Marko, mladić u ranim tridesetim godinama iz Zagreba, naš je čitatelj koji nam je već poslao neka predivna svjedočanstva. Ovog puta otvorio se do kraja i ispričao svoju, šokantnu priču, koju treba podijeliti, osobito kao upozorenje mladima.
“Hvaljen Isus i Marija i veliki Sveti Josip, zovem se Marko u ranim sam tridesetima i pišem ovo svjedočanstvo u zahvalu velikom svetome Josipu koji me oslobodio od sila zla, od svijeta okultizma i po čijem zagovoru je Isus donio kompletno ozdravljenje i promjenu u moj život.
Želim posvjedočiti za veliku ljubav i ogromnu zagovornu moć koju naš duhovni otac, veliki sveti Josip uživa kod Gospodina, kako bih potaknuo svakoga da se utječe ovome moćnom svecu čija je moć, čast i dostojanstvo jedino ispod onog od Blažene Djevice Marije.
U srednjoj školi okultizam
Od kud da počnem? Dolazim iz normalne katoličke obitelji i kao većina mladih i ja sam nakon krizme prestao ići u Crkvu. No za razliku od većine mojih vršnjaka, ja nisam samo napustio Crkvu i otišao u svijet. Ja sam napravio nešto puno gore. U srednjoj školi sam zalutao u svijet okultizma i to vrlo ozbiljno i duboko. I ostao sam u svijetu okultnoga punih petnaest godina.
Krajem dvadesetih sam doživio potpuno neočekivano i neplanirano svoje pravo obraćenje u Kristu i susret sa Živim Bogom nakon što sam na nagovor svoje majke otišao na neobavezan razgovor s jednim svećenikom egzorcistom, našim obiteljskim prijateljem.
Nakon podužeg razgovora on je kratko položio ruke na mene i molio Duha Svetoga da me blagoslovi i vodi. Kasnije ću saznati da se radilo o izliću Duha Svetoga i Krštenja u Duhu jer nakon toga ja sam postao druga osoba.
Nešto veliko se u meni promijenilo. Kroz to iskustvo Duh Sveti me zapalio svojom Vatrom, Silom i Snagom i Bogu hvala i dan danas ta Vatra gori. I s time bih rekao da je počelo moje obraćenje, a s obraćenjem i prvi pravi duhovni problemi.
O kako sam se prevario.
Naime, došle su na naplatu posljedice ne samo 20 godina života bez Boga, već i posljedice života duboko zaglavljenog u okultizmu. Kako sam počeo ozbiljnije živjeti svoju vjeru, počeo sam imati sve žešće napade neprijatelja i sve jača demonska tlačenja.
Naime, moja majka je bila žena duboke vjere i molila je za mene 20 godina bez da sam to znao. Isto tako i bake i prabake su bile žene velike vjere. No nažalost, pojedini članovi obitelji su se udaljili od vjere i zalutali u okultizam tako da sam ja već od malih nogu preko tih članova obitelji došao u susret sa demonskim utjecajem. Sve je počelo tako nevino; pozitivna energija, zakon privlačnosti, manifestiranje realnosti sa pozitivnim razmišljanjem i vizualizacijama, astrologija i proricanje sudbine. Pa se onda prešlo na nošenje talismana za uspjeh kojeg sam išao kupiti sa članom obitelji kada sam imao 12 godina na kojeg sam potpuno zaboravio dok mi Gospodin, 20 godina kasnije, nije pokazao za vrijeme molitve oslobađanja da je to bio jedan od načina na koji sam otvorio vrata demonima.
