Iako su mnogi mislili kako će se odnosi između Varšave i Berlina brzo poboljšati nakon dolaska na vlast poljskog ljevičarskog premijera Donalda Tuska to se nije dogodilo. To je pak jasan znak kako je kriza odnosa između dviju velikih srednjoeuropskih država puno dubljeg, sustavnog karaktera, a ne onog političkog – koji ovisi o tome koja će od političkih opcija (stranaka) ili njihovih vođa biti na čelu jedne i(li) druge zemlje (Merkel, Scholz, Morawiecki, Tusk)
Njemačko-poljski odnosi posljednjih godina nikako se ne mogu nazvati idiličnim ili prijateljskim, kako bi to bilo primjereno s obzirom da su obje zemlje članice istih tj. euroatlantskih integracija (EU, NATO). Opterećeni su različitim problemima, od kojih se neki odnose još i na razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata i njemačku isplatu ratnih reparacija Poljskoj čijim iznosom Varšava posljednjih godina nije bila zadovoljna. Preciznije, tim nije bila zadovoljna već odavno ali je to tek tada počela javno govoriti – na službenim razinama.
Loši odnosi dvaju velikih srednjoeuropskih susjeda bili su izraženi još tijekom mandata bivše njemačke kancelarke Angele Merkel kako po pitanju njemačko-ruske poslovne suradnje i osobnih odnosa Angele Merkel s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom, tako i odnosom Njemačke prema Ukrajini još prije ruske invazije, njemačkom migrantskom politikom i td. – što je sve Poljska kritizirala. Ispočetka opreznije (s obzirom na veliku financijsku ovisnost o Njemačkoj i EU u kojoj je potonja imala najveći utjecaj), a kasnije sve otvorenije i oštrije kako se Poljska ubrzano pozicionirala kao jedna od ključnih američkih saveznica na tlu Europe.
Takvi, nazvat ću ih blaže – opterećujući odnosi između Varšave i Berlina nastavljeni su i tijekom mandata novog njemačkog kancelara Olafa Scholza, koji je nakon početka ukrajinskog rata pokazivao određenu suzdržanost i rezervu u odnosu na stavove većine zapadnih saveznika po pitanju pružanja vojne pomoći Kijevu. Dok su SAD i mnoge druge članice NATO saveza Ukrajini počeli masovno isporučivati oružje poput Stingera, Javelina, streljiva i td., Scholz se zadovoljavao isporukama Ukrajini njemačkih kaciga i vreća za spavanje. Ne treba ga u tome odmah kriviti, kako je to bilo učinjeno ne samo od strane Varšave, jer je i on, kao i mnogi drugi u Njemačkoj tada bio (i još je ali su se geopolitičke okolnosti promijenile) svjestan negativnog povijesnog nasljeđa svoje zemlje iz doba nacizma odnosno Drugog svjetskog rata, poglavito u kontekstu Wermachtovog napada na SSSR i svega onog destruktivnog što se nakon toga tamo dogodilo.
Prevelike poljske ambicije
Još jedan kamen prijepora između Berlina i Varšave ogleda se i u činjenici da se ovaj prvi oštro protivi poljskim pokušajima da unutar Europske unije preuzme vodeću ulogu ne smo po pitanju europske politike prema Ukrajini, već i u želji da od Njemačke preuzme i kormilo ključne američke saveznice na tlu kontinentalne Europe.
Ojačana, sa SAD-om za leđima, Poljska je tako sve češće pokušavala diktirati i vanjskopolitički smjer EU-a čemu su se pak oštro opiru ključne, stare članice – prije svega Njemačka i Francuska (ovo prvo je posebno bilo vidljivo nakon ruske invazije na Ukrajinu što Poljska obilato koristi kroz svoj status predfrontovske države o kojoj onda Kijev najviše i ovisi u smislu dobivanja pomoći). Naime, njihovi (francuski i njemački) višedesetljetni pa i stoljetni interesi nisu se htjeli dovoditi u pitanje ili mijenjati zbog ambicija jedne mlade članice EU-a, ekonomski o njima potpuno ovisne, a još k tome i iz slavenskog kruga zemalja, koje su, htio to netko priznati ili ne – za germanske i frankofonske zemlje uvijek bili „druga liga“ – vječito u sjeni njihove dominacije.
