Sve izvan ovoga bi spadalo u sferu čistog nagađanja pa se time neću služiti. Tim više što ćemo vrlo brzo, vjerojatno do kraja tjedna – biti mnogo pametniji oko toga u kojem će se smjeru ova velika i po mnoge i sudbonosna priča dalje odvijati
U tijeku su pregovori između američke i ukrajinske delegacije u saudijskom gradu na Crvenom moru Jeddahu (Džeda) pod posredništvom Rijada, o pronalasku načina za prekid neprijateljstava i uspostavu mira u ukrajinskom trogodišnjem sukobu.
Vrlo su važni ne samo iz perspektive što su to prvi pregovori (na profesionalnoj, praktičnoj razini) takve vrste između dviju zemalja, već i zbog nedavnog neugodnog i dramatičnog sastanka američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog čelnika Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući koji je završio potpunim debaklom (taj je sastanak, za razliku od današnjeg, bio izrazito političke prirode i svojevrsno ispitivanje terena, a prije negoli je sve pošlo po zlu, poslije sastanka se očekivalo svečano potpisivanje sporazuma dviju država o ukrajinskim rudnim bogatstvima do čega, naravno – nije došlo.
Sastanku u Jeddahu prethodila je po KIjev prilično neugodna izjava američkog državnog tajnika Marca Rubia (koji je dio američkog pregovaračkog dvojca kojeg još čini savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće Mike Waltz) da će se Ukrajina morati odreći okupiranih teritorija kako bi se postigao bilo kakav sporazum.
Kako god završili današnji razgovori oni su ključni za uspostavu budućeg povjerenja i gospodarskih odnosa (vidljivo je da se SAD u one vojne u buduće ne namjerava miješati i to namjerava prepustiti Europi) između Sjedinjenih Država i Ukrajine. Pritom mi je teško zamisliti ponavljanje opisanog scenarija iz Bijele kuće, jer je jasno kako ni Washington sigurno ne želi poraz Ukrajine u ratu s Rusijom, jer da to želi mogao bi poduzeti punom dramatičnije političke i praktične poteze od onih koje je do sada povukao ma kako izgledale neugodno po Kijev i američke europske saveznike (poput privremene obustave isporuka naoružanja i zabrane dijeljenja američkih obavještajnih podataka s Kijevom pri čemu ključni element u tome – satelitski sustav Starlink Elona Muska ne želi isključiti, a upravo o njemu ovise sve vojne operacije Ukrajine, kao i komunikacija između ukrajinskih postrojbi na taktičkoj razini).
Ovi potezi su prema mom mišljenju isključivo disciplinskog karaktera tj. primjenjuju se kao „prema učeniku“ koji se mora naučiti slušati profesora, a kada to nauči disciplinske će se mjere povući.
Iz sata u sat: Velika Britanija postaje ruski ‘neprijatelj broj jedan’, javlja britanski izvor iz Moskve
Trump ne želi ispasti iz igre
Trump ne želi „ispasti iz igre“ u kojoj se pozicionirao kao glavni posrednik iako je SAD nedvojbeno i sam „do grla“ uključen u ovaj rat i to od njegovog samog početka (naravno na ukrajinskoj strani) pa je sama uloga tog posredništva dovoljno simptomatična. Kako u nečemu može posredovati netko tko je u predmet spora (ne)posredno uključen?
Ali realno gledajući, nitko drugi u svijetu tu ulogu i ne bi mogao preuzeti s obzirom na snagu i utjecaj SAD-a. Jer koji bi to posrednik mogao natjerati Ukrajinu da nešto učini ako bi se tomu protivio Washington? Nema ga, naravno.
Kako god bilo, sada su u Bijeloj kući svjesni da od završetka ukrajinskog rata za 24 sata, ili za sto dana i td. neće biti ništa. Prema mom mišljenju Trump zna da je ruski stav, kojeg Moskva javno ponavlja posljednjih tjedana (a zapravo još i prije Trumpove pobjede na izborima) čvrst i odlučan i da od njega neće odstupiti upravo po ključnom pitanju zadržavanja kontrole nad osvojenim teritorijima koje je u međuvremenu (početkom listopada 2022.) anektirala i ukomponirala u svoj ustavno-pravni poredak (naravno, nisu to nikako jedini zahtjevi Moskve, jer je tu još pitanje i statusa Ukrajine u NATO-u, sigurnosnih jamstava i za Rusiju i td.).
Europa zaboravlja na Ukrajinu uslijed straha od povlačenja SAD-a
Krah u Kursku
Zato je Trumpu glavni problem kako Kijev nagnati da tu bolnu činjenicu prihvati s obzirom kako je on strana u trojnim pregovorima koja ima najslabije karte u ruci (o Americi potpuno ovisi koliko se god Europa trudila da to javno tako ne izgleda i da ona može kompenzirati eventualno američko povlačenje iz igre), a na bojnom polju stoji vrlo loše. Ruska vojska upravo ovih dana, sigurno ne slučajno, pokrenula je veliku ofenzivu u ruskoj pograničnoj regiji Kursk, gdje je uspjela iznenaditi ukrajinske snage do sad neviđenom operacijom provlačenja elitnih ruskih boraca kroz plinovod Sudža (Rusija)-Užgorod (zapad Ukrajine) koji je donedavno služio za opskrbu plinom Europe.
