- Također se uočava da je Njemačka, sukladno opterećujućoj prošlosti iz Drugog svjetskog rata, potpuno izgubila dah i da ju saveznici smještaju na mjesto koje su joj namijenili – ono drugorazredno, koje se odnosi na političku poslušnost i fizički rad. Prevedeno na dobri stari hrvatski jezik: mi ćemo donositi političke odluke i slati naše vojnike gdje to bude trebalo, a Njemačka će sve to plaćati
Velika Britanija na velika vrata ponovo penetrira u Europsku uniju, kao da Brexit odjednom više uopće ne postoji.
Tako su posljednjih tjedana zaredali sastanci čelnika EU-a i zemalja članica s najvišim dužnosnicima Ujedinjenog kraljevstva. Pritom se uočava kako EU gotovo puca po šavovima, jer se Bruxelles sve manje o bilo čemu ključnom pita, i da se stvarna snaga u donošenju ključnih odluka gotovo i službeno premjestila u London i(li) Pariz. (Ovaj potonji sada zapravo želi zagospodariti EU-om i izbaciti Njemačku iz dugog sukoba dviju država oko liderstva u Uniji, pritom kao argument sve više namećući i francusko nuklearno oružje koje nitko drugi u EU-u nema.)
Također se uočava da je Njemačka, sukladno opterećujućoj prošlosti iz Drugog svjetskog rata, potpuno izgubila dah i da ju pobjednici-saveznici smještaju na mjesto koje su joj namijenili – ono drugorazredno, koje se odnosi na političku poslušnost i fizički rad. Prevedeno na dobri stari hrvatski jezik: mi ćemo donositi političke odluke i slati naše vojnike gdje to bude trebalo, a Njemačka će sve to plaćati.
Žalosno je proteklih tjedana bilo gledati odlazećeg njemačkog kancelara Olafa Scholza na različitim hitnim, na brzinu sazivanim sastancima odnosno summitima europskih vođa o ključnim sigurnosnim temama, gdje je njegov glas zvučao kao glas „vapijućeg u pustinji“ – kojeg nitko ne čuje. Ali zapravo još i gore: dobro su ga čuli ali su ga odlučili ne čut tj. posve su ga ignorirali. Poput, primjerice, na nedavnom summitu u Parizu kojeg je Scholz ljutito prijevremeno napustio, i gdje je pred TV kamerama izjavio kako je pozivao na smirivanje strasti jer da nikakav sporazum Washingtona i Moskve oko Ukrajine ne samo što još nije postignut, nego o tome još nisu ni počeli pregovarati.
Ali ništa nije pomoglo – histerija je nastavila rasti, a Njemačka se „pokrivati ušima“. I tu ništa neće važnoga promijeniti neće niti vjerojatni budući premijer Friedrich Merz, osim što će biti još kooperativniji prema Londonu i Parizu, a neće, naravno, zaboraviti niti na Trumpa koji je ipak, usprkos svemu – glavna faca.
Atmosferu na spomenutom summitu u Parizu podgrijavali su, naravno, pogađate – domaćin Emmanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer.- oni isti koji su nekoliko dana kasnije hodočastili Donaldu Trumpu u Bijelu kuću da ga pokušaju odgovoriti od sporazuma s Vladimirom Putinom, ali su pritom prošli slično kao i Olaf Schol u Parizu. Trump je ostao nepokolebljiv, što se dodatno potvrdilo i na njegovom skandaloznom sastanku prošli petak s Volodimirom Zelenskim.
Meter o fijasku europskih vođa u Parizu: Htjeli bi nastavak rata u Ukrajini, ali bez slanja svojih vojnika
Ližu rane i dogovaraju zajedničke strategije
Dvojica europskih lidera odmah su odlučili zalizati bolne rane i u Londonu, u užem formatu, dogovoriti buduće zajedničke poteze u ime EU-a i UK-a, dok će ona „niža liga“ članica EU-a morati održati poseban sastanak jer je u njoj dosta onih koji imaju, blago rečeno izdvojena mišljenja o svemu ovome što se sada događa u i oko Europe.
Međutim, i na tom, u nedjelju održanom hitnom londonskom summitu „velikih“ ništa se novog zapravo nije dogodilo. Francuski i britanski vođe nastavljaju dosadašnju igru „gluhog telefona“ s Moskvom, najavljujući mogućnost slanja njihovih vojnika i vojnika „koalicije voljnih“ u Ukrajinu. Naravno, tek nakon potpisanog sporazuma o primirju i pod jamstvom SAD-a, a o svom novom mirovnom prijedlogu namjeravaju ponovo upoznati Trumpa. Moskva s druge strane postojano upozorava kako ne želi na tlu ukrajine vidjeti europske vojnike pod bilo čijom zastavom.
Zapravo, London i Pariz i dalje žele vršiti pritisak na Trumpa ne bi li ovaj konačno popustio u ime strateškog savezništva s Europom, a ulogu u tom pritisku u petak je itekako dobro odigrao i Zelenski u Bijeloj kući. Odmah nakon njegovog sukoba s Trumpom zaredale su izjave solidarnosti s Ukrajinom gotovo čitave EU, UK-a, Kanade, Australije i Novog Zelanda (dakle, skoro svih američkih saveznika gdje su na vlasti liberalne demokratske snage, donedavno poslušni suradnici Joea Bidena).