Kasnije, u srednjoj školi, počeo sam se baviti ozbiljnim okultnim praksama, energetskim iscjeljivanjima, zazivanju duhova i predaka (za koje nisam znao da su u biti demoni koji imitiraju pretke), rad s energijama, čakrama, aurama itd. Najgore od svega ja sam mislio da radim nešto dobro; bavim se energetskim iscjeljivanjem, pomažem ljudima, skidam uroke, čistim prostore od zlih sila i ništa ne naplaćujem, pa to mora da je dobro, da je od Boga, Bog je ljubav zar ne? O Kako sam se prevario. Tek nakon obraćenja sam pročitao u Pavlovoj Poslanici Korinćanima kako Apostol upozorava Crkvu riječima „I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla.“ (2 Kor, 11,14). Bez da sam znao ušao sam u pakt sa đavlom. Jedina utjeha koju imao kad sam to otkrio da sam to iz mladosti i neznanja napravio. Gospodin je na svoj tajanstveni način kroz svoju Providnost čitavo vrijeme čuvao moje srce jer ja sam uistinu imao želju pomoći drugima. No to me ne opravdava niti poništava posljedice tog teškog grijeha. Dijete koje trči preko brze ceste može stradati iako ne zna za opasnost. Tako i grešnik, bez obzira što nije svjestan da je nešto teški grijeh, svejedno trpi posljedice istog.
Komunicirao sam sa zlodusima
Kroz dvadeset godina u okultizmu navukao sam na sebe sve i svašta. Posebno je poguban bio svijet New Agea. Naime većina ljudi neće se ići baviti crnom magijom i otvorenim sotonizmom. New Age s druge strane je jedna perfidna prijevara đavla zato što koja uzima elemente iz kršćanstva poput štovanja anđela, arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, pa čak i samog Isusa koji je priznat ne kao Bog već kao veliki prorok i onda je sve to kombinira sa pozitivnom energijom, mirom i ljubavlju. A u pravilu to je sve vrag odjeven u anđela svjetla kako kaže sveti Pavao. Tu su i takozvani veliki Prosvijetljeni Učitelji i duhovni Majstori poput Isusa, Bude, Muhameda, Krišne i svi su oni izjednačeni u duhovnom svijetu. U New Ageu nitko ti neće zamjeriti ako se moliš Isusu kao proroku. Ali ti neće dati da prinaješ ISUSA KRISTA KAO JEDINOGA BOGA. I naravno neizostavna vjera u reinkarnaciju i negiranje pakla koja je đavolska tvorevina. Vjera u reinkarnaciju je privlačna jer oduzima ljudima osjećaj da će morati odgovarati za ono što čine u ovome životu. New Age na prvu izgleda tako benigno i pozitivno i čovjek bez da je svjestan otvori vrata demonskom djelovanju. Godinama sam surađivao i komunicirao sa zlodusima koje sam zazivao i koji su se predstavljali kao Bog, anđeli, arkanđeli, duhovni vodiči, bića svjetla, moji preci i preminuli rođaci. Osim zazivanja duhova, bavio sam se iscjeljivanjem i energetskim praksama na sebi i drugima. Tek na ispovijedi mi je svećenik objasnio da svaki puta kada se takvo što radi duhovi jedne osobe prijeđu na drugu, tako da su na te ljude prešli moji duhovi a na mene su pak prešli zlodusi ne samo od drugih iscjelitelja i vračara već i zlodusi od drugih ljudi sa kojima su ti iscjelitelji i vračari radili. To je takva demonska infestacija da čovjek postane nažalost hodajuća duhovna septička jama. Na tebe prijeđu tuđi duhovi, tuđa prokletstva, uroci, zlodusi, tuđe misli a istovremeno tvoji duhovi prijeđu na druge. Nešto slično se događa i za vrijeme spolnih odnosa. Zato i egzorcisti upozoravaju da se za vrijeme predbračnih odnosa događa razmjena duhova i demona i to je živa istina u duhovnom svijetu. Nije Bog zabranio spolne odnose van sakramentalnog braka bez razloga; „i bit će njih dvoje jedno tijelo.“(Post 2,24).
