Svetkovinu Krista Kralja slavimo u posljednju nedjelju prije početka Došašća. Tu je svetkovinu ustanovio papa Pio XI. u svojoj enciklici “Quas Primas” 11. prosinca 1925.
Bio je to njegov odgovor na tadašnji rast sekularizma te širenje bezbožnog nacizma i komunizma koji su nijekali Kristov suverenitet.
Povod je bila proslava 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog 325. u Niceji. Puno ime blagdana je Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Svetkovina se slavila posljednje nedjelje listopada, a nakon Drugog vatikanskog sabora papa Pavao VI. prebacio ju je 1969. na posljednju nedjelju prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga.
Cilj nam je Krist
Odabrano mjesto u kalendaru (završetak crkvene godine!) želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta. Kristovo kraljevstvo je, naime, početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka, prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenje ili Apokalipsa: “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.”
Sadržaj svetkovine Krista Kralja izrekao je sveti Pavao u poslanici Kološanima: „Krist je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno-sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega.
On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa“ (1, 15-20). Poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar, kojem smo jedinom konačno svi odgovorni. Svakom od nas dan je zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljevstvo već ovdje na zemlji.
Ukazanje dječaku
Pobožni engleski dječak Edmund u društvu druge djece prolazio je pašnjakom s pobožnošću i ljubavlju u srcu prema Isusu Kristu.
Tada mu se približilo neko dijete i pozdravilo ga: “Edmunde neka te Bog spasi”. Upitao ga je da li ga poznaje.
Dječak je odgovorio da ne.
Dijete je nastavilo: kako ne kad sam uvijek uza te. Ako me želiš upoznati pogledaj mi čelo. Edmund pogleda bolje i vidje da na čelu piše: Isus Krist, Kralj.
Dijete Isus je tada nadodalo: “To je moje ime. Želim da na spomen ljubavi koju imam prema tebi svaku večer na svom čelu napraviš znak križa prizivajući moje ime. Ono će te osloboditi od iznenadne smrti, kao i svakoga tko to bude činio”.
Otada se Edmund uvijek tako ponašao. Jedanput mu je sam đavao uhvatio ruku da ne čini znak križa i ne zaziva ime Isusovo, ali ga je on pobijedio molitvom. Đavao je dodao da je to ime najjače oružje protiv njega.
Zazivajte ime Boga, slava Mu i hvala.
Svjedočanstvo donose Monfortanci
