I SAD i Kina ubrzano se pripremaju za međusobni veliki obračun, koji se, smatraju mnogi, neće moći izbjeći. Ništa čudno! Na tronu može biti samo jedan
Na zapadu političari, stručnjaci i mediji s velikom pozornošću prate sve što se događa u Kini, između ostalog i u sferi energetike. Ne bez razloga: ta je zemlja najveći svjetski kupac nafte i prirodnog plina, tako da se njeni potezi na tom planu odražavaju i na globalnoj razini. Osim toga, energetika je strateški ključno područje djelovanja svake države, slično onom obrambenom s kojim je i usko povezana. Nema vojske na svijetu koja ne ovisi o fosilnim energentima koji su joj prijeko potrebni i u mirnodopskim, a da i ne govorimo u ratnim uvjetima. K tome, vojno-sigurnosno stanje u Indopacifičkoj regiji ubrzano se pogoršava, napetosti se povećavaju, i to upravo u tzv. kineskom dvorištu. Pritom, osim lokalnih aktera, svjedočimo i sve većoj vojnoj aktivnosti Sjedinjenih Država i jačanju njihovih političkih i obrambenih odnosa sa svojim regionalnim saveznicima i partnerima.
Sve je to skupa, pretpostavljam, utjecalo i na tekst uglednog The Economista koji je reagirao na vijest o povećanju energetskih rezervi u Kini, smatrajući to kao moguću pripremu te zemlje za sukob iako stručnjaci u to sumnjaju.
Meter o tome koja će velika zemlja dobivati čak 110 mlrd. kubičnih metara ruskog plina godišnje, a da nije Kina
Žedni energenata
“Tijekom posljednja dva desetljeća Kina je apsorbirala golemu količinu sirovina. Njeno stanovništvo postalo je veće i bogatije, zahtijevajući više mliječnih proizvoda, žitarica i mesa. Njene divovske industrije bile su gladne energije i metala. Međutim, gospodarstvo je proteklih godina pretrpjelo štetu… Logika nalaže da bi apetit zemlje za robom trebao pasti, i to brzo.” – piše The Economist.
Međutim, u stvarnosti se događa suprotno, navodi se dalje.
“Prošle je godine kineski uvoz mnogih ključnih resursa oborio rekorde, a uvoz svih vrsta primarnih dobara porastao je za 16% u količinskom smislu. Kupnja nastavlja rast, porasla je za 6% u prvih pet mjeseci ove godine. S obzirom na gospodarske teškoće u zemlji, to ne odražava rastuću potrošnju. Umjesto toga, čini se kako Kina gomila materijale velikom brzinom – i to u vrijeme kada su robe skupe. Čini se da su političari u Pekingu zabrinuti zbog novih geopolitičkih prijetnji, ne samo zbog toga što bi mogući budući američki predsjednik jastreb mogao pokušati presjeći kritične opskrbne rute za Kinu.” – navodi The Economist.
Nova era ili stari interesi? Ova europska zemlja obnavlja suradnju s Kinom
Pripremaju se za neprijateljsko okruženje
Čini se da se Kina priprema za neprijateljskije okruženje. Oni daju podatke da zemlja povećava skladišta nafte i plina, uključujući LNG.
“U međuvremenu, ubrizgavanje nafte u skladišta poraslo je za 900.000 barela dnevno od početka godine, prema procjenama konzultantske tvrtke Rapidan Energy. Stopa punjenja u lipnju iznosila je 1,5 milijuna barela dnevno, što pokazuje da se ubrzava. To je pomoglo kineskim rezervama da se približe 1,3 milijarde barela, dovoljno da (u slučaju obustave, op.GN.) pokriju 115 dana uvoza (SAD ima 800 milijuna barela).” — zaključuje isti medij, istodobno ipak priznajući da je gomilanje zaliha više obrambena mjera, budući da još nije dosegla razmjer koji bi osigurao sigurnost u vrućem sukobu.
Prosudba
Peking s velikom pozornošću prati sve što se događa u njegovom okružju. Potpuno je svjestan poteza Washingtona koji nerijetko izgledaju kao da su u raskoraku s vlastitim željama, što u Kini izaziva nelagodu zbog nepredvidljivosti američkih poteza. Evo i najboljeg primjera:
na netom završenom summitu zemalja ASEAN-a u Laosu, gdje kao vanjski partneri istog sudjeluju Kina, SAD i Rusija, američki državni tajnik Antony Blinken sastao se s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem i rekao mu kako SAD neće odustati od uvođenja kaznenih mjera protiv Kine ako ova ne zaustavi svoju pomoć Rusiji kršeći zapadne sankcije uvedene protiv Moskve. S druge strane, već idući dan u Tokio je stigao američki ministar obrane Lloyd Austin i dogovorio otvaranje američkog zapovjedništva u Japanu koje će zajedno s japanskim koordinirati daljnje poteze s ciljem pružanja učinkovite vojne zaštite toj zemlji od neprijateljskih zemalja. Jasno je da se tu prije svega misli na Kinu, a onda i Rusiju i(li) pak Sjevernu Koreju koja također raspolaže nuklearnim oružjem.
U takvim okolnostima, gdje mu se s jedne strane nudi određena relaksacija prije svega trgovinskih odnosa s Amerikom ako učini ono što Washington od njega traži, Peking istodobno vidi jačanje američkog vojnog pritiska i pritiska saveznika i partnera SAD-a u regiji što mu ne ostavlja prostora osim jačanja svojih obrambenih kapaciteta, u što nedvojbeno spada, kako sam naveo u uvodu teksta – i energetska sigurnost. Spominje se čak i mogućnost da Kina potpuno obustavi uvoz nafte iz SAD-a, a isto tako Peking intenzivno radi unutar struktura kluba BRICS na uspostavi zajedničke valute i sustava plaćanja s ciljem zaobilaženja američkih sankcija.
Je li navedeni kineski pojačani uvoz nafte o kojem piše The Economist posljedica baš obrambenih priprema odnosno stvaranja zaliha u tu svrhu teško je reći. Jer Kina je veliki uvoznik energenata za široke potrebe (ne samo za svoju veliku vojsku), pri čemu na vrhuncu sezone grijanja odnosno potrošnje nerijetko dolazi i do prekida opskrbe energijom što kineska vlast sigurno nastoji smanjivati na najnižu moguću razinu.
Jača ‘Istočni blok’: Optužili Europu za licemjerje pa se priključili ‘rusko – kineskom’ klubu
Naravno, moguće je kako se ovdje radi i o jednom i drugom elementu zajedno. Kako god bilo, oba su legitimna i isključivo stvar vlade u Pekingu. Uostalom, o oba ta segmenta (sigurnost opskrbe energentima za široku potrošnju i za obranu) brigu vodi svaka ozbiljna država.
Ali što god bilo u pozadini nedvojbeno je da se i SAD i Kina ubrzano pripremaju za međusobni veliki obračun, koji se, smatraju mnogi, neće moći izbjeći. Jer na tronu može biti samo jedan.