Zagrepčanin išao na javnu krunicu i otkrio što mediji skrivaju: ‘Vidio sam pakao’
Po obraćenju opet prevaren
No vrativši se na okultizam, kao što sam spomenuo, ja sam započeo proces obraćenja nakon što je spomenuti egzorcist položio ruke na mene. Nakon toga sam se ispovjedio i mislio da je stvar riješena. O kako sam se samo opet prevario. Naime, ja sam počeo redovito odlaziti na svetu misu i molio svakodnevno krunicu, ali sam i dalje radio New Age tehnike koje nisam smatrao okultnima ili da imaju ikakvu suradnju sa zlim već sam ih gledao kao nadopunu kršćanstvu u obliku pozitivne energije i postizanja unutarnjeg mira. Nažalost mnogi kršćani se danas bave istočnjačkim praksama astrologijom, meditacijama, tjelovježbom (koja sama po sebi nije problem već postaje kada se ima uporište ili se kombinira sa nekim istočnjačkim filozofijama, čakrama i mantrama), čitanje kave i tarota, odlaze raznim iscjeliteljima, energetičarima itd. no to sve otvara vrata demonima.
No nikad neću zaboraviti riječi i upozorenje spomenutog egzorciste koji mi je rekao „Marko, naša vjera se ne temelji na osjećajima. Pazi jer i sotona može stvoriti osjećaj mira i pozitive.
No postoji način na koji češ moći prepoznati ako je neki duh od Boga. Kad god ti dođe neki duh samo ga traži da kaže „Hvaljen Isus i Marija“ jer sotona to ne može izgovoriti. Po tome ćeš znati da li je duh od Boga ili ne“.
Zli duh ovo ne može izgovoriti
Meni su te riječi svećenika ostale u pamćenju. Jednu večer oko 22h, dok sam se paralelno uz vjeru bavio s navedenim New Age tehnikama i razgovarao s jednim duhovnim bićem svjetlosti koje se predstavljalo kao Bog i Stvoritelj i koje mi je odgovaralo na svakakva pitanja, došle su mi u misli riječi i opomena svećenika. Ja sam tom biću rekao više iz šale „Reci hvaljen Isus i Marija“. Kad ono nastade muk. Ja tada ponovih „Reci hvaljen Isus i Marija“ kad ono mrtva tišina. I sjećam se kao jučer, zabljesnu mi riječi svetog Pavla „I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla.“ (2 Kor, 11,14). Možete zamisliti tu scenu u 22h sam navečer u kući svjestan da imaš demone oko sebe. I onda su počela demonska uznemiravanja, lonci koji su se pomicali sami od sebe i razne demonske nadnaravne manifestacije. Demoni su razotkriveni i počeli su se osvećivati što sam se 15 godina bavio okultizmom.
‘Zbog okultnog se razboljela’! Fra Ivo Pavić: Okultno može biti uzrok duhovne i tjelesne bolesti
Počinju tlačenja i svakodnevni napadi
Zanimljivo to je sve krenulo nakon što sam počeo svakodnevno i intenzivno moliti Gospinu Krunicu. Postoji izreka kad kad grešnik počne moliti krunicu, ili će prestati moliti, ili će prestati griješiti. Ja sam istovremeno molio i krunicu i bavio se New Age tehnikama i što reći, Gospa je pobijedila i u konačnici razotkrila i porazila demone. Krenula su demonska tlačenja koja su trajala jedan duži period koji je na na svom vrhuncu bio zaista jeziv i užasan u svom intenzitetu. Stalno me pratio osjećaj neke zle hladne prisutnosti na hodniku, kao da me netko cijelo vrijeme promatra iza leđa posebice svaki put kad bih klečao i molio se pred slikom Milosrdnog Isusa i Marije. Svaku noć bih imao napade zloduha u polusnu gdje bi me đavao tresao i pokušavao baciti sa kreveta. Stalno bi se ukazivao. Do te mjere se ukazivao da sam se od muke počeo šaliti na svoj račun da sotona ima svoje mjesto u kutu u mojoj sobi jer se svaku noć na istom mjestu ukazivao. Prije spavanja bih redovito čuo demonske glasove, siktanje, šumove, piskutanje, udaljene vriskove. Počeo sam spavati s upaljenim svjetlom pa ni to baš nije pomoglo jer se đavao svejedno ukazivao i napadao me i tresao me cijelog iako je svjetlo bilo upaljeno. I na golo oko mi se počeo ukazivati. Znao bih se ponekad probuditi sa takvom tresavicom, sa takvim hladnim osjećajem straha od nevidljive prisutnosti zla.
