Nedvojbeno je kako Putinu, ako veće ne gori pod nogama a ono sigurno postaje vruće. Ali to nikoga na zapadnu ne bi smjelo veseliti, ukoliko još ima zdrave pameti, jer bi vruće moglo postati i nama koji sada uživamo u nogometnim utakmicama, iščekujemo s nestrpljenjem Olimpijske igre u Parizu za mjesec dana, kupamo se i uživamo na plažama – potpuno nesvjesni krajnje opasne zbilje koja nas okružuje. O njoj nam političari iz nekog razloga ne vole previše govoriti
Ruski mediji – i portali i državni televizijski programi, u ponedjeljak „gore“ zbog jučerašnjeg napada ukrajinske vojske američkim raketama ATACMS na Krim – preciznije Sevastoplj, gdje je, na tamošnjim dvjema plažama od raspršivanja kazetnog punjena bojeve glave pete rakete (četiri ATACMS-a su prema ruskim službenim vojnim izvorima prethodno uspješno oborena) poginulo troje djece i dvoje odraslih, dok je ranjeno više od 150 osoba. Zbog toga je na Krimu danas proglašen dan žalosti.
Ovaj ukrajinski napad gotovo se poklopio s jučerašnjim velikim terorističkim napadom u ruskoj južnoj autonomnoj regiji Dagestanu, pretežito naseljenoj muslimanskim stanovništvom, kada je poginulo najmanje 15 policajaca i nekoliko civila, među kojima i svećenik ruske pravoslavne crkve. U napadima radikala spaljene su dvije pravoslavne crkve, jedna sinagoga i napadnuta je postaja prometne policije. Napad se dogodio na ruski blagdan Svetog Trojstva.
Ovdje bih podsjetio kako su ruske službe sigurnosti i istražna tijela optužili Kijev ali posredno i SAD kao njegovog sponzora i za ne tako davni veliki teroristički napad u predgrađu Moskve, na zgradu Crocus City Hall u vrijeme održavanja koncerta, gdje je bio veliki broj poginulih i ranjenih osoba u pucnjavi od strane četiri terorista iz Tadžikistana i požaru kojeg su tom prigodom u zgradi podmetnuli. Svi su već drugi dan uhićeni, a prema američkim izvorima navodno su bili povezani s afganistanskom ćelijom terorističke organizacije Islamska država.
Iako istraga službeno još nije završena, izjave ovakvoga tipa, kao i obećanja ruskog državnog vrha da će krivci biti najstrože kažnjeni u ruskoj javnosti opravdano stvaraju dojam da će taj oštar odgovor i uslijediti.
Javnost sve nervoznija
Međutim, to se ne događa, barem ne na medijski vidljivoj razini, što sve više počinje iritirati sve veći broj ruskih građana koji jedino traže izvršenje obećanog.
Kako ne bi bilo nikakvih dilema, spomenuto rastuće nezadovoljstvo Rusa nije usmjereno prema pacifizmu i završetku rata, već upravo suprotno – prema oštrim vojnim odgovorima ne samo prema Ukrajini već i prema njenim sponzorima u NATO savezu, ili pak prema konačnoj i brzoj vojnoj pobjedi (što nedvojbeno znači i uporabu oružja masovnog uništavanja jer bez njega brza je pobjeda nemoguća) kako se ukrajinski rat ne bi pretvorio u dugogodišnju agoniju koja će iscrpiti ruske resurse i dovesti do njenog poraza i moguće dezintegracije.
Ovdje bih posjetio i naglasio kako obični Rusi velikom većinom dijele stavove svog državnog vrha o tome kako Rusija ne ratuje s Ukrajincima, već sa združenim Zapadom odnosno NATO-savezom. A NATO na ovakav način, kako se sada vodi rat u Ukrajini – može ratovati beskonačno.
Sve složenije vojno stanje oko Harkiva
Osim toga, sve složenije stanje po rusku vojsku postaje i u zoni sjeverno od Harkiva, na području kojeg su ruske snage u svega dva dana zauzele tijekom ofenzive u svibnju.
Upravo se posljednjih dana u tu pograničnu zonu prebacuje sve veći broj novih ukrajinskih snaga i vojne tehnike dobivene od strane Zapada, a ukrajinski analitičari jučer i danas otvoreno govore kako se priprema njihova nova protuofenziva s ciljem protjerivanja ruskih snaga preko državne granice.
Posebno neugodno po Ruse odjeknula je današnja vijest iz Kijeva, a koju je potvrdio i Washington, da su Sjedinjene Države dale dozvolu Kijevu da njihovim oružjem gađaju ruske ciljeve 100 kilometara u dubinu od rusko-ukrajinske granice – one koja je bila prije početka ruske invazije u veljači 2022. godine. Nedavno je Washington dao dozvolu za gađanje ruskih vojnih ciljeva američkim raketama isključivo na ruske vojne ciljeve u ruskim pograničnim regijama koje graniče s ukrajinskom regijom Harkiv s ciljem zaustavljanja ruske ofenzive. Dakle, Washington očito ide na eskalaciju sukoba.
