Nedavno sam u velikoj tjednoj analizi napisao kako je došao trenutak istine u američko-ruskim odnosima.
Naime, došlo je do onoga što se očekivalo od samoga početka dolaska Donalda Trumpa na vlast i njegovog otpočinjanja pregovora s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom o završetku ukrajinskog sukoba ali se o tome nije željelo javno govoriti. Jer željelo se najprije dati priliku diplomaciji.
Ali američko-ruski interesi, ne samo po Ukrajini već i mnogim globalno važnim temama toliko su suprotstavljeni da sve ono što su dvojica predsjednika nedvojbeno željeli postići – a to je, barem donekle vratiti posljednjih godina opasno pokidane odnose dviju nuklearnih velesila u kako-tako normalne okvire, sada može doći u pitanje.
Trump je pod velikim pritiskom i kod kuće i od strane europskih saveznika, i očito je kako pred Moskvu sada počinje postavljati određene, za nju teško prihvatljive uvjete za završetak rata u Ukrajini.
Prije svega je riječ o zamrzavanju borbi na sadašnjim crtama bojišnice, stavljanja atomske centrale Zaporižja koja je pod ruskim nadzorom pod nadzor SAD-a uz njezinu teritorijalni pripadnost Ukrajini, i pristanak na dolazak europskog mirovnog kontingenta u tu zemlju (iako je potonje ustupak europske strane koja je odustala od „koalicije voljnih“ i raspoređivanja njihovih vojnih snaga duž crte bojišnice nakon potpisivanja primirja, te je to preinačeno u jedan „europski kontingent“ koji bi vjerojatno djelovao na krajnjem zapadu Ukrajine), iako bez američkih sigurnosnih jamstava što su europske sile tražile ali nisu dobile.
Također, Trumpov prijedlog sporazuma ne govori ništa o demilitarizaciji Ukrajine na čemu Moskva inzistira. Štoviše, njime se dozvoljava nastavak isporuka oružja Ukrajini.
Sve je to rezultiralo zastojem pregovora između Moskve i Washingtona iako obje strane ne žure s međusobnim optužbama. Štoviše, Trump je i dalje čvrst jedino u kontradiktornosti svojih izjava, pa tako jedan dan optužuje Rusiju za opstrukciju pregovora, a drugi dan govori da je optimističan i da se pregovori s ruskom stranom i dalje odvijaju svojim tijekom.
Meter o Trumpovih 100 dana: Kroz povijest, velike su sile obično umirale ubojstvom, a ne samoubojstvom
Nove sankcije Rusiji, kao sredstvo pritiska?
Posljednjih dana zapadni mediji sve češće tvrde kako je Trump postao bliži europskim i ukrajinskim interesima i da je spreman izvršiti sankcijski pritisak na Moskvu kako bi prihvatila njegov prijedlog sporazuma o jednomjesečnom prekidu vatre, nakon čega bi se vidjelo kako i što dalje.
Tako američki Bloomberg danas piše kako visoki europski dužnosnici pregovaraju s Trumpovom administracijom o provođenju 30-dnevnog primirja u Ukrajini i da se razgovara o novim sankcijama protiv Rusije ako Putin ne napravi nužne ustupke.
Planovi navodno još nisu konačni, a daljnji razvoj događaja i dalje ovisi o odlukama Washingtona koji je više puta pozivao na bezuvjetno jednomjesečno primirje te da Rusija i Ukrajina snose međusobnu odgovornost za „održavanje svetosti izravnih pregovora“.
„Ako se primirje ne bude poštovalo, Sjedinjene Države i naši partneri nametnut će dodatne sankcije“, rekao je Trump ranije ovoga tjedna na svojoj društvenoj mreži Truth Socialu.
Čelnici ključnih europskih država kada je riječ o formiranju zajedničke politike prema Ukrajini – Francuske, Njemačke, Poljske i Velike Britanije – okupili su se u subotu u Kijevu kako bi pokazali svoju bezuvjetnu potporu toj zemlji, ali i predloženom potpunom prekidu vatre od strane američkog predsjednika.