U drugim prilikama bih se probudio sa osjećajima kao da su mi prsa spaljena, pogotovo nakon intenzivnih noćnih vizija pakla i prokletih duša. Kad sam bio u gostima dva puta sam doživio težu paralizu sna gdje mi netko biće sa repom skočilo na prsa. U drugim slučajevima me uglavnom htjelo baciti sa kreveta. Budući da sam pred san redovito čuo demonske glasove, piskutanja i siktanja, počeo sam se prije spavanja intenzivno moliti za zaštitu. Također nakon tih demonskih napada po noći bih se probudio i počeo molio i to svetome Josipu, svetome Mihaelu, anđelu čuvaru, Gospi i Krunicu Božanskog Milosrđa. Onda bi se nekako to smirilo, no sljedeću noć sve bi krenulo ispočetka.
Svjedočanstvo o čudotvornoj molitvi svetom Josipu: Iz ovog oltara, širio se miris ljiljana
Sjetio sam se svetog Josipa
Nisam odmah potražio pomoć jer su me s jedne strane uvjeravali da su nadnaravna ukazanja jako rijetka i da je to više moja mašta a s druge strane rečeno da su tlačenja normalna jer sam se odlučio živjeti s Bogom i da me đavao neće pustiti bez borbe. I ja sam to prihvatio kao dio duhovne borbe. Prošlo ljeto je bilo posebno gadno. Svaki dan sam išao na svetu misu i molio Ružarij a nikad jača tlačenja nisam imao. Uz to išao sam na tjednu ispovijed i tjedno Klanjanje, no duhovni napadi su postajali sve gori. Shvatio sam da nešto radim krivo. I stalno sam blagoslivljao kuću koristeći svetu vodu, egzorciziranu sol i egzorcizirano ulje i sve je to imalo ograničeni učinak.
Onda sam negdje jednom prilikom pročitao nešto o svetom Josipu kao „Strahu zlih duhova“. Bilo mi je zanimljivo pročitati na ovom portalu (i na tome vam se iskreno zahvaljujem jer nikad ne znate u kakvoj je potrebi osoba koja vas čita tako da samo nastavite objavljivati članke i duhovne sadržaje) da u biti svetog Josipa često zazivaju za vrijeme egzorcizma i da jako pomaže u borbi sa zlom što ranije nikad nisam čuo. Do tada nisam imao nikakav odnos sa svetim Josipom, ali sam išao kupiti njegovu sliku, dao je blagosloviti i stavio na hodnik gdje sam najviše osjećao prisutnost zla. Tu noć nakon dugo vremena sam bolje spavao i rekao sam sebi da nešto mora biti u svetom Josipu. I dalje su tlačena bila prisutna ali manje. Počeo sam sve više čitati svjedočanstva o uslišanim molitvama i počeo sam se sve više se moliti svetom Josipu i upoznavati tog divnoga, velikog i moćnog Zaručnika Marijina i zemaljskog oca Isusa Krista. Kad gledam unazad ne znam uopće kako je sveti Josip uopće ušao u moj život. Bog i Gospa su ga jednostavno poslali da mi pomogne.
Njegov zagovor je ogroman
Malo po malo počeo je moj hod sa svetim Josipom no prekretnica se dogodila kada sam pročitao svjedočanstvo kolumnistice Anje Mihanović u svetištu u Karlovcu, kojoj se ovim putem od srca zahvaljujem. Naime, svjedočanstva su tako važna radi učvršćivanja vjere i i nade i zato i ja svjedočim. Ona je izjavila da je izmolila nešto veliko od svetog Josipa tako da je ispod njegovog kipa stavila nakane i molila Tridesetodnevnicu svetome Josipu. Tako da sam i ja odlučio napisati pismo svetome Josipu sa nakanama i staviti ispod Njegove blagoslovljene slike i početi moliti Tridesetodnevnicu svetom Josipu.