Zašto Moskva šuti dok se Kijev smije njenim ‘crvenim crtama’, a Pentagon hvali napadima na Rusiju
Ruski analitičari i mediji sve nervozniji
Zbog svega ovoga ruski analitičari bliski Kremlju na programima državnih televizija sve teže pronalaze odgovore na sve neugodnija pitanja koja lebde u zraku zbog sve vidljivije disproporcije između obećanja državnog vrha o snažnim odgovorima ruskim neprijateljima ako prijeđu uvijek nove i nove ruske „crvene crte“, i (ne)reagiranja kada se to dogodi.
Preciznije, ruski analitičari u takvim prilikama obično govore kako se ruska vojska „ne želi spuštati na razinu one ukrajinske ili NATO-a i osvećivati se ukrajinskim civilima“; ili kako govore i danas, da se radi o „očajničkim potezima zapada (raketni napadi na Sevastopolj, op.ZM.) zbog uspjeha ruske vojske na terenu i preuzete inicijative“ i sl.
Međutim takvi komentari više „ne padaju na plodno tlo“ i javnost sve više traži adekvatnu reakciju državnog vrha, pri čemu se u prvom redu misli na predsjednika Vladimira Putina bez čijeg odobrenja vojni vrh bilo kakve oštre odgovore s eskalirajućim potencijalom ne može donijeti.
Rusko ministarstvo obrane vrlo brzo je za napad američkim raketama ATACMS na Krim optužilo Sjedinjene Države, kazavši kako treba kazniti i njih i Kijev zbog ovog terorističkog čina. Štoviše, podsjetilo je kako rakete navedenog sustava do ciljeva navode isključivo američki sateliti.
Još sredinom lipnja pisali smo o dvama tekstovima moskovskog medija Pravda. Jedan se osvrnuo na britanski medij Sky News koji je pisao kako ukrajinska vojska „drsko“ koristi zapadno oružje za napad na ciljeve u Rusiji. „Konkretno, prvi put je zrakoplov ukrajinskih oružanih snaga upotrijebio oružje protiv cilja na teritoriju koji ne pripada ni novim anektiranim ruskim regijama ni Krimu.
U tekstu tog utjecajnog ruskog medija međutim stoji kako „dalje od upozorenja Zapadu Moskva još nije išla“. Štoviše, komentator moskovskog medija piše kako su „oružane snage Ukrajine već počele napadati ne samo zapadni i sjeverni dio Krima (gdje protuzračna obrana rutinski odbija napade), već i odmarališta Krasnodarskog teritorija – od Sočija i Novorosijska do Gelendžika“.
Nekoliko dana ranije, 11. lipnja, isti medij je pisao kako je Kijev shvatio da Rusija “neće primijetiti” borbene letove F-16 sa aerodroma u Rumunjskoj i da je počeo navikavati Moskvu na ideju da će F-16, prebačeni u ukrajinske oružane snage, biti stacionirani na stranim aerodromima. Oni se već dugo otvoreno smiju “crvenim crtama” Ruske Federacije – navodi u tom tekstu moskovska Pravda.
Isti medij se i u ponedjeljak, 24. lipnja, osvrće na jučerašnji ukrajinski napad ATACMS-ima na Sevastopolj i de facto traži oštar odgovor vojnog vrha.
Konstatira kako je „rusko ministarstvo obrane obećalo odgovoriti Washingtonu i Kijevu zbog terorističkog napada u Sevastopolju i da je najavilo kako se „potrebno je osvetiti se glavnom krivcu, a njega su imenovale vlasti Ruske Federacije – to su Sjedinjene Američke Države. Sve je do političke volje prvog čovjeka.
Međutim, kolumnistica Pravde Ljubov Stepušova u istom tekstu stavlja i podnaslov „Opet neka obećanja“ i objavljuje reakciju glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marie Zaharove kojka je rekla „da bi tajništvo UN-a trebalo osuditi teroristički čin Kijeva uz pomoć američkog oružja u Sevastopolju“. Ali kolumnistica navodi kako bi „vlasti trebale prestati zahtijevati bilo što od UN-a, posebice od marionetskog tajništva, i kazniti krivca, a on je i imenovan.“
„Rusko ministarstvo obrane napominje da “sve misije leta američkih operativno-taktičkih projektila ATACMS unose američki stručnjaci na temelju američkih podataka satelitskog izviđanja”. Stoga “odgovornost za namjerni raketni napad na civile u Sevastopolju prvenstveno leži na Washingtonu, koji je isporučio to oružje Ukrajini, kao i na kijevskom režimu, s čijeg je teritorija ovaj napad i pokrenut”. “Takve akcije neće ostati bez odgovora”, obećalo je ministarstvo.
Potrebno je lišiti SAD i ukrajinsku vojsku sredstava za navođenje
Gornji podnaslov je iz istoga teksta moskovske pravde u kojem se dalje navodi slijedeće: … Kako mnogi predlažu, potrebno je lišiti neprijatelja sredstava za navođenje vatre na poluotoku – to su prije svega bespilotne letjelice, a možda i sateliti. Da bi ih se udarilo novim vrstama oružja, potrebna je vojno-politička volja prve osobe Ruske Federacije. I to uopće neće biti eskalacija, budući da su bespilotne letjelice i sateliti stvoreni da spriječe da se to dogodi – njima ne upravljaju ljudi. Možete upozoriti – proglasiti zonu zabrane leta na potrebnoj dubini akvatorija Crnog mora.