S druge strane poljska želja da postane američka ključna vojna saveznica u kontinentalnoj Europi datira još iz doba Trumpove administracije kada je Donald Trump prijetio povlačenjem američkih vojnika iz Njemačke u Poljsku zbog nespremnosti Berlina (koji je prednost davao gospodarskom razvoju i nije vjerovao u mogućnost izbijanja opasnog rata na tlu Europe) na dogovoreno povećanje obrambenih troškova unutar članica NATO saveza. Kao jasnu demonstraciju ozbiljnosti te prijetnje od koje je Berlinu zastao dah s obzirom na potpunu ovisnost o američkom sigurnosnom „kišobranu“ (Bundeswehr je tada bio na vrlo niskoj razini vojne spremnosti kako po pitanju tehničke opremljenosti, tako i one kadrovske što se tek sada nastoji ispraviti ubrzanom dinamikom novih ulaganja u oružane snage), Trump je najavio otvaranje prve američke vojne baze na tlu Poljske. To je pak bio jasan signal Berlinu da nešto hitno treba promijeniti.
I promijenio je! Konzervativnu Angelu Merkel (CDU) je ujesen 2021. godine zamijenio Olaf Scholz (SPD) koji se potpuno potčinio tada već novoj američkoj administraciji pod vodstvom Joea Bidena, a dalje je sve povijest i na to ovom prigodom neću podsjećati. Uz dodatak, da je Scholz i dalje ostao sklon završetku ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2, što je bitan podsjetnik za nastavak ovog teksta.
Meter: Poljski predsjednik Duda, kao nedavno Orban, večerao s Trumpom. Što se krije u pozadini?
Sjeverni tok ponovo zamutio političke vode između Berlina i Varšave
Otkriće da je tim Ukrajinaca digao u zrak ruski baltički plinovod Sjeverni tok koristeći Poljsku kao logističku bazu izazvala je spor između Berlina i Varšave, dva američka saveznika koji podupiru Ukrajinu u ratu – piše u utorak, 20. kolovoza, američki medij The Wall Streat Journal (WSJ).
Poljski premijer Donald Tusk obrušio se u subotu na Njemačku nakon što je gotovo dvogodišnja njemačka istraga otkrila da je tim Ukrajinaca sabotirao najveći svjetski plinovodni sustav u rujnu 2022. Operacija je uključivala malu unajmljenu jahtu i šest sudionika.
Poljske vlasti nisu odgovorile na nalog za uhićenje koji je Njemačka izdala u lipnju za pritvaranje jednog od osumnjičenih članova posade. Njemačke vlasti nisu uspjele utvrditi njegov identitet, ali se doznalo da je nakon sabotaže pobjegao u domovinu. Poljska je rekla i da će njezina agencija za unutarnju sigurnost morati pregledati slučaj prije uhićenja. Sve to je izazvalo bijes u Njemačkoj.
Naime, izvori upoznati s istragom izvijestili su da je osumnjičenik 6. srpnja automobilom otišao iz Poljske u Ukrajinu. Vjeruje se da su svi osumnjičenici u slučaju bombaške akcije sada u Ukrajini, koja ne izručuje svoje državljane.
Prema jednom obaviještenom izvoru, njemačke vlasti smatrale su poruku uvredljivom jer je Poljska ignorirala nalog za uhićenje osumnjičenika. Poljsko tužiteljstvo službeno je izjavilo da nije odmah pritvorilo osumnjičenika jer su njihovi njemački kolege pogriješili. Prilikom slanja zahtjeva za njegovo pritvaranje u europski registar nisu upisali adresu osumnjičenika. Njemačke vlasti pak to demantiraju.
