Iako ribe ima manje nego nekada, vjeruju da ribarstvo neće izumrijeti dok se znanje prenosi na mlađe generacije. Mladi Luka Radić u ribolov ide s ocem i djedom.
Vinišće, malo mjesto nedaleko od Trogira, ima oko 700 stanovnika koji danas uglavnom žive od turizma i maslinarstva. No ribarstvo, po kojem je mjesto bilo nadaleko poznato, i dalje se održava i to zahvaljujući onima koji more ne napuštaju ni u zoru ni u starosti.
Neno Mlačić bacio je mrežu na njemu poznatoj pošti. Kad god vrijeme i obveze dopuštaju, more je njegova svakodnevica.
– Pretežno kad je lijepo vrijeme svako jutro idem na more. Ulov? Nije više kao prije, nema ribe kao nekad, ali ide se – kaže za Dnevnik HRT Mlačić.
Njegov prijatelj Željko Frančešević dodaje da ulov možda nije velik, ali veselje ostaje.
– Nije puno, ali čovika veseli – kratko poručuje.
Dok je mladih, ribarstvo neće nestati
Iako ribe ima manje nego nekada, Vinišćani vjeruju da ribarstvo neće izumrijeti dok se znanje prenosi na mlađe generacije. Mladi Luka Radić u ribolov ide s ocem i djedom.
– Lovim s didon i tatom. Nekad ulovimo malo, nekad više, ovisi – kaže Luka.
U mjestu kažu da ih upravo takvi prizori uvjeravaju da ribarska tradicija ima budućnost.
Sjećanja na bogatija ribarska vremena
Devedesettrogodišnji Ante Pažanin pamti dane kada je ribarstvo bilo glavni izvor života u Vinišću.
– Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bilo je više mreža potegača, a poslije Drugog svjetskog rata pojavile su se plivarice. Svi su živjeli od ribe – prisjeća se Pažanin.
Dodaje da je Vinišće oduvijek bilo ribarsko, pomorsko i težačko mjesto – more je, kaže, othranilo generacije.
Pomorci, masline i vino za kućni stol
Vinišće je poznato i po pomorcima. Andrija Kustura, 88-godišnjak, proveo je 35 godina na brodu „Veli Jože“.
– Ja u penziju, on u rezalište, kaže uz osmijeh za Dnevnik HRT Mlačić, prisjećajući se broda.
Masline i smokve danas su češće od vinograda, iako je mjesto ime dobilo po vinu. Ipak, gotovo svaka kuća još uvijek napravi barem nešto vina – za sebe i goste, uz ribu na stolu.
Malo djece, ali nada ostaje
U Vinišću i danas radi četverogodišnja osnovna škola, iako je djece malo. Predsjednica Mjesnog odbora Mia Maić kaže da u školi i vrtiću ima po petnaestak djece.
– Ima godina kad broj raste, pa malo stagnira, ali nadamo se da će rasti – kaže Maić.
Mještani ne sumnjaju da Vinišće ima budućnost. Čak i kad zima stegne i more podivlja, ova uvala ostaje siguran zaklon i, kako kažu, ugodno mjesto za život.
I.B.