Ohrabren brojnim svjedočanstvima o uslišanim molitvama Tridesetodnevnice svetom Josipu, zavapio Prečistom Zaručniku. Kao što sam spomenuo u tom periodu išao sam svakodnevno na svetu misu, molio 3 do 4 krunice dnevno, tjedno Klanjanje i sveta ispovijed no ništa mi nije pomoglo. Vjerujem da je to Gospodin dopustio kako bi me doveo do svetoga Josipa. U pismu s nakanama ispod slike svetog Josipa sam napisao „Sveti Josipe ti si moja zadnja nada, jedino si mi ti preostao. Iako su moji problemi golemi, to nije ništa za sveca tvoje veličine“. Vjerujem da me je Duh Sveti nadahnuo da to napišem i da se svetome Josipu to svidjelo jer je istina. Njegov zagovor je ogroman. Gospodin doslovno otvara Nebesa na zagovor i molbu svetog Josipa. I još sam dodao na papir i napisao iskreno „sveti Josipe, kažu da treba imati vjere kad se moli. Ja moram priznati da nemam vjere da će se ovo riješiti, ali Ti imaš vjeru pravednika, ti imaš vjeru koja pomiče planine. Molim te ti moli Isusa za mene“.
Svetog Josipa sam molio na dvije nakane; da ozdravim od svih emocionalnih ožiljaka i da me Bog oslobodi od zloga.
20. dan devetnice ugledao sam svetog Josipa
Da pojasnim, našao sam se u tridesetoj i u očima svijeta sam bio mladi čovjek, obrazovan, perspektivan koji gradi karijeru i praktički ima sve preduvjete da bude zadovoljan. Tako je to izgledalo izvana. A iznutra, duhovno i emocionalno ja sam bio potpuno izranjen; pun rana, traumi, emocionalnih ožiljaka, problema iz djetinjstva, osjećaj nevoljenost, zlostavljanja, odbačenost, usamljenosti, depresije, besciljnost. Zato sam kao prvu nakanu molio da me Bog ozdravi na zagovor svetog Josipa.
I tako ohrabren brojnim pročitanim svjedočanstvima počeo sam moliti Tridesetodnevnicu svetom Josipu i iz dana u dan ništa se nije događalo. Već sam polako počeo gubiti nadu i govoriti svetome Josipu pa kako to da je svih uslišao osim mene, pa tolika su svjedočanstva ljudi, pa zašto se meni ništa ne događa. Ali nisam gubio nadu. Znao sam da zagovor svetog Josipa mora djelovati. Jednostavno mora. I tamo negdje oko dvadesetog dana, ostao sam jednu večer u crkvi moliti se pred Presvetim. Crkva je bila zamračena, samo su gorjele svijeće, bile su još dvije osobe u crkvi i tada sam ga ugledao, velikog svetog Josipa. Bio mi je okrenut leđima ali sam znao da je to On. Stajao je skromno i ponizno pred Svetohraništem i držao je papir u rukama, onaj isti moj papir koji sam stavio ispod blagoslovljene slike. I začuo sam glas „sveti Josip čita Presvetom Trojstvu tvoje nakane i moli se za tebe“. Preplavila me lavina emocija. Takvu poniznost i dobrotu nisam u životu vidio. Toliko je velik sveti Josip. Toliko dobar, pun ljubavi i dobrote. Bez pompe i galame samo je uzeo moj papir s nakanama i došao pred Svevišnjega moliti milost za mene. I ostalo mi je u sjećanju da glas koji sam čuo nije rekao „Sveti Josip se moli Isusu već cijelom Presvetom Trojstvu za tvoje nakane“.