U po zdravlje rizičnim uvjetima s obzirom na ostatak metana u cijevi, i pod plinskim maskama ruski su specijalci došli do ključnog grada Sudže gdje velikom brzinom potiskuju ukrajinsku vojsku (koja prema raznim procjenama u toj regiji broji između šest i deset tisuća odlično pripremljenih, vjerojatno i najelitnijih ukrajinskih vojnika – dovodeći je u krajnje teški položaj i pod prijetnju potpunog okruženja. Upravo ovog trenutka ruski meidji javljaju da je Sudža oslobođena i da su se ukrajinski vojnici panično razbježali ostavljajući čitavu vojnu tehniku za sobom.
Upravo je ta, inače izvrsno izvedena ukrajinska operacija pokrenuta početkom kolovoza prošle godine – trebala poslužiti kao glavni adut ukrajinskoj strani na pregovorima s Moskvom uz posredovanje SAD-a, i o tome je Kijev javno govorio.
Trump i Putin udružili se protiv EU-a oko izborne krize u Rumunjskoj, u kojoj je ključna NATO baza
Što SAD želi od sastanka u Jeddahu i zašto Witkoff putuje u Moskvu?
Rezultati današnjeg sastanka u Jeddahu dat će prije svega Washingtonu uvid u ono na što je Kijev spreman u smislu predmeta pregovaranja s Moskvom. S tim saznmanjem će sigurno u četvrtak u Moskvu, vjerojatno i osobno Vladimiru Putinu stići i Trumpov posebni izaslanik za Bliski istok Steve Witkoff. Onaj isti koji je ne tako davno, uoči neočekivanog prvog telefonskog razgovora između Trumpa i Putina koji je šokirao Europu već bio u Moskvi i gdje je ishodovao oslobađanje američkog učitelja Marca Fogela koji je osuđen na 14 godina zatvora nakon što je bio pritvoren zbog držanja droge marihuane. Već idućeg dana Washington je u Rusiju vratio izvjesnog ruskog državljana koji je u SAD-u služio zatvorsku kaznu. Tim se potezima, naravno, pokušao i očito uspio probiti prvi sloj debelog leda u međusobnim odnosima dviju nuklearnih velesila.
Što će Witkoff ovoga puta donijeti Putinu pitanje je za milijun dolara, jer je teško vjerovati da će u Moskvu opet hodočastiti samo da bi Putinu samo prenio poruku sa sastanka u Jeddahu koja će biti javno obznanjena medijima. Za to u Moskvu sigurno ne bi trebao dolaziti jer i oni mogu gledati televiziju i služiti se internetom.
Dolazak Witkoffa u Moskvu danas je neizravno potvrdila i glasnogovornica ruskog MVP-a Maria Zaharova, kazavši kako su kontakti između Rusije i Sjedinjenih Država sada prilično intenzivni – komentirajući vijest o njegovom dolasku koju je objavio američki Bloomberg.
“Bilateralni kontakti sa Sjedinjenim Državama u sadašnjoj su fazi prilično intenzivni, njihova razina i formati često se vrlo brzo dogovaraju u radnom načinu. Obavještavat ćemo vas o razvoju događaja.” – rekla je ruska diplomatkinja.
Međutim, jučer je ruski šef diplomacije Sergej Lavrov kazao jednu, zapravo potpuno točnu konstataciju: pregovori između Amerike i Rusije još gotovo da nisu ni počeli kako o bilateralnim odnosima tako i oko rješenja ukrajinske krize. Danas je pak Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov oko svega ovoga rekao da se ne smije preuranjeno gledati kroz “narančaste naočale” (hoće reći kako se ne smiju uljepšavati stvari i trčati pred rudo).
Prosudba:
Moskva itekako pozorno prati sve ono što Europa ovih dana govori i radi, a prije svega ono što rede Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, koje, kako smatra – čine sve kako bi spriječili bilo kakav sporazum između Trumpa i Putina, ne samo po pitanju Ukrajine. Nije uopće isključeno da u tome na kraju i uspiju iako to osobno ne vjerujem s obzirom kako i Moskva i Washington dobro znaju što bi takav scenarij u daljoj i brzoj perspektivi značio ne samo za sigurnosnu stabilnost Europe, već i svijeta.
Pritom bih rekao kako ni tzv. koalicija voljnih koju predvode Pariz i London ozbiljno ne razmatra bilo kakvo slanje svojih vojnika u Ukrajinu bez prethodnog postizanja sporazuma odnosno suglasnosti Moskve, a čega sigurno neće biti. U čitavoj toj fami oko slanja europskih vojnika zato vidim puno više propagande nego ozbiljnosti i odlučnosti. Što je i logično, jer igra s takvim rizikom za mnoge bi mogla biti bolna i zato se u tako nešto sigurno neće upuštati. Naglasak i intencija bit će usmjerena isključivo na militarizaciju Europe za što će trebati golema sredstva, a za što je pak preduvjet postojanje “ruskog strašila”.
Tjedna analiza Zorana Metera: Bijela kuća sada je ‘Trump Tower’, a EU američko čedo koje se mora pokoriti
Za kraj bih samo dodao: sve izvan ovdje rečenog sada bi spadalo samo u sferu čistog nagađanja pa se time neću služiti. Tim više što ćemo vrlo brzo, vjerojatno do kraja tjedna – biti mnogo pametniji oko toga u kojem će se smjeru ova velika i po mnoge i sudbonosna priča dalje odvijati.