Poljski premijer Tusk je u subotu na društvenoj mreži X osudio “inicijatore i pokrovitelje” Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2 (Njemačku) za ubrizgavanje ruskog plina u Europu. Prema njegovim riječima, “jedino što danas (Njemačka) treba učiniti je ispričati se i šutjeti”.
Spor između Varšave i Berlina koji je izašao na vidjelo trajao je nekoliko mjeseci. Neki njemački istražitelji i političari tvrde da su poljske vlasti namjerno pokušale ometati istragu. Prema njemačkim istražnim vlastima, još prošle godine poljske su vlasti odbile dati snimke CCTV-a jahte usidrene u poljskoj luci, kao i podatke s mobilnih telefona u tom području. Poljska agencija za unutarnju sigurnost odbacila je tvrdnje i rekla da takva evidencija jednostavno ne postoji. Poljski tužitelji primijetili su da se prema standardnoj proceduri video snimke obično brišu nakon 30 dana, navodi WSJ.
Osumnjičeni za sabotažu Sjevernog toka zbog sulude pogreške izbjegao uhićenje
Prosudba
I ovaj slučaj s plinovodom Sjeverni tok, kao i sve gore navedeno, jasno pokazuje kako stupanj odnosa dviju susjednih država – važnih članica euroatlantskih integracija, ni izbliza nije na razini kakvog bi saveznici priželjkivali.
Iako su mnogi mislili kako će se odnosi između Varšave i Berlina ubrzano kretati u smjeru poboljšanja i međusobne jače suradnje nakon što je višedesetljetnu vladavinu poljske konzervativne stranke Pravo i pravda na parlamentarnim izborima zamijenila građanska koalicija na čelu s aktualnim ljevičarskim premijerom Donaldom Tuskom (koji je bio i predsjednik Europske komisije prije prvog mandata Ursule von der Leyen) to se nije dogodilo. Neovisno o tome što je brzo popravio također prije njega znatno poremećene poljske odnose s Europskom unijom (ideološkog tj. svjetonazorskog karaktera, ali i onog iz sfere slobode medija i ljudskih prava oko kojih su se dvije strane opasno sukobljavale a Bruxelles Varšavi čak i prijetio ukidanjem sredstava iz pojedinih pristupnih fondova EU-a).
To je pak jasan znak kako je kriza odnosa između Njemačke i Poljske puno dubljeg, sustavnog karaktera, a ne onog političkog – koji ovisi o tome koja će od političkih opcija (stranaka) i njihovih vođa biti na čelu jedne i(li) druge zemlje (Merkel, Scholz, Morawiecki, Tusk).
Što se tiče SAD-a, Bidenova administracija na kraju je odlučila da Njemačka (koja je financijska, gospodarska i industrijska sila), a ne Poljska, ostaje ključni američki saveznik u kontinentalnoj Europi. Drugim riječima, američko strašenje Berlina Poljskom urodilo je plodom te se ovaj na kraju pretvorio u pukog izvršitelja naloga Washingtona iako pojedini od njih itekako negativno utječu na njemačke interese, prije svega one gospodarske.
Međutim, neovisno o tome, Varšava u odnosu na Berlin sada ipak ima jednu važnu prednost.
Poljska upozorila EU na ono što uskoro dolazi s one strane Atlantika. Ovog Poljaka svi moraju slušati
Naime, dok Njemačka strahuje od mogućeg povratka njoj potpuno nesklonog Donalda Trumpa u Bijelu kuću nakon američkih predsjedničkih izbora 5. studenog, Varšava s tim nema nikakvih problema. Ona je spremna i za Trumpa (veza prema njemu je aktualni poljski predsjednik Andrzej Duda), ali i za pobjedu Kamale Harris gdje je najveći poljski adut njihov ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski – moguća siva eminencija buduće vanjske politike EU-a. Naravno, ni Tusk u tom slučaju neće biti izvan igre.
Gdje će biti Scholz nakon izbora u Njemačkoj iduće godine ostaje tek za vidjeti.