Don Stojić o sv. Josipu, teroru demona: ‘Kad sam ovo vidio ja sam se prestrašio’
Sv Josip otvara put; otkrivaju se uroci i prokletstva
I od tog trenutka ništa više nije bilo isto. Sve, al doslovno sve se počeo rješavati i to vrlo brzo jer zagovor svetog Josipa je jako moćan i konkretan. Bog je samo otvarao put na zagovor velikog svetog Josipa. Isus mi je na put počeo stavljati vrhunske ispovjednike kao i svećenike koji su molili za moje oslobođenje. Ali također sveti Josip je na moj put stavio i pobožne laike, hodočašća, duhovne obnove itd. Put se samo otvarao. Nakon Tridesetodnevnice započeo sam Posvetu svetom Josipu od 33 dana po knjizi „Posveta svetom Josipu“ američkog svećenika Donalda Callowaya gdje se svaki dan obrađuje po jedan zaziv iz litanija svetog Josipa. Za vrijeme i nakon te Posvete ja i drugi ljudi koji su sudjelovali smo od Boga primili ogromne milosti ozdravljenja i oslobođenja po zagovoru svetoga Josipa i svakome je preporučujem.
Ono što želim naglasiti je da kad sam za vrijeme jedne ispovijedi priznao da sam se bavio istočnjačkim praksama, svećenik koji ima puno darova i karizmi mi je rekao nešto upečatljivo. Kazao mi je da se Isus objavio jednoj osobi i rekao joj „sve sa Istoka vodi u vječnu smrt u paklu“. I to neka zna svaki kršćanin koji se bavi bilo kakvim New Age tehnikama a ili posjećuje bilo kakve iscjelitelje, gatare i ljude koje imaju nekakve posebne moći.
Također taj svećenik koji ima dar čitanja srca mi je rekao da svo to zlo nije došlo samo od mojih okultnih praksi već mi je otkrio da su se i u mome rodu pojedinci generacijama bavili okultizmom, da su radili paktove sa đavlom i da su posvetili cijeli rod sotoni. U narednih mjeseci puno stvari je isplivalo van, Gospodin mi je malo po malo otkrivao uzroke tlačenja. Otkrio sam da su se neki moji preci bavili okultizmom, napravili su paktove sa đavlom radi svjetovnih uspjeha i sklopili su ugovore u kojima su svoje duše prodavali vragu. Sve je to trebalo slomili molitvom i snagom Krvi Kristove. Otkrio sam također da moja obitelj trpi jer su na nas bacili uroke i kletve. To su takozvane generacijske kletve od koje trpe svi potomci (to se događa kada se baca urok i proklinje ne samo ta osoba nego i sva njezina pokoljenja).
Sjećam se majka mi je pričala da su mnogi članovi naše obitelji umrli mladi u nesretnim okolnostima, kao da su prokleti. Nakon toga je isplivalo da su pojedinci u mome životu na mene osobno bacili uroke i čarolije, magiju. Također Duh Sveti mi je pokazao kako su i obiteljski prijatelji mojih roditelja koji su me čuvali kad sam bio mali također na meni izvršili posvete sotoni zato roditelji pazite kome date na čuvanje djecu.
Prava demonska infestacija
Ja sam dugo godina imao neobjašnjivu fascinaciju i zanimaciju za demone bez da mi je itko o tome pričao. Sad shvaćam od kuda je to. Duh Sveti mi je pokazao da su mi uroke bacili ne samo stranci već i neki bliži članovi moje obitelji. Nažalost ljudi s duhovnim problemima često svjedoče da su upravo bližnji ti koji često bacaju uroke jer imaju najveći pristup privatnom životu žrtve uroka. I kao da sve to nije dosta Gospodin mi je pokazao da i na kući i zemljištu postoji prokletstvo, jer zemljište na kojoj je naša kuća izgrađena je kupljeno od države a pripadalo ljudima koji su bili protjerani nakon Drugog svjetskog rata i oni su je prokleli. A nakon što je kuća sagrađena pojedini članovi moje obitelji su prevarili druge članove oko vlasništva ukuće i to je otvorilo nova vrata zlu. Sve u svemu prava demonska infestacija. Svako od tih stvari se zasebno moralo u ime Isusa Krista i Krvi Kristove slomit, poništit, odreći se i zloduhe istjerat pod noge Isusa Krista.
