Mornari Jere, Marko i Vanja pripremili su pitare i jerulicu. Buba Pulek i Antonela Kačan bili su spremni za sve, kao i uvijek.
– Drugi volonteri su došli na vrijeme i još jedna akcija u klubu mogla je početi. O čemu se, zapravo, radilo? Pa, valjalo je zasaditi lavandu i ružmarin, osvježiti pozornicu i oslikati mural!
Nije to malo, ali za volontersku ekipu nije bilo nikakvih zapreka. Jedan od motiva nam je bio i taj što smo znali da će Vitrenjak biti ljepši i što će mnogi posjetitelj konstatirati da „puno malih i vrijednih ruku može napraviti što god poželi…“
Zahvaljujući Ivanu Zelenčiću Zeli, koji je preuzeo odgovornost u kuhinji, roštilj je bio vrhunski, a Donat je upotpunio gozbu izvrsnom glazbom. Akciji su se pridružili studentići Danči i Dora, seke puntamiške Pavla i Martina, Ana Režan Koceić, Maris i Marul, mala Anja Krpeljević. Iz publike zdušno su nas bodrili Pili, barba Killer, Jakovčevi (Niko i Marin)…I da znate – sve njih bilo je sjajno vidjeti na horizontu! Raslinje koje smo zasadili neće ostati bez brige. Naša draga Luce preuzet će odgovornost i redovito ga zalijevati dok nas nema. Kao srdačan znak zahvalnosti uručili smo joj – banjadoru! Na kraju dana Noela, Petra i Antonia ponosno su podigle zastavu, dok je barba Frane svojim bezvremenskim šarmom obilježio i ovaj trenutak. Iza organizacije stoji neumorna posada Panike – Tea, Antonia i Roko. Svi su volonteri dobili su majicu s prigodnim natpisom "I love JK Uskok".Jer, ljubav prema klubu nosimo i u srcu i na prsima – napisala je vrijedna volonterka uljepšavanja Uskoka Antonela Gobin.
A evo i par izjava uključenih. Pa da vidimo što je nakon svega rekao meštar od hrane:
– A je, ja sam ovdje često bio „liva ruka“ glavnom kuharu Ićiju, a kad ustreba mogu i ja zapovidati u kužini. U klubu sam od 1991., pa je Domovinski rat napravio svoje, ali isto smo djelovali. Kako je vrijeme išlo sve sam se više uključivao u volontiranje. Nikad nije bio problem doći, odraditi što je potrebno. Moje je stajalište da je čovjeku obitelj prva, da je Uskok drugi. Ovdje imamo sve – ugodno društvo, gitaru i pjesmu kad treba, upoznavanje novih ljudi, življenje jednog mediteranskoga stila – zadovoljno je zaključio Ivan Zelenčić Zele.
Foto: JK Uskok
J.T.
