Marcel Holjevac oprao Radu Borić kao nitko do sad: ‘Kad ju slušate umiru vam sive stanice’

Moram se ovim putem obratiti Radi Borić. Naime, žena je iznijela toliko bedastoća i izmišljotina u intervjuu za N1 oko novoosnovanih Rodnih studija da je jednostavno ne mogu zaobići. Očito slijedi ikonu američke ljevice, Alexandriju Ocasio-Cortez, koja je jednom, u tradiciji američkog puritanizma 16. stoljeća s kojim “woke” pokret ima puno više zajedničkog nego što želi priznati, ispalila da je važnije biti moralno ispravan nego držati se činjenica. Što je izjava od koje vam se doslovno mora otopiti mozak, ako ga imate. Naročito kad dolazi od nekog tko nije niti jedno niti drugo – samodopadnost nije isto što i moralna ispravnost, ona proizlazi iz uvažavanja stvarnosti, ne iz osjećaja vlastite moralne superiornosti! Isto tako, kad slušate Radu, morate osjetiti kako vam umiru sive stanice jedna za drugom. U mukama.

Kako ja volim činjenice, jer su one u konačnici uvijek u pravu što god tko mislio, moram ispraviti pogrešne navode. “Desnica ne razumije što je znanost, i dodatno ne razumiju, ono što je najopasnije, autonomiju sveučilišta”, kaže Borić. “Kako oni to misle da mogu zadirati u autonomiju sveučilišta?” Da prvo riješimo difamacijske i šovinističke predrasude o desnici, znam puno desničara – nuklearnih fizičara, liječnika, matematičara, FER-ovaca – koji su o ozbiljnoj znanosti zaboravili više nego što je Rada ikad znala. A kako sam se u ovoj kolumni prošlog tjedna osvrnuo na autonomiju sveučilišta vezano uz rodne studije, a iz perspektive Rade Borić ja jesam desničar, očito nije istina da ne razumijemo autonomiju sveučilišta.

Sveučilište, ponavljam, ima pravo podučavati i istraživati što god hoće, to je njihova autonomija, ali autonomija je države – i pravo birača – da odluče hoće li neki program sveučilišta financirati javnim novcem. FFZG može organizirati i studij klingonskog, on i postoji na nekim sveučilištima u SAD-u, ali to ne obvezuje građane da ga financiraju svojim novcem. Dakle, onaj tko ne razumije autonomiju sveučilišta je – Rada Borić. Ne postoji pravo sveučilišta na autonomno trošenje državnog novca.

Apsolutna autonomna sveučilišta nisu moguća

Autonomija sveučilišta znači neovisnost od države u odlučivanju o svojoj unutarnjoj organizaciji i financijama i vođenje vlastite istraživačke i obrazovne politike. Znanstvenici moraju imati mogućnost nešto istraživati jednostavno zato što ih to zanima, bez obzira na to hoće li to ikada imati neke praktične posljedice i hoće li itko ikad imati ikakve koristi od toga. Znanost ne postoji zato da bi se netko negdje zaposlio, pa i društvene znanosti, “liberal arts”, koje nisu znanost u užem značenju! No Ministarstvo ima pravo autonomno odlučiti o financiranju studijskog programa, a Agencija za znanost i visoko obrazovanje k tomu ima pravo provoditi kontrolu kvalitete nastave te izdati dopusnicu za neki studij – ili je uskratiti, na temelju revizije programa. Dodatno, autonomija sveučilišta ograničena je Zakonom o visokom obrazovanju.

Apsolutna autonomija sveučilišta niti postoji niti je moguća, osobito u Hrvatskoj gdje se sveučilišta uglavnom financiraju državnim novcem, što podrazumijeva njihovu odgovornost prema državi. Uostalom, ne želite da vas operira liječnik koji je diplomirao na sveučilištu koje nije akreditirano od nadležnih tijela neke ozbiljne države, niti letjeti s pilotom koji je završio dopisni tečaj u Rangoonu. Dakle, ne želite imati posla s nekim tko je diplomu kupio, što se kaže, na pumpi u Brčkom ili pohađao sumnjivo sveučilište koje je autonomno i bez upletanja države odlučilo o tome što će podučavati u sklopu studija medicine. Jasno, rodni studiji uglavnom su teoretiziranje i trkeljanje pa je tu teško utvrditi znanstvenu utemeljenost, kao i kod studija marksizma, ali kao što loš liječnik može napraviti štetu, može i bilo tko s diplomom ako iza toga ne stoji ozbiljna znanost, nego priglupa teorija.

