Građeni u suhozidu, bili su izvor života. No svakodnevica se mijenjala, zub vremena ih je načeo, raslinje sakrilo. Ali nisu zaboravljeni. Splitsko- dalmatinska županija želi ih obnoviti – za što je osigurala 50 tisuća eura.
Ovakvi kadrovi prava su rijetkost. Napojilo se žedno blago bistre vode iz bunara. Nema više blaga, sve je manje i ljudi u Zagori. Ostadoše bunari. Zarasli u draču. Boli duša kad uspomene krenu.
– Teško je. Ja sam se ovdje kupao. Možda i zadnji. Je l’ to onda prvi bazen ovdje? Je, ma što bazen, Bačvice. Više je ljudi ovdje naučilo plivati nego na Bačvicama, rekao je Stipe Kegalj, Cista Velika.
Bunari su bili izvor života. Od davnina su ovdje. Građeni tradicijskom gradnjom suhozida. I u najsušnijim vremenima nisu iznevjerili. U njima je uvijek bilo vode za ljude i stoku.
– Iz mog kraja dolazilo se ovamo s ovcama, napoji, doma, popodne opet dođi. Nego što, nego sam je nego pio. I tamo gdje su ovce pile i ja sam. Što mi nedostaje, dodaje Kegalj, piše HRT.
– Ima li kod vas ovakvih bunara? Ima tridesetak, svi ovakvi su zarasli u kupinu, kaže Mijo Čubelić, Dobranje.
Bunare uz između Ciste Provo i Sviba obnovila je općina
– Mi smo napravili projektnu dokumentaciju pomogle su hrvatske vode, ovo je prva faza i sad bi htjeli tu i izletište, objašnjava Božo Čubić, načelnik općine Cista Provo.
I Županija pomaže u obnovi bunara. Treća je godina projekta, poziv otvoren. Pedeset tisuća eura za sada je osigurano, ako bude interesa bit će još.
– Mi smo do sada obnovili dvadesetak, a nadamo se da će odaziv biti još veći, kaže Željko Primorac, pročelnik za kulturu, sport i tehničku kulturu SDŽ-a.
– Prijavili smo se prije dvije godine, obnovili su jedan bunar, imamo još jedan u Aržanu i javit ćemo se i ove godine, zaključuje Čubić.
Spomenici su to prošlih vremena, uspomena na vrijedne i snalažljive ljude ovoga kraja. I kao takve treba ih sačuvati.
Moja reakcija na članak je…
