Ako je vikend 28.11.2025. – 30.11.2025. ikakav pokazatelj stanja nacije, komunikacija će dalje opadati, a polarizacija rasti. Nalazimo se usred najveće krize predstavničke demokracije kad se planovi i pripreme za tehnokratsku vladavinu čine kao neposredna posljedica neuspjeha demokracije.
No, jesmo li spremni probuditi se jednog dana u tehnokraciji bez da smo razbili tabu demokracije te isprobali njen najprofinjjeniji oblik, dosad nedosanjani civilizacijski san – direktnu (izravnu) demokraciju? Prvi put u povijesti imamo alate za digitalni demokratski sistem gdje svaki punoljetni građanin izravno glasa o svakom važnom pitanju – jednostavno, sigurno, brzo i učinkovito.
Prije nego predstavim postojeće svjetske platforme i aplikacije direktne digitalne demokracije (kojih ne manjka), kratko ću analizirati najnoviji kulturološko-medijski sukob oko slobodnog izvještavanja te pokušati dokazati da je za duboko polarizirano hrvatsko društvo čije političke i medijske elite nedostatno njeguju kulturu dijaloga, vještine komunikacije i benevolentnost medijacije – direktna digitalna demokracija najefikasniji i najpravedniji politički sistem trenutno.
Neću se doticati razloga za dominantnu uporabu isključive i osobno uvredljive retorike, već ću je pokušati dekonstruirati primjenjujući načela klasične logike i retorike te pokazati da u hrvatskom javnom prostoru prevladavaju logičke greške, odnosno argumenti ad hominem i ad personam – a koji umjesto sadržaja argumenta napadaju osobu koja argumentira.
Znamo li svi zašto je ovo tako problematično i u izravnoj suprotnosti s europskim vrijednostima u čije nas ime naše elite predstavljaju svijetu kao nazadno društvo koje samo čeka nove križarske ratove? Koliko paradoksa u jednoj jedinoj rečenici, no upravo je sposobnost prepoznavanja i rada s paradoksima ključna za razvoj zrelog, istinski multikulturalnog društva.
Predstavnik SAD-a u NATO-u naveo moguće Trumpove poteze; tekst NYP-a koji je oduševio Trumpa
Je li zagrebačka časna sestra (35) počinila pokušaj harakirija?
Brzi pregled konteksta: prvo je časna sestra Marija Tatjana Zrno (35), strastvena ljubiteljica nogometa i učiteljica u osnovnoj školi, navodno promijenila vjeru i samostalno počinila harakiri (u kršćanstvu samoubojstvo i samoranjavanje znače grijeh i manjak vjere) pa nakon bolnog i nečasnog neuspjeha optužila nasumičnog migranta iz južne Azije nakon čega je prebačena na prisilnu psihijatrijsku obradu, gdje joj je pristup potpuno onemogućen.
Šalu na stranu (i moj balkanski mentalitet), početna informacija bila je dramatična: časna sestra izbodena nožem u Malešnici, moguć migrant-napadač, moguć vjerski motiv, možda i povici „Allahu akbar“. Mediji su uglavnom šutjeli, dok je nekolicina alternativnih izvora prenijela – na osnovu procurenih informacija – identitet časne sestre što je pokrenulo lavinu reakcija na društvenim mrežama: poznanici, prijatelji, roditelji njezinih učenika i šira javnost počeli su se javljati s osobnim svjedočanstvima. Zatim je uslijedio radikalni obrat: policija je objavila da napadača nikad nije bilo, da je riječ o samopovređivanju i lažnoj prijavi, a sestra je prebačena na psihijatriju gdje je i danas – potpuno izolirana, bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom što je samo izazvalo nova pitanja o transparentnosti sustava, od prisilne hospitalizacije do mogućeg cenzuriranja vlasti.
Upravo ta izolacija prije nego što je javnost čula njezinu verziju događaja pokrenula je val nepovjerenja. Bivši kriminalistički službenik, u opširnoj analizi objavljenoj početkom prosinca 2025., donosi niz logičnih i stručnih pitanja koja još uvijek nisu dobila odgovor:
- Postoje li nadzorne snimke koje potvrđuju ili opovrgavaju napad odnosno samoozljeđivanje?