Zaključno, kao što sveučilište može autonomno odlučivati o svojim financijama, tako i država može o svojim, pa odlučiti financirati sveučilište ili ne, u cijelosti ili nekom dijelu. I kao što sveučilište može autonomno odlučiti što će istraživati i podučavati, država može autonomno odlučiti komu će i za što dati akreditaciju. A ako je ne da, vaša diploma autonomno vrijedi koliko i papir na kojem je tiskana.

Razlika između roda i spola

Nadalje, Rada predbacuje “desnici” da ne razumije razliku između roda i spola. To također nije točno, svi razumiju razliku između roda i spola. Spol je biološka činjenica, a rod je novogovorni pojam povezan sa subjektivnim doživljajem samog sebe i velikoj većini ljudi posve nebitan, usto upitne znanstvene utemeljenosti. “Socijalni konstrukt”, kako oni kažu, iako je i sam koncept “socijalnog konstrukta” kao nečeg što ne postoji u objektivnoj stvarnosti, nego je rezultat kolektivnog umišljaja i društvene konvencije koja je došla niotkuda, takoreći pala s Marsa, znanstveno i smisleno vrlo upitan. No za njih je i znanost kao takva socijalni konstrukt i upitna, dok im je subjektivni osjećaj neupitan. “Moji su osjećaji ispred činjenica” patologija.

Rodni studiji nas uče da se muškarac može roditi u ženskom tijelu i obratno, da postoji fluidna i eterična, metafizička “seksualnost” koja je u današnjim sekularnim religijama pandan besmrtne ljudske duše u monoteističkim religijama i koja prebiva u našem tijelu, ali ni na koji način nije povezana s njim. U ozbiljnoj znanosti, ne postoji “žena rođena u muškom tijelu”, to je i dalje muškarac, samo poremećen – taj poremećaj zadnjih se dvadesetak godina zove rodna disforija, prije se to smatralo seksualnom disfunkcijom. I ako netko iskopa njegov kostur za 10.000 godina, vidjet će da je to kostur muškarca, čak i ako je bio na operaciji “promjene spola”. Samo što je bilo kakvo istraživanje tih fenomena na ozbiljnim znanstvenim temeljima danas “transfobno” i hereza pa se ne provodi.

Holjevac: ‘Sve što će se predavati na FFZG-ovim rodnim studijima da se sažeti u tri riječi’

Vratimo se sad malo na pozadinu priče o moralu i znanstvenim činjenicama. Jedan od tradicionalnih ciljeva obrazovanja je potraga za objektivnom istinom. Ta se potraga temelji na pretpostavci da postoje moralne činjenice (npr. “svi se ljudi rađaju ravnopravni”, “ubojstvo je neprihvatljivo”) i da bi se obrazovanje trebalo usredotočiti na podučavanje o razlici između činjenice, mišljenja, odnosno teorije, i moralne prosudbe. To je u oštroj suprotnosti s moralnim relativizmom koji danas prečesto vidimo na sveučilištu. Moralni relativizam sugerira da ne postoje moralne činjenice. No postoje činjenice koje se mogu dokazati i postoje mišljenja. Činjenice su samo ono što je moguće empirijski dokazati. Sve drugo su mišljenja, dakle stvari u koje netko vjeruje. Ako mišljenja i na njima zasnovane teorije nisu činjenice, onda se ne smiju nametati onima koji u njih ne vjeruju.

Ono što najviše zabrinjava je tvrdnja Rade Borić da rodna ideologija ne postoji, da je to pojam “koji su izmislili katolički kler i ultrakonzervativne katoličke udruge”. Svaki pojam je netko izmislio, zar ne? I definirao. Tako i “rodne studije”. A onda kaže, “to je teorija!” Ako postoji vjerovanje da postoji “rod”, a i sama Rada kaže “to je teorija” i “to je filozofija”, a ne “to je činjenica”, onda automatski postoji i rodna ideologija – de facto, religija, samo što sekularne religije ne uključuju Boga, ali socijalna dinamika tih religija kao masovnih pokreta je ista kao i u svim drugim religijama i uključuje fazu agresivnog nametanja. Samo su malo agresivnije od tradicionalnih religija jer sebe smatraju obvezujućim putem do spasenja za sve ljude svijeta pa pristupanje nije dobrovoljno. Mora se. A to nije moralno.

Legitimno glup studij

Ono gdje je Rada jedino u pravu i pokazuje da je član akademske zajednice je mjesto gdje spominje da su rodni studiji znanstvena disciplina i teorija, ne znanost. “To je znanstvena disciplina i studij koji postoji bar već 30 godina u Europi… Postojala je teorija roda, filozofija roda, ženska književnost i slično. Stvarno me brine to da, s jedne strane oni koji su protiv rodnih studija ne razumiju što to znači, a s druge strane šire besmisleni strah od roda”, kaže ona. Točno, ne znanost, nego znanstvena disciplina. A to što postoji već 30 godina u EU-u ne znači baš ništa, postoji i radikalni islam u EU-u pa ga ne trebamo uvesti. Znanstvene discipline mogu proučavati bilo koji društveni fenomen koji realno postoji, pa je tako i teologija znanstvena disciplina. To što neki ljudi vjeruju u Boga, a neki ne, ne znači da Bog postoji niti da ne postoji – samo da postoji vjera u Boga kao društveni fenomen. Teologija je bila prvo što se proučavalo na prvim sveučilištima u Europi, poput Bologne, Oxforda ili Cambridgea.

