U Sisku, u župi sv. Kvirina, od 28. do 30. lipnja, održan je šesti Mladifest Hrvatska, u organizaciji Marijine legije Petrinja i uz potporu Sisačke biskupije. Festival je okupio brojne mlade i one nešto starije pod geslom „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!“
Drugi dan započeo je predstavom „Stolica grijeha“ najmlađih legionara, Nazaretske skupine. Svjedočanstva su dali Đurđica Lucić iz projekta Marijini obroci i Matej Lovrić iz Udruge Arka. Fra Ante Vučković ponovno je održao katehezu, a dan je zaključen misom koju je predvodio don Filip Pavlović te nakon mise koncertom zajednice Eho.
Posljednjeg dana, predstavljen je zbor mladih Marijine legije, a svjedočio je bračni par Terezija i Josip Tržić koji su govorili o svom putu u vjeri te putu koji ih je vodio do bračnog zajedništva. Svoje svjedočanstvo iznio je i Mario Ćurić koji je govorio o čudesnom Gospinom zahvatu.
Uvijek sam se osjećao usamljeno
Donosimo vam svjedočanstvo Mateja Lovrića koji je član zajednice Arka i autor knjige On koji je posvjedočio kako je Bog ušao u njegov život.
“Moj prvi Mladifest bio je u Međugorju i ono što je posebno, fra Ante Vučković koji i danas ima katehezu i tada je u Međugorju vodio katehezu, tema je bila Evo ti majke, taj Mladifest bio je jedna prekretnica u mom životu i baš po tim katehezama Isus je ozdravljao moje srce i počeo mijenjati moj život. Deset godina kasnije postao sam suprug i otac i već osam godina sam u braku s Marinom i imamo troje djece. Više od deset godina član sam jedne zajednice koja se zove Arka i za mene je to najjednostavnije mjesto koje sam ikada posjetio”, ispričao je Matej na početku.
“Život s mojim prijateljima koji imaju intelektualne teškoće mijenja moje srce svaki dan. Ono što je posebno za mene kada svjedočim je to da se uvijek radujem da idem u zajedništvo. Prvih 26 godina svog života proveo sam u usamljenosti. Moj brat se rodio nakon mene s jednom teškoćom i moji su roditelji s njim vježbali 12 sati na dan i moja majka kaže da sam se pomirio s tim da ne mogu dobiti njihovu pažnju.
To je trajalo dvije ili tri godine i došao je rat, proveo sam dio djetinjstvo u podrumu u Slavonskom Brodu. Bili su to dani u kojima se meni mijenjalo srce. Jedna granata je pala blizu nas, a moj otac je bio tu i spasio mi život i bio sam na tome jako zahvalan”, priča Matej i kaže kako je imao osjećaj da cijelo svoje djetinjstvo nešto promašuje, posebno kada se majka teško razboljela.
Droga, alkohol, blud, srčani udar
“U prvim godinama svog života bio sam i bez majke. Imao sam osjećaj da što god napravim ja upropastim. Stalno su mi se događale nezgode u svemu tome sam bio izgubljen.
Jedino mjesto gdje se nisam osjećao usamljeno bilo je nogometno igralište. Nakon rata sam prvo otišao na nogometno igralište i tada sam počeo trenirati nogomet. Toliko sam to volio da sam do 18. godine samo par puta popustio trening. A tada sam dobio srčani udar na utakmici i jedan doktor mi je spasio život i kad sam se probudio nisam bio zahvalan što sam živ jer sam čuo doktora koji je rekao: Mladiću moraš se prestati baviti sportom do kraja svoga života. Za mene je to bila jedina moja radost. Bilo je to vrijeme kada sam došao na faks i osjećao sam se još više usamljeno, vapio sam da me netko čuje i da mi pomogne”, kaže.
