Matijević: ‘Split je postao grad u kojem je lakše dobit na lotu, nego mjesto u javnom domu’

Preko 5000 starijih Splićanki i Splićana čeka na svoje mjesto u domu za starije, a zadnji objekt takve namjene izgrađen je prije gotovo 40 godina. Prosječno vrijeme čekanja je deset godina, a u ovom trenutku ozbiljno se ne planira niti jedan novi objekt ove namjene. O zabrinjavajućim brojkama i lošoj perspektivi za starije sugrađane govorio je danas Davor Matijević, kandidat SDP-a – Možemo! – Direkta za gradonačelnika Splita, zajedno s kandidatima za zamjenike, Marinkom Biškićem i Jakovom Prkićem.

„Split je postao grad u kojem je lakše dobit na lotu, nego mjesto u javnom domu.  U ovom gradu dostojanstvena starost nije pravo, nego lutrija. Stariji građani i njihovo dostojanstvo jednostavno, niti jednoj gradskoj vlasti od neovisnosti do danas, u niti jednom trenutku nisu postali prioritet. To jednostavno nije kako triba! Hrvatska stari, Split stari. Popis 2021. godine je pokazao da je približno 23 posto ukupnog stanovništva starije od 65 godina. To je gotovo svaki četvrti građanin. Preko 5000 naših sugrađana čeka na dom, njihove obitelji svakodnevno pokušavaju uvjetima suvremenog urbanog okruženja, organizirati svoj život i  brinuti za svoje roditelje ili stariju rodbinu kojima je jako često uz osnovnu potrebna i medicinska briga. Ponavljam posljednji dom u Splitu  izgrađen 1989. godine“, rekao je uvodno Davor Matijević.

Ističe kako stariji žele adekvatnu zdravstvenu njegu, ne žele biti teret svojim obiteljima te kako ne se ne razmišlja o onima koji iz bilo kojih razloga nemaju nekoga tko bi o njima brinuo. Grad paralelno ne razvija sustavno ni modele koji bi olakšali, onima koji to mogu i žele, ugodniji boravak u njihovim domovima.

„Zato sam govorio o dnevnim boravcima za starije, o mobilnim zdravstvenim timovima i čitavom konceptu brige za starije koji ne može funkcionirati, a da društvo, u ovom slučaju Grad Split, to ne stavi među svoje prioritete“, navodi Matijević.

U Hrvatskoj se iz EU sredstava iz NPOO-a radi 18 novih domova. Centri će se graditi u Dubrovniku, Drnišu, Našicama, Vrgorcu, Kostreni, Đurđevcu, Dugoj Resi, Nedelišću, Svetom Filipu Jakovu, Loboru, Vrpolju, Grubišnom Polju, Pleternici, Velikoj Gorici, Novskoj, Medulinu i Voćinu, a u njima će se otvoriti preko 1.700 novih mjesta za korisnike i niz usluga za vanjske korisnike – od poludnevnog boravka, kuhinje, pomoći u kući…, za nešto više od 4.500 korisnika.

„Vidite li među njima Split? Ne, od postojeće vlasti ćete čuti: To je ovlast županije. E pa, županija je podbacila kao i s brojnim drugim stvarima, kao i država, ali to nam ne daje za pravo da se kao drugi grad u državi ne bavimo možda i najvećim problemom koje naše društvo ima. Umag, Dubrovnik, Zagreb, Buzet, Daruvar… da ne nabrajam sad. Mnogi gradovi i općine su prepoznali da svoje najstarije ne mogu ostaviti na klupi za čekanje. Znate koliko je ljudi na listi čekanja u Umagu? Nula. Ali Umag je još 2014. izgradio suvremeni dom. Sufinancira boravak u domu svojim građanima od 10 do 100% ovisno o njihovim prihodima. Unutar doma se nalazi i dnevni centar za korisnike koji dolaze preko dana, korisnicima koji su još uvijek u stanju samostalno živjeti i ne žele koristiti usluge dnevnog centra, na način da im se nudi usluga pomoć u kući, a određenom broju građana vrši i dostavu toplog obroka. Da ne ispadne da radim odu SDP-u. Sto mana ću naći Dubrovniku i volim više Umaški model, prije svega zbog brige o ukupnom trošku izgradnje i koštanja, ali ne želim politizirati danas. Dubrovački projekt je dugo odgađan i zapinjao,  potrošili su vremena i novaca na stvari koje nikako nisu smjele biti ispred ove, ali činjenica je danas grade dom s 205 smještajnih kapaciteta koji će pružati i vanjsku uslugu za još 410 korisnika te dnevni boravak za još 75 korisnika. Tih 21 milijun eura financiraju bespovratnim sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost u iznosu od 6.138.429 eura, kreditnim zaduženjem u iznosu od 5.876.000 eura, dok će se preostalih 9.100.000 eura osigurati iz vlastitih proračunskih sredstava Grada. Mi u najvećem zaduženju u povijesti grada nismo pronašli eura za ovo pitanje“, ističe Matijević i dodaje:

“Od lipnja moramo okrenuti prioritete”

„Ako želimo  da Split, bude baš kako triba, onda umjesto da budemo najgori, a danas smo najgori po ovom pitanju, od lipnja moramo okrenuti prioritete i da do kraja mandata postanemo najbolji. Naši najstariji su gradili ovaj grad, stvarali njegove najljepše dijelove, a Split ih tretira kao najgore neprijatelje.“

Matijević je sa suradnicima i timom stručnjaka koje su okupili detektirao četiri lokacije na kojima se praktički „sutra“ mogu krenuti graditi domovi za starije.

„Narednih dana ćemo predstaviti konkretne lokacije koje su u vlasništvu grada Splita i na kojima je po GUP-u već danas moguće krenuti razvijati projekte novih domova za starije. Ne govorimo tu o Hotelu Zagreb koji je u vlasništvu države, ne govorimo o prostoru Križina i Firula gdje pametne države, županije i gradovi smještaju specijalizirane ustanove za dio populacije kojem je potrebna posebna zdravstvena njega. Govorit ćemo samo o onome što Split može sam. Na poseban način tu mislim na dnevne boravke za starije za koje se može naći mjesto u velikoj većini naših kvartova“, rekao je Jakov Prkić.

„Kad sam počeo radit morao sam trbuhom za kruhom u Zagreb. Naša dica često odlaze studirati i raditi vani, ali naši najstariji, a ne pravimo se i vi i ja smo preko noći jedni od tih, imaju pravo na dostojanstvenu starost u gradu u kojem su se rodili i proveli život, a ne po raznim domovima po dalmatinskoj zagori koji su dobri i prikladni, ali mnogima preskupi i daleko od grada u kojem su živjeli cijeli svoj život. Davor je pokušao u svom kvartu, na Blatinama  napraviti dnevni boravak za starije pa nije bilo sluha od grada. Promislite koliko takvi objekti pomažu u društvenom životu starijih i prevenciji usamljenosti“, rekao je Marinko Biškić.

Ovo, kažu, nije pitanje politike nego ljudskog dostojanstva.

„Zajedno ćemo vratiti Splitu humanost i brigu o svojim građanima, pogotovo onima kojima je to najpotrebnije i koji to istinski zaslužuju. Kao što predškolski odgoj djeteta ne bi trebao ovisiti o tome rade li mu roditelji i mogu li mu to priuštiti, jednako vrijedi i za pravo na dostojanstvenu starost. Misto u staračkom domu neće biti pitanje lutrije. Vrime je za nove domove, a ne nova obećanja. Split će po tom pitanju biti baš kako triba“, zaključio je Matijević.