Radio je, između ostalih, i sa zlatnim olimpijskim sprinterom Gianluigijem Donnarummom. Sada je nominirana za Globe Soccer Awards. O budućnosti: “Želio bih raditi s Musettijem ili Cobollijem. I želio bih uvesti treniranje u škole”
Nova je kategorija na dodjeli Globe Soccer Awards koja je zakazana za sutra u Dubaiju gdje će, kao i uvijek, biti nagrađeni najbolji u međunarodnom nogometu. Od ove godine, pak, na scenu stupa i najbolji mentalni trener godine, sve prisutnija figura u svijetu sporta. Među kandidatima je i Talijanka, Nicoletta Romanazzi, poznata po tome što je bila uz prvake kao što su Marcell Jacobs i Gianluigi Donnarumma, da spomenemo dvojicu. “Godinama vodim pravu bitku za svoj rad i zadovoljstvo mi je vidjeti ovo priznanje”.
rast mentalnih trenera
—
Svijet treniranja, zapravo, bilježi eksponencijalni rast posljednjih godina. Gotovo svi se natječu, na visokoj razini, kako bi osigurali najbolje profesionalce, kao što se danas događa posebno u tenisu. “Po mom mišljenju, percepcija u Italiji se promijenila s Jacobsovom pobjedom na Igrama u Tokiju – kaže on -. Zahvalivši mi širom svijeta, mislio je da su se sportaši polako otvorili ovoj brojci. Marcell je to razjasnio”.
Grešnikova ravnoteža
—
Jedna od vodećih svjetskih figura ovog trenutka očito je Jannik Sinner. “Vrlo se dobro upravlja – Romanazzijeve riječi -. Kad odustane od turnira ili uzme trenutak za odmor, on to čini jer mu to omogućuje da ostane u ravnoteži. S kim bih volio raditi danas? S nekim iz Formule 1 ili tenisa, možda s Musettijem ili Cobollijem. Uklanjam Jannika samo zato što kad ga gledam ne bih znao kako ga poboljšati… Onda je moj posao također to: pomoći ljudima koji su već jaki da učine još više”.
Za Božić se počastite Gazzetta digital + Panini Box + Album za samo 80 €: najbrži i najpovoljniji način da upotpunite svoju kolekciju!
otpori
—
Figura mentalnog trenera u početku je nailazila na različite otpore, počevši od igrača i klubova. Ostaje malo otpora iz raznih razloga – ističe Romanazzi – Postoji stara garda kojoj takva figura nije trebala i nije ni postojala, pa je i ne razumiju. Puno sam puta čuo trenere kako govore da u njihovo vrijeme nije bilo potrebe i da su veliki šampioni ionako postojali, ali ja bih odgovorio: ‘Tko zna koliko je šampiona izgubljeno jer im je nedostajalo mentalnog oslonca’. Zatim postoji još jedna tema: “Djeca se još uvijek malo boje, misleći da moramo posegnuti za ovom brojkom jer postoji problem, ne shvaćajući da služimo za sprječavanje potencijalne krize ili tjeskobe u pogledu učinka”. Zbog toga Romanazzi sanja o uvođenju treniranja u škole. “Želio bih naučiti djecu kako učiniti um saveznikom.”
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
