- One iste elite koje EU već godinama vode iz krize u krizu, a ova koja se sada zlokobno spušta nad kontinent je i najopasnija – sada nam nude recepturu za izlazak iz iste. Zato nije vrijeme za nove recepte, već za nove ljude koji će istinski željeti promijeniti stvari na bolje što nam je svima u interesu;
- To nije ništa drugo nego potpuno izvitopereno shvaćanje demokracije: da za demokraciju, kad su složena vremena, moraju brinuti demokrati
Ako se netko nadao kako će se američki predsjednik Donald Trump predomisliti po pitanju uvođenja carina svuda i svakome u svojoj „tornado politici“ tijekom prva dva mjeseca njegovog drugog mandata koja iz temelja mijenja svijet i odnose u njemu – jako se prevario. I to ne samo po pitanju tzv. običnih zemalja, već i po pitanju američkih saveznika i partnera.
Kako se i najavljivalo, Sjedinjene Države su u srijedu, od ponoći i jedne minute prema vašingtonskom vremenu, uvele globalne carine na uvoz čelika i aluminija koje se odnose i na Europsku uniju. Najavljene su dvostupanjske odmazde koje pokrivaju 26 milijardi eura u izvozu EU-a koji je daleko premašio trgovinsku bitku koja je eksplodirala u prvom mandatu Donalda Trumpa.
Veliki je to udarac za EU s obzirom kako je američko tržište za nju u tom segmentu vrlo važno. Naime, EU je treći dobavljač po veličini čelika i aluminija u SAD.
Pošto je ovaj potez od strane Trumpove administracije bio najavljen još u veljači ne bi trebao biti preveliko iznenađenje. Međutim, Bruxelles se ipak potajno nadao kako će Trump od njega, barem kada je u pitanju EU odustati s obzirom na savezničke odnose ali i na iznenadno iskazanu želju Bruxellesa za kooperativnost poput još većeg uvoza američkog ukapljenog (LNG) plina i nafte na čemu je Trump uvijek inzistirao i upućivao kritike Uniji. Na tu novu kooperativnost EU-a ukazivala je i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svom nedavnom govoru na Svjetskom gospodarskom forumu u švicarskom Davosu , ali je očito kako ništa nije pomoglo.
Međutim, Europska unija je pritom i jasno davala do znanja kako je – zlu netrebalo – spremna Americi odgovoriti istom mjerom. Tako je i u ponedjeljak povjerenik za trgovinu EU-a Maroš Šefčovič ponovio to isto, kazavši da će EU “zaštititi svoje tvrtke, radnike i potrošače” – o čemu je u srijedu izvijestio medij Politico.
“Ne možemo se više osloniti na SAD — to je nova realnost. Dakle, moramo biti čvrsti i uzvratiti udarac, to je jedini lijek,” rekao je jedan EU diplomat.
Evo što će EU poduzeti
U utorak je Europska komisija rekla kako će od 1. travnja ponovno uvesti carine, kao odgovor na američke carine od 8 milijardi eura, što će uključivati i legendarne američke proizvode kao što su motocikli Harley-Davidson, burbon i traperice. Od sredine travnja pokrenut će i daljnje protumjere u iznosu od 18 milijardi eura, sukladno odobrenju zemalja članica EU-a.
“Duboko žalimo zbog ove mjere”, rekla je predsjednica EK Ursula von der Leyen u ranojutarnjem priopćenju.
“Tarife su porezi. Loše su za poslovanje, a još gore za potrošače. Ove carine ometaju opskrbne lance. Oni donose neizvjesnost za gospodarstvo. Radna mjesta su u pitanju. Cijene će rasti. U Europi i u Sjedinjenim Državama. Europska unija mora djelovati kako bi zaštitila potrošače i poslovanje.”