“Bojao sam se ljudi, bilo me sram i počeo sam vapiti na krvi način, zatvorio sam se u stan i počeo sam piti alkohol, drogirati se i bio u teškoj depresiji i dubokoj boli u srcu punih sedam godina. Ušao sam u blud, otkrio sam nasilje za koje nisam znao da postoji, završavao sam u tučama, preživio sam oružani napad sjekirama i završio sam u pritvoru i u tom pritvoru pomislio sam: Evo još jedan promašaj u mom životu”, kaže Matej i dodaje kako dolazi iz bogate obitelji, a znalo se dogoditi da nije imao što jesti.
Hrvatica tvrdi da je vidjela Isusa u crkvi na Hvaru: ‘Ovako je izgledao’
Susret s prostitutkom
“Jedne večeri, dogodila se prva iskrena molitva u mom životu u mojoj dvadeset i šestoj godini. Rekao sam: Isuse, spasi me, te večeri se spremala oluja, zaspao sam i probudilo me kapanje vode, moj stan je bio mokar, znao sam da se moram preseliti, preselio sam se u centar Zagreba i kada sam došao shvatio sam da se u ulazu skupljaju prostitutke i kad bih prošao kraj njih spustio bih glavu i jedne večeri mi je rekla jedna od njih dobra večer, a mene je i dalje bilo sram. Bilo me sram da me netko vidi s njima, a bio sam u većem mraku nego što su one”, priča Matej
“Odlučio sam otići u obližnji park i danas znam da je Marija bila ta zbog koje danas stojim ovdje. Sjeo sam na klupu i vidio sam tu gospođu koja sjedi kraj mene i vidio sam da moli krunicu. To je bila prva žena kojoj sam prišao i bilo me briga što će tko reći i postali smo prijatelji. Ona je bila osoba koja me slušala, koja me nije sudila i koja me učila moliti. Jedna prostitutka me naučila moliti krunicu.
Jedne večeri nije je više bilo na toj klupi, danas ta gospođa, u jednoj župi predvodi krunicu i ja sam bio na krštenju jednog njezinog djeteta. Kada je ona otišla iz moga života ostala je krunica i moj mrak”, navodi Matej i dodaje kako je molio krunicu i borio se da živi.
Htio sam se ubiti
“Gospa je bila tu za mene, na dan Bezgrešnog začeća ja sam otišao doma i htio sam si oduzeti život. Padao je snijeg, ušao sam u kuću i otišao u sobu da završim svoj život, kada sam ušao u sobu imao sam nekoliko načina kako ću to učiniti i u jednom trenutku u mom srcu se rodila čežnja da nastavim živjeti. U ladici sam pronašao sveto Pismo koje je bilo puno prašine, držao sam to Sveto Pismo i nisam se znao koristiti njime.
Rekao sam Isuse ako si živ daj mi samo malo nade da nastavim živjeti i otvorio sam stranicu gdje piše Matej, ostavio sve i pođi za mnom, bile su to riječi koje su promijenile moj život i umjesto da me moji roditelji sahrane, ja sam vidio odijelo i pomislio da su me moji mogli sahraniti i čuo sam pozvan si na vjenčanje i obukao to odijelo i na tom vjenčanju sam ugledao današnju suprugu. Svi su bili radosni i ja sam to htio.
Skupio sam hrabrosti da joj se javim, svojim životom mi je svjedočila evanđelje i govorila mi o Isusu i Gospi. Jedan dan mi je rekla: Matej, ja odlazim iz tvog života i i nisam je vidio tri godine. Netko mi je opet uzeo jedino svjetlo, mislio sam”, priča Matej.
Andrej u zatvoru zazvao Isusa, on je stvarno došao: ‘Ja sam tvoj Bog, Bog svih ljudi’
Hodočašće u Međugorje i čudesno ozdravljenje moje sestre
“Rekao sam Isusu ako želiš očisti me i sutradan me nazvala majka i rekla da sestra umire u bolnici i taj susret s umirućom sestrom kojoj nikada nisam rekao da je volim , jer nisam znao kako nešto je u meni izazvao, sjećam se njezina pogleda, koji je bio najljepši, pogled pun ljubavni, nakon toga sam otišao na misu a svećenik je govorio kako Isus ima samo jednu slabost, a to je da je slab na Mariju.
