Demokrati su za sve ovo što im se događa sami krivi jer su za te probleme ranije znali i imali dovoljno vremena adekvatno se pripremiti za njihovo rješavanje. Međutim, izabrali su potpuno pogrešnu taktiku, skrivajući Bidenove zdravstvene probleme od američkih građana. Štoviše, otvoreno su ih negirali, što prevedeno na dobri stari hrvatski jezik (i kulturno rečeno) znači da javnosti nisu govorili istinu. Zato raste nervoza
Nevolje vezane uz zdravstveno stanje aktualnog američkog predsjednika Joea Bidena sustižu jedna drugu. Sve se intenziviralo nakon lipanjskog summita G7 u Italiji gdje je Biden u više navrata izgledao „zaleđeno“ i izgubljeno, da bi kulminiralo na prošlotjednoj Bidenovoj TV raspravi s republikanskim kandidatom Donaldom Trumpom s gotovo istim navedenim simptomima, a jutros smo izvijestili i o „procurjelim“ podacima iz dnevnika posjetitelja Bijele kuće iz kojih je vidljivo kako je izvjesni poznati liječnik, neurolog i stručnjak za Parkinsonovu bolest, Bijelu kuću posjećivao čak osam puta u razdoblju od ljeta prošle do proljeća ove godine.
Ništa neobično nema u tome da je sve ovo potaknulo i sve češća pitanja o Bidenovoj zdravstvenoj sposobnosti. Ali lako za pitanja. Pojačali su se i pritisci, uključujući i oni unutar same Demokratske stranke i njezinih simpatizera, da Biden odustane od predsjedničke kandidature za izbore 5. studenog. Ti pritisci više nisu zakulisni, daleko od svjetala pozornice odnosno medija, već posve otvoreni. O njima se učestalo govori i u liberalnim američkim medijima (takvih je u SAD-u preko 80 posto), tradicionalno sklonim demokratima i Bidenu osobno.
Paralelno s time, otvoreno se piše i o mogućim Bidenovim zamjenskim kandidatima, objavljuju se njihove biografije, donose rezultati njihove popularnosti u odnosu na Donalda Trumpa prema novim anketama i td., i td. Ali i tu postoji ozbiljan problem: niti jedan o potencijalnih Bidenovih alternativa za predsjedničku utrku, iako su nešto više popularniji od Bidena, još uvijek zaostaju za Trumpom (poput potpredsjednice SAD-a Kamale Harris), dok se bivša prva dama Michelle Obama, koja bi možda imala i najveće šanse za uspjeh od svih mogućih alternativa aktualnom predsjedniku – o toj mogućnosti (barem za sada) ne želi oglasiti.
Biden: Potrebno mi je više sna i ne želim nastupati poslije 20 sati
Alternative Bidenu su u strahu od poraza
Naime, do izbora je ostalo još relativno malo vremena (iako i više nego dovoljno za nečiju snažnu kampanju, poglavito ako znaš da iza tebe stoji pripremljena stranačka infrastruktura i čitav propagandni stroj i poluge utjecaja trenutačnih vladara Bijele kuće i njima odanih medija). Zvučna imena ipak strahuju da im je bolje pričekati neka povoljnija vremena za ostvarenje njihovih ambicija, nego upasti na iznenada upražnjeno mjesto predsjednika sa zdravstvenim problemima sa svim rizicima koje to nosi.
Običan smrtnik rado bi prihvatio takvu iznenadnu mogućnost i doživio svojih „pet minuta slave“, ali kod američkih političara teškaša stvar je potpuno suprotna: oni zbog „pet minuta slave“ i potpune medijske pozornosti zemlje i svijeta tijekom kampanje ne žele riskirati ostati zabilježeni kao gubitnici, „loše zamjene bolesnog predsjednika“ i td. Taština je u takvim krugovima posve prihvatljiv grijeh, a poraz se smatra i krajem (barem ozbiljnih) političkih karijera.
Kamala Harris se samo smije
Ona, koja, prema mom mišljenju, jedina nema problema sa strahom od neuspjeha u sučeljavanju s Trumpomu je spomenuta potpredsjednica Kamala Harris. Ona se ionako najčešće samo smije, što joj kao manu predbacuju i sami demokrati. Vjerojatno bi se smijala i nakon eventualnog poraza, što je za nju zdravo i poželjno za show biznis ali ne i za ozbiljnu politiku, a poglavito ne za Demokratsku stranku koja traži pobjedu s obzirom kako za nju ponovni dolazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću predstavlja „blasfemiju“, tektonski poremećaj od kojeg bi se teško oporavila.
Dakle, pred Demokratskom strankom predstoje vremena teških odluka. Za sada, barem javno, prevladava stav kako je ipak bolje nastaviti i s ovakvim Bidenom nego s nepouzdanim alternativnim kandidatima. I to neovisno o tome što Trumpov tim posljednjih dana otvoreno govori kako im više odgovara Biden kao protukandidat (zbog vidljivih zdravstvenih problema s kojima se susreće i koje je više nemoguće skrivati, i koji su teško spojivi s još četiri godine mandata na ključnoj poziciji ne samo u SAD-u, već i u svijetu s obzirom na nemjerljivi američki globalni utjecaj), nego neko novo, svježe lice – puno energičnije od potpuno usporenog Bidena.
U svakom slučaju vremena za prevelike kalkulacije demokrati nemaju puno. Odluka se mora donijeti brzo, a ulozi su golemi – pa je jasno da među njima raste nervoza. Stranačka konvencija, koja mora službeno potvrditi njihovog kandidata za predsjedničku utrku održava se već idući mjesec – dakle, u kolovozu.
Evo tko bi mogao biti eventualna zamjena Bidena na predsjedničkim izborima
Biden je odlučan. Što može Harris?