SAD nema vremena: počinje neizvjesnu utrku s globalnim konkurentima
Transatlantski trgovinski odnosi vrijedni 1,7 trilijuna dolara bili su ključni za poslijeratni prosperitet Zapada. Ali permanentni američki deficit u robnoj razmjeni posljednjih desetljeća stvorio je dojam ne samo kod Trumpa, već i mnogih običnih Amerikanaca da ih Europa „pljačka“ i iskorištava kako po pitanju zajedničke obrane unutar NATO saveza, tako i po pitanju trgovine s obzirom da se američke robe, poput automobila ili hrane, u EU-u carine za razliku od obratno. Zato Trump sada vidi upravo carine kao ključni instrument na duge staze koji će stanje ispraviti primoravanjem tvrtki da vrate industrijska ulaganja i radna mjesta u Sjedinjene Države.
Drugim riječima, Trump želi re-industrijalizaciju Sjedinjenih Država jer je svjestan kako bez toga one neće moći držati korak sa svojim glavnim globalnim konkurentima – prije svega s Kinom. Ali i Indijom – čija gospodarska, tehnološka, vojna i svaka druga moć raste velikom brzinom do te mjere da pojedini svjetski analitičari već sada govore kako će upravo Indija ubrzo zamijeniti mjesto s padajućom Europskom unijom u globalnoj trgovini.
Ali tu su i druge brzorastuće industrijske države, poput Brazila, Indonezije, Turske, uz bogate i sve moćnije arapske monarhije na čelu sa Saudijskom Arabijom i UAE. Naravno, nikako ne treba zanemariti ni Rusiju usprkos njenim sadašnjim problemima zbog uvučenosti u već trogodišnji rat u Ukrajini.
Macronov proključali lonac, ili kako su se EU čelnici izgubili u vremenu i prostoru
Ruski fenomen
Jer, to sada svi jasno vide, upravo je ruska industrija na koju baš nitko na zapadu nije računao – pokazala svoju nevjerojatnu žilavost u uvjetima kada je ta zemlja de facto u ratu s čitavim Zapadom na ukrajinskom tlu, ne samo izdržavši neviđene sankcije zadnje tri godine, već i osiguravši dovoljno respektabilan gospodarski rast zemlje u uvjetima kada je on u gotovo svim zapadnim državama minimalan ili su neke pak u recesiji.
Dakle, uz dodatnu modernizaciju proizvodnje, uvođenje suvremenih tehnologija i golemu sirovinsku bazu Rusiju više sigurno nitko neće opisivati kao razvijenu industrijsku zemlju s vlastitom proizvodnjom mnogo toga što joj je nužno. Ali do one prave globalne konkurentnosti Rusija će morati proći još dug put.
A kako stvari idu, u tome bi joj itekako mogla pomoći ne samo strateška suradnja s Kinom, već i eventualni zajednički mega projekti u Rusiji koje Vladimir Putin sada nudi Donaldu Trumpu za američke kompanije – vječno gladne profita i koje ne skrivaju (čitaj rade pritisak na Trumpa) želju za obnavljanjem američkih gospodarskih odnosa s Moskvom kako bi se ponovo pojavile na ruskom mega-tržištu. Ali ovog puta, za razliku od predratnog doba kada su u Rusiji djelovale puno autonomnije po pitanju ostvarivanja profita, sada će to biti (pod uvjetom normalizacije poslovnih odnosa dviju država) u okviru puno jačeg partnerstvu s ruskim kompanijama i što se tiče dijeljenja zarade ali i tehnologija.
Iz prve ruke: Šok i panika u Europi, jer je JD Vance u Münchenu zamijenio Putina
Trump samo nastavlja gdje je Biden stao
Međutim, vratimo se mi Europskoj uniji. Trumpova administracija čini sve ne samo da nastavi trend privlačenja europskih tvrtki u SAD kojeg je pokrenula još Bidenova administracija uvođenjem poreznih olakšica za visokotehnološke tvrtke u sklopu protuinflatornog zakona (koji je odmah bio negativno percipiran od strane EU-a ali su mu se podanički orijentirane elite ipak odlučile pokoriti; sjetimo se samo javnih prijetnji Emmanuela Macrona da će on Bidenu pokazati svoje kad dođe u Washington, a kad je došao bio je manji od makovog zrna; isto se dogodilo i kad je anglosaksonski blok formiranjem vojnog bloka AUKUS ukrao Francuzima već potpisane unosne sporazume s Australijom o izgradnji podmornica na nuklearni pogon).