- Gdje je točno nastala ozljeda ako snimke ne postoje?
- Postoje li forenzički tragovi (krv, oružje) u crkvi, samostanu ili drugdje?
- Je li časna sestra ikada priznala lažno prijavljivanje – i ako jest, zašto ministar unutarnjih poslova to nije javno rekao?
- Tko je potpisao nalog za prisilnu hospitalizaciju i na temelju koje dijagnoze?
- Zašto policija nije odmah demantirala priču o migrantu, dopustivši da danima kruži zemljom?
- Tko je i zašto pustio u javnost identitet časne sestre?
Isti autor podsjeća da ovakav obrazac – brza dijagnoza „nestabilnosti“ i potpuna izolacija prije nego što osoba progovori – nije nov u Hrvatskoj. Navodi dokumentirane slučajeve: Zdenku Kvesić (2013.), Branka Kakarića (2013.), Dragutina Pocrnića (2009.), Mirjanu Pukanić (2008.), Marka Franciskovića (2013.–2014.), Anu Mariju Braim (2019.–2020.), pa čak i povijesno priznanje o najmanje 49 politički motiviranih prisilnih hospitalizacija između 1969. i 1987. Svi oni imaju nešto zajedničko: osoba bez prethodne psihijatrijske povijesti postane „neugodna“, označi se nestabilnom i ušutka prije nego što njezina verzija stigne do javnosti. Europski sud za ljudska prava već je presudio protiv Hrvatske upravo zbog takvih praksi (M.S. protiv Hrvatske, 2022.).
SAD stao iza Japana u sporu s Kinom oko incidenta s avionima
Isti vikend elita maršira protiv fašizma
Slučaj je vremenski koincidirao s više od 50 državno i Soroš-financiranih NVO-a (financiranje vidljivo pomoću Registra neprofitnih organizacija i na stranici Open Society Foundations) koji izvode javnu akciju „Ujedinjeni protiv fašizma“ i okupljaju skromnih 5–10.000 ljudi na trgovima Zagreba, Rijeke, Pule i Zadra (procjene policije i medija). Njihovi hitni problemi, prema službenim pozivima i izjavama organizatora (izvori: tportal.hr, Novi list, MojaRijeka, France24, Washington Times), mogu se sažeti u sljedeće prioritetne ciljeve koji odražavaju širi kontekst društvene mobilizacije u Hrvatskoj i Europi. Ciljevi se djelomično prepliću s nacionalnim raspravama o identitetu, povijesti i socijalnoj koheziji, ali su u značajnoj mjeri usklađeni s globalnim okvirima, poput službenih EU politika i Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda do 2030. godine (SDG).
U nastavku ih navodim s korespondirajućim referencama, uz objektivnu procjenu njihove suverenosti (nacionalno specifične dimenzije, poput hrvatskog konteksta migracija ili Domovinskog rata) nasuprot globalnim (univerzalni standardi jednakosti i ljudskih prava). Ova procjena naglašava da su ciljevi marša uglavnom globalno orijentirani, s naglaskom na inkluzivnost i borbu protiv diskriminacije, ali zadržavaju lokalni prizvuk kroz fokus na hrvatske specifičnosti poput manjinskih prava i povijesne refleksije.
- Neograničena migracija i borba protiv rasizma prema migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila (s fokusom na nasilje prema migrantima i posebno srpskoj manjini)
EU: Pakt o migracijama i azilu i Akcijski plan EU za suzbijanje rasizma 2020.–2025., koji integriraju anti-rasizam u migracijske politike i zahtijevaju zaštitu od diskriminacije na granicama i u integraciji.
UN: SDG 10.2 – osnaživanje socijalne, ekonomske i političke inkluzije bez obzira na rasu, etničko podrijetlo ili status, te SDG 16.b – promocija nerasizma i inkluzije migranata.
Ova točka je uglavnom globalna, usklađena s EU-ovim i UN-ovim naglaskom na ljudska prava migranata i borbu protiv ksenofobije, ali dobiva suvereni prizvuk kroz fokus na srpsku manjinu, što odražava hrvatski nacionalni kontekst manjinskih prava i povijesne tenzije.