Svaki grijeh, a posebno okultizam i blud se treba najprije u Isusovo ime u svetoj ispovijedi ispovjediti, onda se u Ime Isusovo odreći i na kraju zloduhe koji su vezani za taj grijeh u Ime Isusovo istjerat iz sebe i kuće.
Svećenici su mi rekli da za sebe imam pravo moliti molitve otklinjanja i da puno toga vjernik može sam izmoliti molitvom, postom i sakramentalnim životom. Tako da sam kombinirao. I svećenici su oni su molili nada mnom, ali sam i ja sam molio. Puno su mi pomogli sa informacijama, tekstovima molitvi i kontaktima sa svećenicima upravo pobožni laici koje je Gospodin stavljao na moj put. Zato je važno biti pobožan laik i savjestan kršćanin. Sve sam ja to malo po malo slamao, lomio, odricao se u Ime Isusovo, snagom Krvi Kristove, sa svetom Misom, Krunicom, Klanjanjem, postom i molitvama oslobađanja od strane svećenika. Demon je često progovarao kroz mene za vrijeme molitvi oslobođenja.
Fra Ivo upozorava: Ovo može biti znak da u obitelji postoji prokletstvo
Demon priznao snagu sv. Josipa
No zanimljivo kako je sveti Josip uvijek bio tu; ili su svećenici koji su molili nada mnom bili na jedan ili drugi način povezani sa svetim Josipom, ili bi se molitva oslobađanja u crkvi odvijala nekako „slučajno“ baš pokraj kipa svetog Josipa, ili su pobožni laici koji su mi puno pomogli dolazili iz zajednice svetog Josipa itd.
Mogao bih još puno pisati no jedan događaj mi je posebno ostao u pamćenju. Za vrijeme jednog Klanjanja pred Presvetim, svećenik je molio molitve oslobađanja.
Počeo sam imati snažne reakcije, demon je počeo progovarati kroz mene, režati, vrištati, bilo je užasno. Nekoliko ljudi me držalo cijelo vrijeme. No ono što se tada dogodilo me uvjerilo za sve vjekove koliko se sotona i demoni boje svetog Josipa. Svećenik je dugo molio nada mnom no nije postizao značajan uspjeh i demon nije nikako htio izaći iz mene. Onda je svećenik počeo zazivati redom svece i tu također nije bilo nikakvog učinka. No u trenutku kada je rekao „u ime svetog Josipa naređujem ti“, demoni u meni su počeli bilo toliko nasilni i puni bijena da me nekoliko ljudi moralo držati. Demon je neviđenom izljevu bijesa i mržnje vikao iz svega glasa na svećenika „Ne zovi Ga! Ne zovi Zaručnika! On je Prečisti Zaručnik! Sve samo ne Njega“. Kaže svećenik da sam najžešće reakcije imao kad se zazvao sveti Josip i da mi se pogled potpuno izmijenio i postao pun demonske mržnje kada se spomenuo sveti Josip.
Osim vanjskog režanja i vikanja čuo sam glas demona u sebi kako očajnički govori „Gotovo je, ne možemo ništa kada On dođe. Pred Njim smo nemoćni“ misleći na velikog svetog Josipa kome je sam Bog dao privilegiju da svaki puta kada se zazove sveti Josip, zlodusima se tjera strah u kosti. Sveti Josip uistinu jest Strah zlih duhova.