Trump sada taj od Bidena pokrenuti proces (ograničeni ljudi u Hrvatskoj i čitavoj EU nikada neće i ne žele shvatiti koliko je upravo Bidenova politika i njoj iskazana puna vjernost europskih elita utjecala na sadašnji sve teži položaj Unije koji se tiče i svih nas) dodatno ubrzava uvođenjem novih visokih carina, jer će time opteretiti izvoz europskih proizvođača (prije svega automobilske industrije) na američko tržište te ih primorati na prebacivanje proizvodnje u SAD ne samo iz „matičnih luka“ u EU-u, već i onih u Americi susjednom Meksiku. Tako barem misle Trump i njegov tim.
Pukotine unutar zapadnog savezništva: „ratoborni“ Macron pred Bidenom stajao „podvijena repa“
Kanada u šoku
Prije nekoliko dana Trump je šokirao Kanadu najavom da se neće zadržati na uvedene 25-postotne carine na čelik i aluminij koje stupaju na snagu 12. ožujka, već će uvesti one 50-postotne. Razlog takve oštre promjene bila je odluka kanadske regije Ontario da uvede nove naknade od 25 posto na električnu energiju koju šalje u neke sjeverne države SAD-a, što je za svega nekoliko sati od te odluke izazvalo spomenutu ljutu Trumpovu reakciju odnosno prijetnju.
Ona je očito djelovala pa je Ottawa popustila, svjesna smrtonosnih posljedica po njenu metaluršku industriju u takvom novom scenariju. Pokrajina Ontario brzo je odustala od svoje spomenute najave o povećanju naknada za izvoz električne energije.
Ono zbog čega pak sada najviše brine Bruxelles je da će daljnje „recipročne carine“ kojima Trump prijeti pogoditi europski izvoz automobila, lijekova i hrane. Zato i ne čudi previše da je, usprkos svom, gore navedenom najavljenom oštrom odgovoru Europska komisija ostavila otvorena vrata dogovoru s Trumpom, rekavši da je “i dalje spremna raditi s američkom administracijom na pronalaženju rješenja pregovorima” i dodavši da se njezine mjere “mogu poništiti u bilo kojem trenutku ako se pronađe takvo rješenje” (info: Politico, 12. ožujka).
Dramatičan govor Jeffreya Sachsa u Europarlamentu: Zašto europski mediji o ovome šute?
Prosudba
Tvrda carinska politika Donalda Trumpa ima teške posljedice i po Sjedinjene Države. Burza je i jučer ponovo bila sva u crvenom zbog najavljenih novih carina, a to posljednjih tjedana i nije bila rijetkost. Potrošačke cijene rastu, pa sada čak i Trumpovi vjerni birači negoduju s obzirom da im je u predizbornoj kampanji obećavao nešto posve suprotno optužujući upravo Joea Bidena za visoku inflaciju i sve njihove probleme.
Međutim, za razliku od Trumpovog prvog mandata kada je koristio slične metode i prema EU-u i prema Kini gotovo stihijski, tvrdeći kako će time odmah preporoditi Ameriku i vratiti industrijske divove u matične luke, Trump je ovoga puta potpuno „prizemljen“ i vidi se da ima strategiju. Umjesto da se očekivano na ovaj ili onaj način brani (što mu je jedna od karakteristika), sada otvoreno priznaje i govori o sadašnjim problemima s visokim cijenama kao o nečemu što je njegov tim očekivao kao nužno nakon uvođenja carina na uvoz strane robe (jer na to ukazuje elementarna ekonomska znanost). Trump sada čak govori i o mogućoj američkoj recesiji zbog ovih poteza, međutim, naglasak stavlja na strpljenje i dugoročni pozitivni efekt po američko gospodarstvo a time i potrošače.