- Proširenje LGBTQ ideologije i reproduktivnih prava žena u svaki vrtić i učionicu (protiv normalizacije nasilja prema ženama i ograničavanja prava)
EU: Strategija EU za ravnopravnost LGBTIQ osoba 2020.–2025. i njezin nasljednik 2026.–2030., koji promiču inkluzivno obrazovanje i zaštitu od diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, te Strategija za rodnu jednakost 2020.–2025., koja uključuje reproduktivna prava i borbu protiv rodnog nasilja.
UN: SDG 5.1 – kraj diskriminacije prema ženama i djevojkama, SDG 5.2 – eliminacija nasilja prema ženama, te SDG 4.7 – inkluzivno obrazovanje koje promiče jednakost i ljudska prava, uključujući seksualnu orijentaciju.
Cilj je primarno globalan, jer se oslanja na EU-ove i UN-ove okvire za rodnu jednakost i LGBTQ+ inkluziju, s univerzalnim fokusom na obrazovanje i zaštitu od nasilja; suvereni element je minimalan, ograničen na nacionalne debate o kurikulumima, ali bez izričitog hrvatskog konteksta.
- Zaštita državno financiranih umjetničkih projekata koja problematiziraju Domovinski rat kroz Ženevsku konvenciju
EU: Pristup Europske unije kulturnoj baštini u sukobima i krizama i Povelja o temeljnim pravima (Članak 13), koji štite slobodu umjetničkog izražavanja, te Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, koje promiču kritičku refleksiju povijesti.
UN: SDG 16.10 – osiguravanje javne slobode izražavanja i pristupa informacijama, te SDG 4.7 – obrazovanje za održivi razvoj i ljudska prava, uključujući povijesnu svijest.
Ova točka ima izbalansiranu mješavinu: globalno orijentirana kroz EU-ove i UN-ove standarde slobode izražavanja i kulturne baštine uz snažnu suverenu dimenziju kroz specifičan fokus na Domovinski rat i Ženevsku konvenciju, što je duboko ukorijenjeno u hrvatskoj nacionalnoj povijesti i memoriji.
- Demonizacija pola milijuna građana koji su nedavno pjevali s Thompsonom (protiv “rasta fašizma” kroz ustaške simbole, prijetnje i desničarski ekstremizam, uključujući marševe huligana i parlamentarne salutove)
EU: Okvirna odluka Vijeća 2008/913/JHA o suzbijanju određenih oblika i izraza rasizma i ksenofobije sredstvima kaznenog prava i Kodeks ponašanja za suzbijanje nezakonitog govora mržnje na internetu koji zabranjuju podsticanje mržnje i ekstremizma.
UN: SDG 16.1 – značajno smanjenje svih oblika nasilja i povezanih smrtnih slučajeva, te SDG 10.3 – osiguravanje jednakosti zakona i politika za borbu protiv diskriminacije i mržnje.
Cilj je pretežno globalan, usklađen s EU-ovim i UN-ovim prioritetima borbe protiv govora mržnje i ekstremizma, s naglaskom na zaštitu demokracije; suvereni aspekt dolazi iz specifičnog konteksta Thompsonovih koncerata i ustaških simbola, što je lokalna hrvatska kontroverza, ali ne mijenja univerzalnu orijentaciju protiv fašizma.
Objektivni zaključak: Ovi ciljevi ukupno više rezoniraju s globalnim prioritetima EU i UN-a, koji naglašavaju inkluzivnost i zaštitu manjina, nego s isključivo nacionalnim agendama – što može poticati dijalog, ali i polarizaciju ako se doživi kao vanjski utjecaj. Antifašistički marš tako doprinosi široj evropskoj debati o jednakosti, ali zadržava prostor za hrvatski kontekst kroz lokalne reference na koje ću se začas vratiti.
Trumpova ekspanzija kroz povlačenje i nastanak svijeta prisilne multipolarnosti
Različiti pristupi EU članica programima migracije, jednakosti i borbe protiv nasilja: Uvid u nacionalne kontekste i službene statistike
U kontekstu globalnih okvira EU i UN-a, svaka članica Unije ima suverenost da oblikuje svoje politike prema nacionalnim prioritetima, uz poštivanje zajedničkih standarda ljudskih prava i jednakosti. Ovo uključuje prilagođene strategije za migraciju, promociju rodne jednakosti i LGBTQ+ prava, te upravljanje sigurnosnim izazovima poput kriminala i femicida.
