Danas se spominjemo svete Terezije iz Lisieuxa, poznate i kao sveta Terezija od Djeteta Isusa. Sveta Terezija iz Lisieux osjećala se slabo u svom duhovnom životu, nesposobna učiniti bilo koje uzvišeno djelo koje su veliki sveci Crkve činili u prošlosti.
Ponekad, kada čitamo živote svetaca, možemo se obeshrabriti, gledajući sebe i misleći da nismo toliko sveti kao oni. Možda je primamljivo misliti da nikada ne bismo mogli postati sveci jer nismo dovoljno jaki i hrabri.
Sveta Terezija iz Lisieux osjećala je isto, jer nije mogla biti misonarka u dalekim zemljama niti umrijeti slavnom mučeničkom smrću za vjeru. Umjesto toga, provodila je svoje dane u osamljenom karmelićanskom samostanu, nesposobna činiti ikakva herojska djela.
Sićušna ptičica
U posljednjem poglavlju svoje autobiografije “Povijest jedne duše”, knjiga je to koja okuplja njezine osobne spise, a koja je objavljena godinu dana nakon njezine smrti, sv. Terezija iz Lisieuxa opisuje kako se osjeća poput sićušne ptičice u usporedbi sa “orlovima” svetaca:
Kako duša tako nesavršena kao moja može težiti punini Ljubavi? Koji je ključ ove tajne? O moj jedini Prijatelju, zašto ne zadržavaš te beskonačne čežnje za uzvišenim dušama, za orlovima koji lete visoko? Ah! Ja sam tek sićušna, neotkriljena ptičica. Nisam orao, imam samo orlove oči i srce! Pa ipak, unatoč svojoj neizmjernoj malenosti, usuđujem se gledati u Božansko Sunce Ljubavi i gorim od želje da poletim k Njemu! Htjela bih letjeti, htjela bih oponašati orlove; ali sve što mogu učiniti jest podići svoja mala krila—izvan je mojih slabih snaga uzletjeti.
Moć malenih: ‘Na sprovodu joj je bilo 30 ljudi, danas je jedna od najvećih svetica Crkve’
Želi činiti velike stvari
Ona želi činiti velike stvari, ali se osjeća malenom, slabom i nevažnom. Koje je bilo njezino rješenje? Umjesto da pokušava letjeti poput orlova, sv. Terezija se okreće Isusu, “Božanskom Orlu”, da je nosi:
„Znam da su se sveci učinili ludima radi Tebe; budući ‘orlovi’, učinili su velike stvari. Ja sam previše malena za velike stvari, i moja je ludost nadati se da će me Tvoja Ljubav prihvatiti kao žrtvu; moja je ludost oslanjati se na pomoć Anđela i Svetaca, kako bih mogla poletjeti k Tebi s Tvojim vlastitim krilima, o moj Božanski Orle! Dokle god Ti želiš, ostat ću—moje oči uprte u Tebe. Čeznem biti privučena Tvojim Božanskim Očima; željela bih postati plijen Ljubavi. Nadam se da ćeš me jednog dana odnijeti do Izvora sve Ljubavi, i na kraju me uroniti u taj sjajni bezdan, da postanem zauvijek njegova sretna Žrtva.”
Sv. Terezija nas uči da ne moramo biti nevjerojatni sveci, činiti izvanredna djela. Sve što trebamo je dopustiti Isusu da nas u našoj slabosti nosi k Sebi.
Ponekad nas ponos sprječava da dopustimo Isusu to učiniti, zbog čega moramo biti ponizni kako bismo se predali Božjoj ljubavi. Ako se osjećaš slabo i više ne možeš, otvori svoje srce Bogu i dopusti Mu da preuzme kontrolu, piše Aleteia.org
S četiri godine mala Terezija vidjela demone pa rekla: ‘Ovo su duše čiju blizinu ne mogu podnijeti’