„Dok Rusija ne pristane na trajno primirje, povećavat ćemo pritisak na ratni stroj Kremlja“ navodi se u zajedničkoj izjavi koju su europski čelnici objavili prošlog petka. „Zajedno sa Sjedinjenim Državama pozivamo Moskvu da pristane na potpuno i bezuvjetno 30-dnevno primirje kako bi se stvorio prostor za pregovore o pravednom i trajnom miru.“
U međuvremenu, glasnogovornica Bijele kuće Caroline Leavitt izjavila je na medijskoj konferenciji u petak da Europa “podržava” prijedlog predsjednika Trumpa. Kasnije tog dana, kada su Trumpa u Ovalnom uredu pitali ima li poruku za Vladimira Putina, odgovorio je: “Imam poruku za obje strane. Prestanite s borbama.”
Europski i američki dužnosnici privatno su rekli Bloombergu da su se stavovi Bijele kuće o sukobu pooštrili u posljednja dva tjedna. Ruski predsjednik Vladimir Putin sada se smatra izravnom preprekom mirovnim naporima.
Tjedna analiza Zorana Metera: SVIJET U KAOSU! Evo tko će najbolje loviti u mutnom
Prosudba
Radi potpune korektnosti, ovdje treba reći kako Moskva nije decidirano rekla da odbija Trumpove prijedloge, već da u njima „treba izvršiti određene korekcije“ (Dmitrij Peskov, glasnogovornik ruskog predsjednika).
E sad, kolike su te korekcije i koliko one utječu na samo slovo Trumpovog prijedloga nije poznato. Jer ukoliko je riječ o manjim problemima (na što bi trebao ukazivati pojam „korekcija“ jer bi se u suprotnom radilo o „rekonstrukciji“ dokumenta), onda i ne vidim razloga za veliki pesimizam koji proizlazi iz gore navedenih izjava o mogućem uvođenju novih sankcija protiv Rusije – koje su gotovo ultimativnog karaktera, a na koji način Moskva redovito ne želi razgovarati.
Zato pretpostavljam kako se ipak radi o puno većem opsegu međusobnih neslaganja. Kako će, i hoće li ih dvije strane uspjeti premostiti za sada je teško reći.
Putin je ovih dana u društvu s kineskim vođom Xi Jinpingom javno demonstrirao rusku vojnu i političku moć i nepostojanje međunarodne izolacije svoje zemlje. Ali to može biti i propagandni potez usmjeren prije svega na ruske građane, kako bi ih se pripremilo na moguće ustupke koje Putin do sada nije želio prihvatiti u Trumpovom planu.
U svakom slučaju, opseg mogućih američkih sankcija (koje će se tihom diplomacijom definitivno dostaviti Putinu na stol), i od strane ruskih ekonomskih i drugih stručnjaka pažljivo izračunata otpornost Rusije da ih (ne)izdrži – bit će ključni u formiranju konačnog Putinovog stava i odgovora.
Ako Putin popusti, vrlo teško će moći domaćoj, a još manje svjetskoj javnosti prikazati epilog svoje ukrajinske vojne kampanje kao pobjedonosan po ruske interese. Ako to kojim čudom i uspije – bit će to vrlo kratkoga vijeka. Jer dobici koje bi Rusija ostvarila po Trumpovom planu premali su u odnosu na ciljeve koje je pred sebe na početku postavila i na ono što je do sada uložila u vojnu kampanju – odnosno za žrtve koje snosi i u vojnom i u gospodarskom smislu gledano u odnosima sa Zapadom.
Tjedna analiza Zorana Metera: Stigao trenutak istine u američko-ruskim odnosima. Put u bespuće
Ruski odgovor ćemo u svakom slučaju doznati brzo. Iako i dalje postoji mogućnost da se pregovori nastave dosadašnjim tijekom – puno priče malo konkretnosti, a sve da se ne bi morala konstatirati sumorna istina: da je do sporazuma nemoguće doći i da će se rat nastaviti u nedogled.
Scenarij je to koji malo tko želi!