Predsjednik Joe Biden inzistira na tome da ga samo “Svemogući Gospodin” može uvjeriti da odustane od predsjedničke utrke. Ali ako se predomisli, potpredsjednica Kamala Harris daleko je u najboljoj poziciji da ga zamijeni. O tome upravo izvješćuje Associated Press (AP).
Harris bi imala prednost nad nekoliko demokratskih alternativa o kojima se najviše raspravljalo, poput guvernera Kalifornije Gavina Newsoma i guvernerke Michigana Gretchen Whitmer.
Ona je već bila na pobjedničkoj predsjedničkoj listi s Bidenom i vjerojatno bi kontrolirala veliku kampanju i fond za prikupljanje sredstava za Bidenovu kampanju
Evo detaljnijeg pogleda njenih izgleda na potencijalnim otvorenim predizborima:
Predsjednik je lako zaključao demokratsku nominaciju i stranačka pravila sprječavaju ga da jednostavno prebaci delegate koje je prikupio tijekom sljedećeg izbora. No, brojni delegati su već sugerirali da bi bili odani Harris
“Harris ima najviše smisla nastaviti Bidenovu ostavštinu”, rekao je Andrew Feldman, demokratski strateg, koji naglašava da je pitanje čisto hipotetsko jer Biden inzistira da neće odustati.
Feldman je dodao da je program Bidenove administracije “iznimno popularan u smislu pitanja koja su zagovarali” i da su predsjednik i Harris “to radili u partnerstvu”.
Antjuan Seawright, demokratski strateg sa sjedištem u Južnoj Karolini, primijetio je da su birači prije četiri godine stavili 78-godišnjeg Bidena u Ovalni ured znajući da je Harris sljedeća na redu, te da je Biden ove godine u dobi od 81 godine s demokratskim glasačima odbio protukandidate znajući da je Harris ostala njegov zamjenik.
Harris je prva žena na mjestu potpredsjednice, kao i prva crnkinja i osoba južnoazijskog podrijetla. Afroamerikanci su najveći i najodaniji blok pristaša demokrata.
Nakon Bidenove katastrofalne debate, demokrati su spominjali paradu vrhunskih alternativa koji bi se mogli kandidirati za mjesto predsjednika. Osim Whitmera i Newsoma, tu su i guverner Pennsylvanije Josh Shapiro i guverner Illinoisa JB Pritzker. Svi su rekli da će nastaviti podržavati Bidena.
Kammala Harris će imati novca za početak. Daljnja pomoć u glatkom prelasku s Bidena na Harris je financiranje kampanje. Potpredsjednik, kao njegov službeni protukandidat, može pristupiti gotovini od 91 milijun dolara koju je predsjednikova kampanja prikupila – koja raste na 240 milijuna dolara kada se uključe savezničke demokratske organizacije – na načine na koje druge demokratske alternative vjerojatno ne mogu.
Sa svoje strane, Trump već pokušava potaknuti donatore idejom da bi demokrati mogli zamijeniti Bidena za Harrisa. Bivši predsjednik je u ponedjeljak poslao e-poruke za prikupljanje sredstava pod naslovom “Biden odustaje” i “Predsjednica Kamala Harris?”
Biden je doživio nagli pad podrške među crnim Amerikancima, trend koji bi se Harris nadala preokrenuti prije studenog. Ipak, Biden se dugo borio s niskim ocjenama odobravanja među Amerikancima općenito, a ni potpredsjednica ne prolazi puno bolje.
Oko 39% odraslih Amerikanaca ima vrlo ili donekle povoljno mišljenje o Kamali Harris, što je u skladu s Bidenovim 40% naklonosti. No anketa AP-NORC Centra za istraživanje javnih poslova provedena u lipnju pokazala je da nešto manje njih ima nepovoljno mišljenje o Harrisu, 49% u usporedbi s Bidenovih 57%.
Harris ima 62% naklonosti među crnim Amerikancima u usporedbi s 37% za Hispanoamerikance i 35% za bijele Amerikance. Otprilike 12% odraslih Amerikanaca reklo je da nisu dovoljno upoznati s Harris da bi dali mišljenje, dok gotovo svi imaju mišljenje o Bidenu.
Zaključak
Priznat ćete – Demokratskoj stranci nije lako. Iako, ruku na srce, za sve su ove probleme sami krivi jer su za njih sigurno ranije znali i imali dovoljno vremena adekvatno se pripremiti za njihovo rješavanje. Međutim, izabrali su potpuno pogrešnu taktiku (gotovo strategiju) skrivajući Bidenove zdravstvene probleme od američkih građana. Štoviše, otvoreno su ih negirali, što prevedeno na dobri stari hrvatski jezik (i kulturno rečeno) znači da javnosti nisu govorili istinu. A američka javnost ima pravo i mora znati istinu kada su takve stvari u pitanju. Oni su ti od čijeg ubiranja poreza država živi.
Zato se demokrati sada suočavaju s puno većim problemima nego što bi morali da su se ponašali suprotno tj. bili iskreni prema svojim građanima.
Hoće li im to ovi oprostiti i hoće li u ionako i bez toga potpuno polariziranom američkom društvu ponovo proći prokušana receptura zastrašivanja Trumpom teško je reći. Uostalom, neuspjeli (optimisti bi rekli polu-uspjeli) Macronov izborni eksperiment sa zastrašivanjem građana radikalnom desnicom tome najbolje svjedoči.
Prijetnja političke paralize u Francuskoj. Bruxelles sretan, Moskva tuguje
Tim više što se u Americi natječu samo dvije dominantne političke stranke, a nema treće snage (kao u Francuskoj krajnja ljevica) koja bi mogla pomoći u predizbornom „kemijanju“ – u ovom slučaju od strane demokrata.