Meter o sinoćnjoj ‘eksploziji u Ovalnom uredu’ i onome što bi se moglo dogoditi u Europi
Igrokazi bez pokrića
Ne vjerujem da će svi ovi pokrenuti igrokaz previše impresionirati samoga Trumpa, osim što će pogodovati njegovim od ranije dobro poznatim zahtjevima da Europa mora preuzeti ulogu osiguranja vlastite sigurnosti u svoje ruke i za to početi izdvajati veća proračunska sredstva, jer će Amerika imati preča posla u drugim dijelovima svijeta (Bliski istok, Indopacifik).
Zapravo, kada bolje pogledate izjave glavnih vođa iz Pariza i Londona, a onda i Ursule von der Leyen – predsjednice Eurpske komisije – lako uočavate kako oni svoje prijedloge sada zapravo koordiniraju s navedenim Trumpovim zahtjevima, samo što to predstavljaju u dramatičnom svjetlu – kao svoje i isprovocirane „činjenicom“ da Trump s Putinov stvara savez za uništenje američkih europskih saveznika što je potpuno netočno. Trump tako nešto nikako ne želi,
Zato europske vođe sada, kao da su to oni sami osmislili a ne da ih je na to primorao Trump kojeg istinski mrze i od čijeg su izbora za predsjednika SAD-a posve otvoreno zazirali, govore kako Europa mora definitivno početi raditi na stvaranju zajedničke obrane (naravno, pod palicom Londona i Pariza) i da se moraju početi izdvajati veća proračunska sredstva s tim ciljem.
Rusija i Putin će u tu svrhu, kao dodatni motivator, i dalje još dugo ostati glavno europsko strašilo. Prije svega nužno za uvjeravanje europskih građana u nužnost financijskih ulaganja koja će morati biti golema – i u spomenutu svrhu i za uzdržavanje Ukrajine nakon završetka rata. To pak znači samo veliko „stezanje remena“ (naravno, za sve osim za elite) – vjerojatno neviđeno još od završetka Drugog svjetskog rata na tlu Europe.
Kaos u Bijeloj kući: Nakon svađe s Trumpom Zelenski izbačen iz zgrade
„Ukrajina će prihvatiti bolno mirovno rješenje“
U ovu ću se svrhu poslužiti novim tekstom američkog Bloomberga koji kaže kako su „francuski predsjednik Emmanuel Macron, britanski premijer Keir Starmer i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nazvali sadašnji trenutak “generacijskim izazovom” za kontinent. …
Europska unija planira dati Ukrajini paket hitne vojne pomoći vrijedan 20 milijardi eura (21 milijardu dolara) na izvanrednom summitu u Bruxellesu u četvrtak. Ali ovo je samo prva rata od stotina milijardi koje će morati prikupiti za obranu u idućim mjesecima ako žele preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost po prvi put u 80 godina – bez pomoći SAD-a.
Predsjednik Trump i njegova administracija pokrenuli su najodlučniji izazov transatlantskom savezu u desetljećima”, rekao je profesor Graham Allison sa Sveučilišta Harvard.
“Iako volim misliti da će Europa pojačati i popuniti prazninu, i to pravodobno … “, rekao je Ellison, dodao je kako očekuje da će Ukrajina prihvatiti bolno mirovno rješenje do kraja ljeta.
Tjedna analiza Zorana Metera: Kako su od Rusije stvorili većeg neprijatelja nego je to i sama željela biti
Prosudba
Kao što sam navodio u svojim brojnim prethodnim analizama proteklih mjeseci pa i godina otkako traje ukrajinski rat, sada se i konačno potvrđuje da će najveći gubitnik ovog rata biti sama Ukrajina, a onda i Europska unija čije su se elite olako dale uhvatiti u stupicu koju im je postavio Washington još u vrijeme samoga početka Bidenove administracije 2021. godine (još prije početka ruske invazije). Već su tada složno i nekritički svoju vanjsku politiku potpuno predale u ruke Washingtonu i zapravo se svjesno lišile mogućnosti utjecaja na bilo koje ključne odluke i procese regionalnog i globalnog karaktera.
Taj je vlak definitivno prošao, a otrežnjenje zabluda da će Amerikanci htjeti s Europom dijeliti sudbinu kakva god bila, pa čak i ako Europa zarati s Rusijom tek je sada došla u njihove glave.
SAD nikada neće zaratiti s Rusijom, a to iskreno sugeriraju i Europi. Dakle, traže sporazum s Rusima, a ako neće – Amerika će krenuti svojim putom.,
Ukoliko se pak europski mudraci kojim čudom ipak odluče za rat s Rusima (uvjeren sam da neće), samo ću podsjetiti na naslov Bloombergovog teksta dijelove kojeg sam u ovoj analizi spomenuo: „Europska noćna mora je počela: Moraju se boriti protiv Putina bez SAD-a“.
Ali ni u to nisam previše siguran. Naime, u svom nedjeljnom intervjuu kojeg je objavio francuski medij Le Journal du Dimanche, Emmanuel Macron je uz neizvjesne izglede za nastavak američke potpore Ukrajini, pozvao na trajni “mir” umjesto na “kapitulaciju”. Što se tiče pitanja kada bi trebao započeti dijalog između Europljana i ruskog predsjednika Putina, rekao je kako se “ništa ne može isključiti, kao što sam uvijek govorio”. “Dijalog s predsjednikom Putinom mogao bi se održati u pravom trenutku. Imam krajnje pragmatičan pristup s jednom opsesijom – (osigurati) sigurnost francuskog naroda.”
Tjedna analiza Zorana Metera: Histerija, čistke u Pentagonu i konačna odluka o sudbini Europe
Pametnom i više nego dosta za mnoge zaključke!