Da zaključim mene je Isus na zagovor svetoga Josipa ne samo oslobodio od zloga i okultizma nego je i izliječio sve moje rane. Isus je izliječio moje prisilne misli koje sam imao 30 godina. Zanimljivo psiholozi kažu da ljudi koji boluju od prisilnih misli često tvrdi da imaju osjećaj da ih neko više biće prisiljava. Kod mene je to bio uzrok prisilih misli zajedno sa ranama iz djetinjstva. Meni je upravo sveti Josip oslobodio tih prisilnih misli i radnji. Svatko tko pati od takvih prisila zna kakav je to pakao. Bog je po zagovoru svetog Josipa riješio sve što se nakupljalo u 30 godina bez Boga. Sveti Josip mi je također snažno pomogao i rasti u krepostima, posebno u radu, s disciplinom kao i s krepošću čistoće u nadvladavanju bluda i pornografije. Zaista su istinite riječi svete Terezije Avilske „Za koju se god milost moli svetoga Josipa, uistinu će biti udijeljena.
Ljudi često krivo kažu da je sveti Josip samo za obitelj i onda ga preskaču i zanemaruju u drugim stvarima. Sveti Josip uistinu je svetac za obitelj i neki od najboljih brakova koje znam su oni koji se svakodnevno mole svetome Josipu. Također to je najbolji svetac za obraćenje člana obitelji. Neka vjernici ne očajavaju nego neka se samo mole svetome Josipu, ta on je Glavar Svete Obitelji. Ali sveti Josip je i za sve druge teške i nemoguće situacije i probleme.
Pogledajte samo Litanije svetome Josipu „Glavaru slavne obitelji, Uzore radnika, Ufanje bolesnih, Zaštitniče umirućih, Josipe premudri, Josipe jaki, Utjeho bijednih, Josipe Prečisti, Potporo obitelji, Strahu zlih duhova“.
Nemojte isključivati svetog Josipa
Što god želite zamoliti dragoga Boga, od zdravlja, posla, borbe s čistoćom, mudar savjet u teškim sumnjama, pomoć u nemogućim situacija (Utjeho bijednih), kada nam treba snaga da izdržimo u životnim i duhovnim borbama (Josipe jaki), zaštita i oslobođenje od zloga, obratite se svetome Josipu.
Vjernici zanemaruju činjenicu da su se dvije najsvetije osobe koje su ikada hodale zemljom i koje su bile bez ijednog grijeha u svemu utjecale svetome Josipu. I to Bog želi da i mi činimo. Vjernici se često ponašaju kao da je Isus bio bez roditelja pa se samo Njemu mole. Ili se ponašaju kao da je Isus odrastao bez oca a Marija bila samohrana majka pa se samo mole Isusu i Mariji.
Nemojte isključivati svetoga Josipa jer nećete imati duhovne koristi, rasta u kreposti i blagoslova koje biste mogli imati. I Isusu se nimalo ne sviđa da se sveti Josip zanemaruje ili sam površno časti.
Sveti Josip je zaslužio biti čašćen prije svih drugih svetaca i anđela. Isus mu je dao čast. I ako je sam Isus toliko volio i cijenio svog zemaljskog oca i učinio se ovisnim o Njemu, kako mi slabi i grješni vjernici možemo preskakati svetog Josipa. To je grijeh propusta i Isus će nas jednoga dana na Sudu Božjem pitati jesmo li dostojno častili njegova zemaljskog oca.
Za kraj želim reći, koji god problem da imate, potičem vas da se utječete svetome Josipu. Majka Božja je jednom prilikom rekla jednoj španjolskoj svetici: „Što god sveti Josip zamoli za Nebu, Isus će ispuniti na zemlji. Jer Isus neće ništa odbiti onome koji ga je držao u rukama, hranio, čuvao, spasio od sigurne smrti i cijeli svoj život posvetio i žrtvovao Sina Božjega i Njegovu Majku“. Neka bude u sve vjekove hvaljen i čašćen Isus Krist, Blažena Djevica Marija i veliki sveti Josip! Sveti jaki moli za nas!”
Mladić iz Zagreba govori nam je da je vidio sv. Mihaela: ‘Neopisiv je, molite mu devetnicu’