U nastavku, na osnovi dostupnih podataka iz 2024.–2025. (Eurostat, nacionalne statistike i izvješća poput ILGA-Europe Rainbow Map 2025.), donosim pristupe nekoliko ključnih zemalja – Mađarske, Slovačke, Španjolske, Njemačke i Švedske. Fokus je na objektivnom prikazu statistika gdje svaka zemlja doprinosi široj europskoj debati o inkluzivnosti i sigurnosti, potičući dijalog unutar okvira EU Povelje o temeljnim pravima.
Ove razlike ilustriraju bogatstvo nacionalnih perspektiva, gdje se suverene odluke donose na osnovi lokalnih potreba, bez rizika od neosnovanog stavljanja pod znak pitanja ili uspoređivanja s povijesnim ekstremizmima – jer EU pravo štiti slobodu izražavanja i međusobno poštovanje.
Mađarska: Restriktivni pristup migraciji s naglaskom na nacionalnu sigurnost
Mađarska održava stroge granice i fokus na legalnoj migraciji (npr. radne dozvole), usklađeno s EU-ovim minimalnim standardima, ali s prioritetom na integraciju preko kulturnih testova (od 2025.). Broj izdanih dozvola za boravak pao je na 407.364 u 2024., s niskim brojem azilnih zahtjeva (29). U pogledu LGBTQ+ prava, zemlja je rangirana na 23% prema Rainbow Map 2025., s ograničenjima na “propagandu” u školama, ali bez direktnog utjecaja na sigurnosne statistike. Kriminal: Ukupna stopa kriminala prepolovljena od 2010. (s 447.000 na 178.000 slučajeva 2023.), ubojstava 0,77/100.000 (niže od EU prosjeka). Femicid: Niski nivoi (oko 20–25 godišnje, uglavnom domaće nasilje), s fokusom na nacionalne programe prevencije. Građanska percepcija: Ankete BVA Xsight (2025.) pokazuju da 68% Mađara misli da je previše migranata, ali je manje zabrinutosti za kriminal nego u drugim zemljama.
Slovačka: Balansirani fokus na radnoj migraciji i integraciji
Slovačka je usvojila Nacionalnu strategiju za upravljanje azilom i migracijom 2025., naglašavajući legalne putove za rad (zbog demografskih izazova) i integraciju, s 132.640 osoba pod privremenom zaštitom iz Ukrajine. Broj stranih radnika porastao je, ali s restrikcijama na nezakonitu migraciju. LGBTQ+ prava: Rangirana na 27% (ILGA 2025.), s napretkom u borbi protiv govora mržnje, ali bez pune jednakosti u obiteljskim pravima. Kriminal: Stopa ubojstava 1,12/100.000 (2023., stabilna), ukupni kriminalni indeksi niski (Numbeo 2025.). Femicid: Sličan EU prosjeku (oko 8–10 slučajeva godišnje), s naglaskom na EU direktive za žrtve. Prema najnovijem Eurobarometru (Standard EB 101, proljeće 2025.), samo 10% Slovaka vidi migraciju kao glavni nacionalni problem (pad sa 17% u prethodnoj godini). Negativna percepcija opada zbog niskog broja migranata (5,13% populacije).
Španjolska: Otvoreni pristup s fokusom na humanitarnu zaštitu
Španjolska, kao glavna ulazna točka, implementira EU Pakt o migraciji (2024.), s 14.545 naredbi za odlazak nezakonitih migranata u Q2 2025., ali i programima integracije za tražitelje azila. Strani državljani čine 14,1% stanovništva, s padom nezakonite migracije. LGBTQ+ prava: Visoko rangirana (78%, #5 u Europi po ILGA 2025.), s punim jednakostima i snažnom zaštitom od diskriminacije. Kriminal: Porast krađi (310.289 u prva dva kvartala 2025.), ali ukupna stopa stabilna; strani osumnjičeni 30% (prema udjelu u populaciji). Femicid: Niski EU nivoi (2,0/1.000.000 žena 2023.), s 58 slučajeva 2023., 25% žrtava ubijeno od strane stranaca. Građanske percepcije: 70-80% Španjolaca u YouGov anketama (2025.) misli da je imigracija previsoka, sa zabrinutošću za sigurnost u gradovima poput Madrida. Španjolska prioritetizira legalnu migraciju i integraciju (npr. 300.000 regularizacija godišnje), ali suočena s izazovima na Kanarima i percepcijama u gradovima.