Kada ga Ona nešto zamoli On to ne može odbiti, a današnja supruga mi je pričala o Međugorju i otišao sam iz Zagreba u Međugorje pješke, moleći da Isus ozdravi moju sestru ako želi.
Prvih sedam dana padala je kiša i noge su mi bile sve lošije, za mene je to bio težak put, i sjećam se na pola puta da nisam mogao stajati na nogama i stao sam na jedan čavao koji mi je probio nogu i znao sam da je to moj kraj i rekao sam prijatelju da više neću moći hodati nakon ovoga. Bio je to još jedan promašaj moga života, još jedanput nisam nešto uspio, bio je to trenutak u kojem je čekao Otac. Mene je moj Otac čekao u toj prašini, zagrlio me i promijenio moj život, ustao sam se pogledao cestu i i svoje noge i znao sam ako krenem da moj život više nikada neće biti isti. U tom trenutku sam se prestao osjećati kao siroče i počeo sam se osjećati kao sin i bio sam siguran da imam Oca”, svjedoči Matej i dodaje da je to bio početak čuda.
“Kada smo došli u Međugorje moja sestra je čudesno ozdravila i danas znam da to nije zbog mene, ja sam tamo trebao doći da se moje srce promijeni. Sjećam se kada sam došao prvi put u Međugorje i fra Antine kateheze su snažno mijenjale moje srce.
Ja nisam znao ništa o Međugorju ni o fra Slavku, kada sam hodao fra Marinko je rekao idite kod fra Slavka na grob i kad sam došao, ja sam rekao da ne znam tko je on. Čuo sam dvije riječi Gospa i siromasi. Gospa i siromasi dovest će te do Isusa najprije.
Životni poziv
Kada sam se vratio iduće godine proveo sam sa siromasima i beskućnicima, sa umirućim osobama, sa prostitutkama, sa umirućom djecom. Bio sam pored djece koja nemaju roditelj. Iduće godine proveo sam sa osobama sa mentalnim poteškoćama. Počeo sam se moliti za svoj životni poziv, osjećao sam da želim biti redovnik i otišao sam roditeljima reći da idem u samostan i bio sam još 40 dana s obitelji i tada sam saznao da sam obolio od tumora i taj tumor bio je veliki dar u mom životu i tu sam vidio što Gospodin želi za moj život”, kaže Matej i pričao o situaciji u kojoj je spoznao što je njegov poziv.
“Vozeći se u autobusu, pitao sam se Oče gdje me želio, dolazila je časna se sestra i ja sam pomislio sad će sjesti kraj mene i to je sigurno neki znak, no nije, autobus je krenuo i netko je lupao na vrata, bila je to moja današnja supruga. Kupila je kartu točno pored mene. Kada sam došao doma rekao sam da se neću javit, počeo sam moliti devetnicu svetom Josipu za zagovor i nakon tri dana javila se.
Tada su me zvali iz zajednice Arka i pitali me možeš li doći 19.3. na blagdan svetog Josipa i došao sam. Iz zajednice su me pitali želim li raditi za njih da pokušam prikupiti sredstava za njihovu zajednicu i otac mi je ponudio posao i rekao sam im da ću moliti tjedan dana.
Čuo sam jasno riječi Matej, ostavi sve i pođi za mnom. Kada sam sa svoji prijateljima osjećam se kao da primam pričest”, ispričao je Matej koji i danas radi kao ” prosjak” za zajednicu Arka.
Mladić iz komunističke obitelji došao u Međugorje: ‘Doista sam vidio Gospu’