Glavno je, naravno, pitanje hoće li se birači s time htjeti pomiriti, a prvi test će biti već za dvije godine na izborima za Kongres, iako te izbore u pravilu uvijek dobiva ona stranka koja izgubi predsjedničke – dakle, u ovom slučaju demokrati, i kad redovito ovladaju barem jednim domom, ponekad i dvama.
Dakle, nikakvog dogovora s Trumpom za mudrace iz EU-a po pitanju ove teme neće biti bez obzira na njihovu „otvorenost za dogovor“. Ovdje će se raditi isključivo o bitci izdržljivosti. Ako bi Trump pristajao na kompromise to bi samo produljivalo rok željenih učinaka ove tvrde sankcijske politike po američko gospodarstvo što je od ključnog nacionalnog interesa SAD-a za globalnu utakmicu s ključnim rivalima.
Zato bih radije ukazao na problem koji sada ima Europska unija. One iste elite koje su nas uvele u skupe i blago rečeno netransparentne „igre“ s cjepivima i pandemijom Covida-19 zbog kojih je opustošeno europsko gospodarstvo, u neprestana vrludanja sa zelenom tranzicijom – skupom i nedovoljnom za osiguranje strateške energetske stabilnosti elementarno nužne za gospodarski razvoj, i u konačnici u preduboko i nekontrolirano uvlačenje u ukrajinski rat pod Bidenovom dirigentskom palicom na način da se sada iz njega nemoguće neokrznuto izvući kako to upravo čini SAD (sav teret naoružanja i obnove Ukrajine nakon postignutog mirovnog sporazuma past će na teret Europe) – sada nam, dakle (upravo te iste elite), nude novu recepturu za izlazak iz krize.
Hrvatska je dio EU-a i u Europi svi živimo i sigurno želimo da nam taj život bude i bolji i sigurniji. Upravo zato smatram kako je vrijeme za nove svježe političke snage unutar EU-a i u njegovim ključnim strukturama, koje će istinski htjeti nešto učiniti – neopterećeni vječnim nametanjem ideologija, pravila ponašanja, ekonomskih normi i sitničavih zakonskih propisa koji djeluju na svaki segment proizvodnje ali i života običnih ljudi: od kvota za kukuruz i vinovu lozu do toga što će građani za koju godinu smjeti voziti od automobila koji se nude na tržištu. Te, gotovo ropske norme po uzoru na propali komunistički sustav treba temeljito reducirati, a neke bome i potpuno odbaciti, da bi i ljudi i ekonomija konačno mogli prodisati.
Sadašnja garnitura političara-poltrona bez ikakve karizme, nužnog elementarnog znanja za visoke dužnosti koje obnašaju, bez ikakve strateške vizije, ali zato vječno spremna za poziranje, grljenja i umjetne osmjehe pred televizijskim kamerama i fotoreporterima kao da baš nikakvih ozbiljnih problema na našem kontinentu nema , definitivno bi trebali dati priliku mlađim, ideologijama neopterećenim političkim snagama, bez bilo kakvog politikantskog etiketiranja istih – kao da su baš ove sadašnje jedine koje uvijek i o svemu moraju voditi glavu riječ.
Meter: Sudbonosni trenutak nakon što Trumpov pouzdanik prekosutra dođe k Putinu u Moskvu
To nije ništa drugo nego potpuno izvitopereno shvaćanje demokracije: da za demokraciju, kada su složena vremena, moraju brinuti demokrati.
Brinu se oni već dugo, ali složena vremena ne samo što ne prolaze, već postaju još složenija i opasnija. O tome upravo svjedoči i sve gore navedeno.
