjuje strukturne nejednakosti i nepravde koje bi država trebala ispraviti”, dok Cooper napominje: “Ne možete voditi rat ekonomijom slobodnog tržišta. Ne možete napraviti tako enormna povećanja potrošnje za obranu, a da ne završite s gospodarstvom kojim dominira država. A to ne možete bez povećanja poreza.”
Poligon vojnih korporacija
Rat u Ukrajini postao je i poligon za razvoj umjetne inteligencije. Izraz “rat algoritama” koristi se za opisivanje utrke za primjenom novih tehnologija na bojnom polju. Zapadne tehnološke tvrtke iskoristile su rat kao priliku za testiranje svojih pionirskih tehnologija u stvarnom vremenu. Palantir iz Silicijske doline opskrbio je Ukrajinu naprednim AI alatima, omogućujući brzo analiziranje podataka iz različitih izvora. Takva tehnologija, koja može mapirati sigurne rute za ukrajinske dronove, pokazala se ključnom u suvremenom ratovanju.
Osim tehnoloških tvrtki, zapadni financijski giganti također su preuzeli ključne uloge u obnovi Ukrajine. BlackRock i JP Morgan pomažu u stvaranju Razvojnog fonda Ukrajine, banke za obnovu zemlje, koja će biti registrirana u Luksemburgu. Kritičari su zabrinuti da bi ovakvo uključivanje velikih zapadnih kompanija moglo pogoršati prevladavajući neoliberalni pristup, koji možda nije prikladan za specifične potrebe Ukrajine, kao što su obnova infrastrukture i pružanje adekvatnog smještaja za raseljene osobe.
Ukrajinski dužnosnici također su naznačili da bi mogli biti pronicljiviji prema ovim stranim ulagačima. Prošle je godine ministar financija Sergij Marčenko održao govor na Londonskoj konferenciji o oporavku Ukrajine, poručivši: “Tradicionalno smo bili otvoreni za bilo koji oblik novca. Sada nismo. Ako želite ulagati u Ukrajinu, morate prihvatiti prioritete Ukrajine.” Nacionalizacija strateških dobara tijekom rata također je izazvala reakciju među nekim pristašama u Washingtonu.
A day after Justin Bieber sold his catalog to Blackstone, his fellow performer Volodymyr Zelensky one upped him by selling his country to Blackrock pic.twitter.com/mHwxyJZcdw
— Max Blumenthal (@MaxBlumenthal) January 27, 2023
“Šok terapija 2.0”
Antikorupcijska politika, koja često zanemaruje privatni sektor, također je kritizirana. Svjetska banka definira korupciju kao “zlouporabu javnih dužnosti za privatnu korist”, ali ta definicija ne obuhvaća sve oblike zlouporabe, kao što su offshore mreže. Izjava Zelenskog o aplikaciji Diia, da “računalo nema prijatelje ni kumove i ne prima mito”, može izgledati privlačno, ali tehnologija ne može zamijeniti potrebnu socijalnu pravdu.
Svakako, među najtežim zadacima Ukrajine bit će uvjeriti 6,5 milijuna građana koji su pobjegli od rata da se vrate i obnove zemlju. Vlada je u nezavidnom položaju: kako bi održala interes stranih ulagača, koji su obično privučeni regijom zbog jeftine radne snage, također će morati osigurati povratak izbjeglica u domovinu, koji se neće željeti vratiti ako ih čekaju samo nisko plaćeni poslovi.
Obnova Ukrajine će zasigurno trajati generacijama. Iako je “šok terapija 2.0” omogućila testiranje liberalnih ideja i tehnologija, stvarni test bit će hoće li ove strategije donijeti dugotrajan razvoj i sigurnost za Ukrajinu i njezine građane.
Ukrajina razvija novo vrlo zanimljivo oružje: Za to im treba 15 milijardi dolara
