Dubrovački akademski slikar Lukša Peko 16. kolovoza u Galeriji Flora s početkom u 20 sati otvara izložbu “Tri gracije”. Kako je umjetnik najavio u razgovoru za Dubrovački vjesnik, bit će izloženo 25 radova, 13 slika i 12 grafika. Organizator izložbe je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik.
Otkrio je kako su pripreme za izložbu krenule prije godinu dana te da su slike koje će biti izložene novijeg datuma (osim jedne!) te da su završene 2025. Grafike su pak završene 2019. Kako je riječ o ženskim aktovima, nekako je palo pitanje je li nešto novo naučio o ženama slikajući ih, a na što je Peko odgovorio kako su “žene posebna priča o kojima nikad nije moguće sve naučiti”, ali je jednako tako dodao kako je zahvalan jer ima krasnu ženu koja ga je uvijek podržavala u svemu!
U šali kaže kako je ženama na slikama mogao dati i imena, možda bi se zvale Lora, Eleonora, Nora, Fani, Leonora…
Zanimljivo je kako dosad nikad nije samostalno izlagao u Florinom domu, sudjelovao je samo na skupnim izložbama…
No, donio je odluku koja jednako iznenađuje pa i iskreno rastužuje:
– Ovo je zadnja moja izložba! Neću više izlagati! – decidirano će Peko.
Čak i na potpitanje misli li to zaista ozbiljno, odgovara da misli. Ne, to ne znači da je raskrstio s kistom i sa slikarstvom, da je posrijedi nešto fatalno, ne… Nastavit će dalje stvarati u svom ateljeu na Batali koji ostaje otvoren za sve zainteresirane koji žele pogledati njegovo stvaralaštvo. Nije naročito ‘zagrijan‘ ni za retrospektivnu izložbu jer kaže da bi mu ona uzela jako puno vremena, a želja mu je napraviti još poneku grafičko-pjesničku mapu. Dakle, izložba u Galeriji Flora prava je prilika za još jedan susret sa slikarom na izložbi… Hoće li možda promijeniti svoju odluku, pokazat će vrijeme, a sigurno je da će u subotu pokazati svoje gracije u Flori, a dalje što bude! Naravno, ostaje nada da će promijeniti svoje mišljenje jer njegovo slikarstvo vrijedan je doprinos dubrovačkoj likovnoj sceni i apsolutno zaslužuje pažnju i divljenje publike preko izložbi!
– Važno mi je da sam napravio ono što sam htio, najvažniji mi je taj osjećaj prema mojoj slici. Jako sam kritičan prema sebi i skeptik sam u životu. A, kako sam skeptik prema tuđem slikarstvu, tako sam još veći prema vlastitom… Htio bih da to bude bolje i bolje…, naglašava ovaj skromni, nenametljivi a vrlo susretljivi slikar.
– Povezujući tradiciju dubrovačke kolorističke škole s aktualnim likovnim tendencijama, Lukša Peko zauzima posebno mjesto na dubrovačkoj umjetničkoj sceni, ponajprije zahvaljujući dosljednom, ali uvijek istraživačkom pristupu figuraciji.
Izložbom naslovljenom Tri gracije okuplja dvanaest grafika u tehnici suhe igle te trinaest ulja na platnu, uglavnom iz ciklusa Modra soba s pogledom na Fuji, ali i radove jednostavno naslovljene Ružičasti sjedeći akt, Ležeći akt, Crveni akt, Sjedeći akt…
Iako su obje cjeline izvedene u različitim medijima, povezuje ih autorova postojana fascinacija ljudskim likom, ovom prilikom ženskim aktom, i promišljanje prostora u kojem se to tijelo pojavljuje, transformira i simbolički iščitava. Žensko tijelo u ovim radovima prolazi kroz niz formalnih i konceptualnih pomaka, od monumentalne, gotovo skulpturalne prisutnosti i konstrukcijske analitičnosti u grafikama, do kolorističke zasićenosti, taktilne mekoće i intimne atmosfere u uljima na platnu.
Naslov Tri gracije na doslovnoj razini priziva antički motiv triju božica ljepote, blagosti i plodnosti, čest u povijesti umjetnosti, od renesansnih majstora do modernih reinterpretacija. No, kod Peka te gracije nisu idealizirani mitološki likovi, nego figure koje nose tragove vlastite tjelesnosti i individualnog izraza te se ne bi moglo reći da emaniraju univerzalnu blagost i dobrotu. Grafički ciklus Tri gracije pokazuje autorovo izvrsno vladanje tehnikom i suverenu kontrolu crte, kojom precizno modelira volumen, te oblikuje strukturu plohe slažući čvrst ritam i stabilnost kompozicije. Tehnika suhe igle omogućuje gusto, mrežasto tkanje linija koje modelira volumen tijela, ali istodobno unosi i osjećaj taktilne hrapavosti. Figure su izdužene, ponešto mehaničkih proporcija, postavljene u konstruktivne prostore gdje se geometrija i organsko sudaraju: kugle, piramide i mrežaste, heklane teksture stvaraju ambijente između sna i matematičke sheme. Svaka od gracija nosi svoje prostorno okruženje i ritam, a prisutnost životinja dodatno uvodi element začudnog i simboličnog. Tijelo u tim grafikama nije samo objekt gledanja već je svojevrsni stroj, nositelj arhitektonskih i kozmičkih kodova.
U seriji ulja na platnu Modra soba s pogledom na Fuji, Pekova se figuracija pomiče prema intimnijem, naoko senzualnijem registru. Boja preuzima primat: tamno crvene površine prostirke i ružičasti tonovi kože kontrastiraju tamnoj, točkasto strukturiranoj pozadini, dok mali prozor, slika unutar slike, otvara pogled na ikonografski prepoznatljiv motiv planine Fuji.
Upravo taj medijativni element, otvoreni prozor, introspektivnoj modrini sobe otvara beskraj i slobodu pejzaža, unoseći pritom ironično poigravanje s dalekim i egzotičnim svjetovima te diskretno odajući autorovu sklonost japanskoj umjetnosti. Nekoliko slika uključuje i kolažirane elemente, pri čemu su prozori, inače nositelji pogleda prema daljini, zatvoreni nečim nalik na zgužvane zavjese ili papirnate pregrade. Time se prostorna dinamika radikalno mijenja. Umjesto otvorenog horizonta, interijer ostaje zatvoren u vlastitoj materijalnosti, a pogled se zadržava na teksturi i plohi. Lukša Peko u oba medija gradi slike koje traže spor pogled – pogled koji se zadržava i postupno otkriva pod-slojeve i njihova značenja, pritom preispitujući tradicionalne motive i njihova ustaljena ikonografska čitanja, napisala je Helena Puhara u popratnom tekstu.
Izložba ostaje otvorena do 2. rujna.
