ZADAR – Gotovo tri desetljeća rada u Marini Zadar, diploma inženjera i dugogodišnje iskustvo – sve to nije pomoglo radnici koja je nakon preuzimanja marine iz ruku Tankerkomerca od strane Lučke uprave Zadar ostala s primanjima od svega 849 eura mjesečno. Smatrala je da je degradirana i diskriminirana, no sud je njezinu tužbu odbio.
Radnica je u Tankerkomercu obnašala poslove stručnog suradnika na održavanju hortikulture, vodila tim od troje zaposlenika i radila poslove koji zahtijevaju visoku stručnu spremu. Kada je početkom ožujka 2024. Lučka uprava preuzela upravljanje Marinom Zadar, zaposlenicima su ponuđeni novi ugovori o radu. Iako je u zapisniku primopredaje istaknuta namjera da radnici zadrže svoja dotadašnja prava, Lučka uprava na to nije bila obvezana, piše 057info.
U travnju prošle godine radnica je prvi put primila obračun plaće – 849 eura neto, obračunato po koeficijentu 1,25. Razočaranje je bilo još veće kad je otkrila da je u evidenciji HZMO-a prijavljena kao zaposlenica sa srednjom stručnom spremom, iako je po struci diplomirani inženjer hortikulture. U tužbi je navela kako je njezin posao zahtijevao specijalizirana znanja i korištenje stručnih računalnih programa te da je degradacija plaće i radnog mjesta narušila njezino profesionalno dostojanstvo. Posebno ju je pogodila činjenica da čistačice, zahvaljujući dodatnim satima i dežurstvima, u konačnici primaju i veću plaću od nje.
– Radnice su prilikom potpisivanja novoga ugovora o radu dovedene u zabludu glede sistematizacije radnih mjesta, stručne spreme i visine plaće. Po struci sam diplomirani inženjer poljoprivrede – vrtlarstva i oblikovanja pejzaža i navedeni opis poslova ne može obavljati osoba sa SSS jer se planiranje radi u odgovarajućim računalnim programima. Dodijeljen mi je koeficijent za izračun plaće 1,25 koji je identičan koeficijentu za izračun plaće za radno mjesto čistačice. Takvim postupanjem povrijeđeno mi je radno, profesionalno i poslovno dostojanstvo, istaknula je u tužbi.
U istoj situaciji našle su se još tri zaposlenice, sve s visokom stručnom spremom, koje su kod novog poslodavca prijavljene kao da rade poslove za koje je dovoljna srednja stručna sprema.
S druge strane, Lučka uprava odbacila je tvrdnje o diskriminaciji. Naglasili su da nisu bili dužni preuzeti radnike s istim uvjetima koje su imali u Tankerkomercu te da su im ponuđeni novi ugovori, s jasno naznačenim plaćama i koeficijentima. Uprava se branila i činjenicom da je riječ o različitim sustavima – javnopravnom tijelu i privatnom trgovačkom društvu – čije se sistematizacije i organizacija poslova bitno razlikuju.
Sud je nakon razmatranja slučaja odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Iako je radnica istaknula da je diskriminirana po osnovi spola i obrazovanja, sud je zaključio da Lučka uprava nije bila obvezna preuzeti radnike s istim pravima ni zadržati dotadašnji radni status. Time je odbijena i tvrdnja da joj je povrijeđeno dostojanstvo i čast te može nastviti raditi „za plaću manju od čistačice“ ili potražiti novog poslodavca.
D.G.