Što se tiče Kijeva, potrebno je gađati vladine zgrade, upozoriti na ovaj napad 24 sata unaprijed kako bi se izbjegle žrtve među civilnim stanovništvom. To Izrael radi, a Zapad to prihvaća u praksi.“
Tjedna analiza Zorana Metera: Formula ‘Ukrajina dobiva, Rusija gubi’ postaje kobna po čitav svijet
Pentagon odgovorio kratko i hladno
Upravo u vrijeme pisanja ovoga teksta stigla je vijest kako je američki Pentagon na pitanje o eskalaciji zbog napada američkim ATACMS-ima na Sevastopolj hladno odgovorio kako je čuo za taj događaj i da s njim nema ništa.
To kratko priopćenje dodatno je razljutilo ruske analitičare koji navode kako Amerikanci Ruse očito smatraju idiotima. S takvom se konstatacijom očito ne slaže rusko MVP.
Naime, upravo je iz Moskve stigla vijest kako je u rusko ministarstvo vanjskih poslova pozvana američka veleposlanica u Moskvi Lynn Tracy kojoj je uručen oštar demarš. U njemu se navodi kako Sjedinjene Države, koje vode hibridni rat protiv Rusije i zapravo su postale strana u sukobu, “opskrbljuju oružane snage Ukrajine najmodernijim oružjem, uključujući rakete ATACMS s kazetnim bojevim glavama koje se koriste protiv stanovnika Sevastopolja, čije ciljanje i uvođenje letačkih misija provode američki vojni specijalisti, snose jednaku odgovornost kao i kijevski režim za ovaj zločin.”
“Veleposlanici je rečeno da takve akcije Washingtona, usmjerene na poticanje pronacističkih vlasti Ukrajine da nastave neprijateljstva do “posljednjeg Ukrajinca” izdavanjem dopuštenja za napad duboko u ruski teritorij, neće proći nekažnjeno. Sigurno će uslijediti mjere osvete,” – naglasila je ruska diplomatska služba.
S druge strane danas je glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov na pitanje mogu li se jučerašnji udari ukrajinskih snaga na Sevastopolj i Krim smatrati crtom nakon koje bi ruske oružane snage mogle steći pravo uništavanja američkih izviđačkih dronova iznad Crnog mora odgovorio kratko. Preciznije, novinara je s tim pitanjem uputio prema ruskom ministarstvu obrane.
Putinu postaje vruće, ali gorjeti bi mogli svi
Nedvojbeno je, i s time bih zaključio, kako Putinu, ako veće ne gori pod nogama a ono sigurno postaje vruće i to ne zbog upravo započetog ljeta. Ali to nikoga na zapadnu ne bi smjelo veseliti, ukoliko još ima zdrave pameti, jer bi vruće moglo postati i nama koji sada uživamo u nogometnim utakmicama, iščekujemo s nestrpljenjem Olimpijske igre u Parizu za manje od mjesec dana, kupamo se i uživamo na morskim plažama (naravno onaj tko si to može priuštiti) – potpuno nesvjesni krajnje opasne zbilje oko nas. Zbilje, o kojoj nam političari iz nekog razloga ne vole previše govoriti.
Možda zato da javnost slučajno ne bi oštro zahtijevala prebacivanje ratne retorike na onu diplomatsku, prema miru u Ukrajini – ono što američkom predsjedniku Joeu Bidenu u vrijeme predizborne kampanje nikako ne bi odgovaralo. On je, naime, svoju političku sudbinu (a lako moguće i ne samo svoju) vezao uz nužnost ukrajinske vojne pobjede nad Rusijom. Jučer ga je njegov vjerojatni protukandidat Donald Trump, nakon prispjele vijesti o ukrajinskom napadu američkim dalekometnim raketama na Sevastopolj, optužio da ubrzano Ameriku i čitav svijet uvlači u Treći svjetski rat.
Tko je u pravu, Trump ili Biden, neće biti previše važno ako Putinu kod kuće postane prevruće.
Meter o nuklearnim doktrinama dviju supersila: Što ima SAD a Rusija ne, i do čega to može dovesti
Naime, već sam ranije u jednoj od svojih nedavnih analiza napisao kako tvrdolinijaša ima i oko Bidena i oko Putina i da su i jedni i drugi skloni ići do kraja, uvjereni u svoje stajanje na pravoj strani povijesti (više u Moskvi), ili pak u svoju nedodirljivu vojnu moć (više u Washingtonu). Rekao sam i da, iako ono prvo djeluje „romantičnije“, ništa manje nije opasno od sulude vjere u nadmoć oružja u vrijeme nuklearnog pariteta.
Ali nakon ovoga što se jučer dogodilo Putin će svoje tvrdolinijaše sve teže moći ignorirati – ako to više uopće bude i želio.