Dakle, što su rodni studiji? Vid teologije temeljen na sekularnoj religiji. Studij jest legitiman, pitanje je samo hoće li nam prvosvećenici nove religije ubuduće određivati što nam je misliti, govoriti i kako se ponašati te preuzeti ulogu klera iz vremena prije sekularne države. Ili studija ONO i DSZ iz bivšeg režima. Brojni sociolozi vide vezu puritanizma i novog “buđenja”. A očito postoji takav trend. Eto, Rado, nije to “strah od roda”, nego od vas prvosvećenica nove vjere. A da je strah opravdan, govori i to što se Rada obrušila i na molitelje na Trgu jer svaki pravi vjernik – a Rada to jest – misli da postoji samo jedna ispravna vjera i to je ona njegova. Druge vjere, time ni katolička, nisu dozvoljene, a shvaćanje sekularizma u toj ekipi više je nego nakaradno. “Oni mole da žene budu čedne i, ono što je najopasnije, za prekid i zabranu pobačaja. To nije pitanje molitve. Ne možete biti protiv prava nekog drugog, to je onda nametanje. Oni ženama niječu autonomiju nad donošenjem odluka o vlastitom tijelu”, istaknula je Borić.

Holjevac: ‘Kako Pupovac može znati što je progresivna politika? On je Srbin i provodi srbovanje’

Glupost o tome da je nerođeno dijete “tijelo žene” i time nema pravo na život neću ni komentirati. No na koji je način molitva nametanje, ne mogu shvatiti ni uz najbolju volju. Nametanje je ono što radi Rada Borić, jer zapravo ide za tim da muškarac ne može i ne smije biti moralni autoritet u obitelji, nego to mora biti samo, jedino i isključivo žena. Ako se pitate “zašto bi netko trebao biti moralni autoritet”, zato što u svakoj ljudskoj zajednici koja uključuje dvije ili više osoba postoji takav. Po samoj prirodi moralnog autoriteta. A moralni autoritet ne podrazumijeva nametanje. Isus je bio moralni autoritet svog vremena i nije nikomu ništa nametao. Slijedili ste ga ili niste. Vaša stvar. Prisile tu ne smije biti, inače niste moralni autoritet, nego tiranin. Krist nije bio tiranin. Komunisti jesu. A ovi novi to žele postati.

Šlag na tortu

Crvenokosa Rada poručuje Domovinskom pokretu “Neka se bave svojim resorima – kao što je poljoprivreda. Ono što zbunjuje je da se bave temom koju ne razumiju”; to je isto kao reći ženi neka se bavi kuhanjem i neka se ne petlja u politiku jer se u to žene ne razumiju. Primitivno i šovinistički. Šlag na tortu je izjava “zna se koja su mjesta za moljenje, a ako to nije dovoljno, moglo se možda moliti pred katedralom”. Mjesta za moljenje su, po Ustavu, bilo gdje gdje se itko želi moliti bilo komu za bilo što, neovisno što itko misli o predmetu molitve jer molitva ne ugrožava ni na koji način ničija prava, pa da baš molite da nekom padne cigla s neobnovljene zagrebačke zgrade na glupu glavu. A u demokratskim državama to su sva javna mjesta.

Tomu se pridružila Neva Tolle, koja je zatražila da se izmijeni zakon o javnom okupljanju kako bi se “onima koji diskriminiraju” isto zabranilo. Totalitarni um, u najboljem izdanju i definitivna opasnost za demokraciju! Ako se nekog diskriminira, faktički i stvarno, to su molitelji koje se vrijeđa i naziva pogrdnim imenima, pa i fizički napada na Trgu. To je ekipa koja će prosvjedovati s transparentom “kontrolirajte svoje ponašanje, a ne moje oblačenje”, a onda tražiti da se pohapse oni koji nose majice sa znakovljem HOS-a. Dakle, tko tu krši tuđa prava? Oni koji pokušavaju otjerati molitelje s mjesta na kojem molitva NIJE zabranjena – a u državama u kojima postoji vladavina prava, čak ne moraju biti demokratske, sve što nije izrijekom zabranjeno je dozvoljeno – ili oni koji mole za što god?