Svakog popodneva 81-godišnja Nélida Pérez hrani gladne mačke na ulicama kaldrme Old Havana, jednog od najpopularnijih turističkih mjesta u kubanskoj prijestolnici.
Jednom se oslanjala na vlastite donacije hrane ili restorana, ali kako se ekonomska situacija na otoku pogoršala i turizam je odbila, postalo je sve teže osigurati za njih.
Od 2020. godine, Kuba se suočila s pogoršanom ekonomskom krizom, vođena Coid-19 gašenjem, strožim američkim sankcijama i unutarnjom monetarnom reformom koja je pokrenula inflaciju.
“Nikada u životu nisam nikoga pitao tanjur hrane da nahrani moje mačke”, rekao je Pérez.
“Sada se vidim u poteškoćama jer nema turizma i postoji ekonomska kriza.”
Iako vlada osigurava cjepiva, sterilizaciju i neke besplatne klinike, nema sredstva za osiguranje skloništa i hrane za ulične mačke i pse. Iako službeni podaci nisu dostupni, aktivisti kažu da su mnogi ljubitelji kućnih ljubimaca pretvorili svoje domove – čak i male stanove – u skloništa, ali oni se bore da budu u toku s potražnjom i pružili odgovarajuću skrb.
“Ulice će ih ubiti”, rekla je Bárbara Iglesias, 51-godišnja ljekarnika koji je usvojio pet pasa i spasio i pronašao domove za desetak drugih. Iglesias je objasnio da je najteži dio dobivanje hrane.
Torba pseće hrane od 20 kilograma (44 kilograma), koja traje jednog psa oko 45 dana, košta oko 80 dolara-što je zbroj koji većinu nije dosegnuo. To prisiljava ljude da hrane životinje mesom svinjskih organa (offal), pilećim dijelovima ili mesom od mljevenog mesa – koje također nije lako dobiti.
Povrh toga, godišnja cjepiva koštaju oko 20 dolara, a veterinar posjet još 10 dolara, a sve prosječne mjesečne plaće na otoku iznosi samo oko 12 dolara.
Stručnjaci kažu da je napuštanje životinja na Kubi rezultat nekoliko čimbenika, uključujući rastuće cijene hrane i lijekova, migraciju stotina tisuća Kubanca u posljednjih pet godina i visoku stopu smrtnosti kod starijih odraslih osoba.
“Ljudi su više usredotočeni na svoje probleme, koji su brojni: Kubanci nemaju vodu, nemaju struju, a dobivanje hrane postaje sve teže”, rekla je Annelie González, jedna od vođa projekta Aldameros, mačje koloniju smještene u parku u povijesnom centru Havane.
“Imati životinju u vašoj skrbi uključuje hranjenje i brigu”, rekao je González (36) koji radi kao voditelj restorana i velik dio svog prihoda troši na mačke.
Ona i mala skupina volontera počeli su hraniti 15 mačaka u parku Aldameros na početku pandemije.
Danas im je stalo za više od 150. tijekom godina, vlastitim naporima i nekim donacijama, uspjeli su ugraditi vodene pumpe, olovke za posebne slučajeve i kaveze za mačiće.
González ukazuje na broj za koji je rekla da otkriva šokantnu ljestvicu problema: na početku desetljeća otprilike tri napuštene mačke pojavile su se u parku svaki tjedan. Ove je godine ta brojka porasla na 15 dnevno.
Povratak u Staru Havanu, Pérez prepričava tugu kako je vidjela kako ljudi maltretiraju, tuku i čak ubijaju mačke zalutale.
“Sve dok sam živ i zdrav, a ljudi mi pomažu”, zavjetovala se, “uvijek ću im naći nešto za jelo.”
