U sklopu 76. Dubrovačkih ljetnih igara predstavljena je u đardinu samostana Danče publikacija “Dance de Luxe” autora Mariane Pende i Olafa Nicolaia. Knjiga je nastavak istoimene izložbe predstavljene u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu 2023.
Pende i Nicolai su u monumentalni paviljon ugradili prostorni aranžman inspiriran neformalnom arhitekturom dubrovačke plaže Danče. Tijekom trajanja izložbe, ovaj krajolik za šetnju korišten je i za razne aktivnosti i mogao se doživjeti na različite načine. Publikacija preuzima izvedbene aspekte i funkcionira kao vizualni vodič kroz zamišljeni svijet. Baš kao što se naslov knjige i izložbe “Dance de Luxe” poigrava s imenom “Danče”, umjetnikova knjiga svojim dizajnom ulazi u radosni dijalog sa stvarnim položajem Danača – što se može doživjeti prigodom predstavljanja knjige u samostanu i crkvi Svete Marije (Gospe od Danača).
Nije bio najavljen u najavi ni u službenom programu, ali uz autore o publikaciji je govorio ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Branko Franceschi, koji je bio kustos izložbe u Zagrebu. Uz to, bila je angažirana prevoditeljica za engleski jezik Ivana Bratoš.
– Osobno mi ovo događanje jako puno znači, nešto od mojih prerijetkih kontakata s Dubrovnikom dogodili su se upravo na Dančama, tu sam upoznao Izvora i Marianu Pende, Olafa Nicolaia i drago mi je da nas je ponovno spojio ovaj prostor. Nešto u ovoj publikaciji, dizajn longplay ploče, povezuje me s jednim od mojih najdražih izvođača – Davida Bowieja. Projekt je trebao prenijeti dio ljetnih Danača u zimski Zagreb. Sama izložba bila je neočekivana suradnja dvoje umjetnika koji su prijatelji, koji su ‘Dančari‘, oni su različiti u svojim ishodištima, svatko od njih nadilazi disciplinu pod koju ih se podvodi. Topografija Danača predstavio je Olaf i to je bio pothvat sam po sebi. Marijanin dio su bile vertikale i konstrukcije koje obilježavaju Danče u toj metamorfozi jednog kompleksnog i stjenovitog krajolika u nešto što je kroz generacije bilo prilagođeno potrebi gradskog kupališta. Inicijalna ideja bilo je stvoriti trodimenzionalni model Danača, ali to produkcijski nije bilo moguće… Ali, smisao velikih umjetnika leži u tome da se mogu prilagoditi zadanim uvjetima… Mariana je kroz skulpture rekreirala ono što je konstrukcija Danača, riječ o jednom povijesnom i društvenom vrlo složenom prostoru. Marianine skulpture bile su prohodne, transparentne, rekreirala je ono što je po boji i ugođaju jedna ljetna situacija. Cijeli taj ambijent napravljen je za cijeli niz događanja, za jedan prostor u kojem se druži, sastaje, u kojem se sluša muzika, uživa i razgovara jer to je esencija plaže – uspostava okvira za uspostavljanje društvenih odnos, pojasnio je Franceschi te nastavi:
– U radu dvoje umjetnika mogli ste uživati estetski kao posjetitelji, ali isto tako mogli ste cijeli taj prostor upotrebljavati za potpuno drugačije potrebe koje nisu nužno povezane s onim što je funkcija umjetničkog djela. Instalacija se referira na egzaktan prostor, a svi posjetitelji pozvani su da postanu Dančari. Instalaciju ste mogli promatrati s visine kao i kad dođete na prave Danče, ovdje možete postati dio umjetničkog rada a to se rijetko ostvaruje na ovoj razini koju su postigli Mariana i Olaf. Posjetitelji su bili informirani kolika je trenutačna temperatura na Dančama i vlažnost zraka, riječ je o idealiziranim Dančama, ali namjera umjetnika nije bila nadići sam život jer Danče su Danče. Ova publikacija je katalog i umjetnički rad sam po sebi. Projekt predstavlja prostor koji pomalo gubimo, možda su neki naši gradovi to već izgubili, ali mi kao civilizacija u cjelini gubimo sposobnost da stvaramo ovako bogato društveno tkivo od nečega što je tako jednostavno kao kupalište, objasnio je Franceschi te dodao kako su sigurno i časne sestre na Dančama dale svoj doprinos u očuvanju prostora.
Nicolai je naveo kako su Danče posebno, jedinstveno mjesto. Naglasio je da su Danče mjesto s kojim ljudi pregovaraju, nazvao je to demokracijom. Kad je prvi put vidio plažu, iznenadio se, posebno kad je vidio druga mjesta koja su komercijalizirana. Dodao je kako umjetnici ‘prevode‘ ideje, a prijedlog je dala Pende te kolegi pokazala prostor gdje bi se mogla izložiti instalacija – Meštrovićev paviljon.
– Svaki prijevod je fikcija, kad želite nešto prevesti, morate ispričati priču… Ovo je vrlo personalizirana mapa, možda nedostaje glazba, ali kad ste jako tihi, možete je čuti…, naveo je Nicolai koji je rekao kako je naslov publikacije “Dance de Luxe”, ali da samo jedan znak čini razlog, toliko o prevođenju.
Pende je poručila kako su Danče jako specifično mjesto.
– Svi mi koji smo vezani s Dančama, Danče za nas nisu samo kupalište, one su za nas prostor koji je teško opisati, prostor običaja, molitve, sjećanja, igre, tišine, nešto sasvim posebno. Ovom prilikom želim zahvaliti sestrama samostana da su nam omogućili ovo predivno mjesto i da možemo napraviti ovu prezentaciju. Posebno želim zahvaliti Olafu što smo započeli ovaj specifični projekt, ne samo kao prijatelji nego kao kolege… Započeli smo to druženjem, kad smo počeli, nismo točno znali što točno ćemo raditi, nego smo se pitali što nas veže na jedan način, a to su Danče. Ideja se sama ostvarivala putem razgovora, Olaf je započeo s topografijom, a ja sam se oslonila na postojeće elemente arhitekture Danača koje svakodnevno koristimo… Ove skulpture i objekti konstruktivno su se izgradili samim postojećim formama. Koristila sam svoje materijale: pleksiglas, lateks i tekstil… Oslonila sam se na jednu tradicionalnu priču: ‘Republiku Danče‘ koja ima svoje tri općine i tako sam postavila radove, čak sam koristila određene načine od ‘Betule‘, ‘Tri morska ježa‘, prostor gdje se drže vaterpolske lopte, a zanimljive su i koordinate plivanja Dančara na Turčin… To je bila jedna inspiracija za realizaciju tih radova i mogu reći da je to u Zagrebu bilo nešto stvarno specifično. Jer, kad se topografija od Olafa gradila, tim putem se odmah određivalo gdje će biti objekti i gdje ću odrediti općine u ‘Republici Danče‘. Ovom prilikom želim zahvaliti Gradu Dubrovniku i umjetničkoj zakladi Face Croatia što su nas podržali u ovoj produkciji, naravno, Ljetnim igrama, zahvaljujem se Branku na realizaciji projekta i prijatelju Olafu što smo uspjeli realizirati ovaj predivan projekt, hvala svima što ste došli, zaključila je Pende.