Njemačka: Integracijski model s ekonomskim prioritetima
Njemačka, kao najveći primatelj, koristi EU Plavu karticu i integracijske programe, s fokusom na kvalificirane migrante (30% pad ovisnika o azilu). LGBTQ+ prava: Napredak na 69% (ILGA 2025., +3 mjesta), s direktivama protiv mržnje i podrškom azilu za LGBTQ+ osobe. Kriminal: Ukupni slučajevi pali s 5,9 milijuna (2015.) na 4,3 milijuna (2024.); nema kauzalne veze s migracijom (ifo Institute 2025.), iako strani osumnjičeni 41% (15% populacije, 2023). Femicid: Sličan EU prosjeku (oko 360 slučajeva godišnje), s porastom nasilja prema ženama (+5-6% 2023.), ali snažnim programima za žrtve. Građanske percepcije: 44% Nijemaca misli da je previše migranata (Eurobarometer 2025.), zabrinutost za nasilje visoka (74% boji se rasta kriminala, Gallup 2024.).
Švedska: Humanitarni pristup s nedavnim reformama
Švedska prelazi na stroži model (od 2025., usklađeno s EU minimumom), s fokusom na integraciju (72% zaposlenosti migranata). LGBTQ+ prava: Blagi pad prethodne godine zbog nedosljedne implementacije migracijskih politika za LGBTQ+ azilante i lokalnih politika (66%, #12 u Europi), s punim jednakostima i zaštitom od mržnje. Kriminal: Ukupna stopa pala nakon 2020. (15.000/100.000), ali porast oružanih ubojstava (121 slučaj 2023.); nema sistematske veze s migracijom (Brå 2025.), iako imigranti prekomjerno zastupljeni u statistikama (40-50% osumnjičenih). Femicid: Nizak (oko 0.5/1.000.000), s porastom nasilja prema ženama, ali snažnim EU-usklađenim programima. Švedska prioritetizira integraciju i borbu protiv gangova, ali suočena s izazovima u oružanom nasilju.
Ove statistike, temeljene na nacionalnim policijskim izvješćima i Eurostatu, naglašavaju potrebu za boljom integracijom, prevencijom i transparentnom komunikacijom, jer faktori poput socio-ekonomskog statusa, dobi te integracije igraju ključnu ulogu – bez generalizacija o podrijetlu. Takvi podaci doprinose široj raspravi o sigurnosti i inkluziji, potičući suverene države da prilagođavaju politike bez stigmatizacije.
Države članice stoga primjenjuju različite modele integracije – od švedskih intenzivnih programa i njemačkih obveznih tečajeva do mađarskih kulturnih testova i španjolske brze regularizacije – usklađujući zajedničke europske politike s lokalnim kontekstom i gradeći vlastitu suverenu priču o sigurnosti i inkluziji. Upravo takva sloboda donošenja odluka, uz poštivanje zajedničkih europskih standarda ljudskih prava, čini srž europske ideje.
Vojni rok, kulturni spin i kolektivne sjene Hrvata
Vratimo se sad na lokalni kontekst i najveći tabu demokracije: Vox Populi. Objasnit ćemo ga kroz veliki koncert Marka Perkovića – Thompsona na zagrebačkom hipodromu.
Nastavlja se.-
(Napomena: Stavovi autorice ne odražavaju nužno i stavove portala Geopolitika News.)
Irena Čurik je autorica i urednica koja se formirala u kulturnoj sceni, a danas vodi nepristrane geopolitičke vijesti za generaciju Z. U svojim tekstovima spaja kritičko mišljenje, povijest i aktualnu globalnu politiku.
