Nemaju samo europski saveznici SAD-a problema s potezima nove Trumpove administracije u ovih njezinih nešto više od dva mjeseca vladavine – kako na ekonomskom tako i na vojnom području, a da i ne govorimo po pitanju Ukrajine.
Naime, ništa manje problema nema ni najvažniji američki saveznik na tlu Azije – Japan, kojeg bi vrlo lako mogle pogoditi nove najavljene mjere štednje unutar Pentagoa, kao i Trumpove gospodarske sankcije. Ali krenimo redom.
Bijela kuća želi uštedjeti 1,1 milijardu dolara odustajanjem od planova prethodnog predsjednika Joea Bidena o stvaranju jedinstvenog američko-japanskog vojnog zapovjedništva. Sve se to događa u kontekstu velike reorganizacije Pentagona koju je već ranije najavio novi ministar obrane Pete Hegseth i koja se ogleda u nastojanju da se otpusti čak 50 tisuća zaposlenika, dok bi se europsko i afričko zapovjedništvo američkih oružanih snaga međusobno spojilo.
Pritom bi se bi se vojno zapovjedništvo unutar NATO-a prebacilo na europljane, što se u Kongresu već naziva veliko “američko povlačenje” na inozemnim frontama. Istovremeno bi se očuvao ili povećalo potrošnju u 17 prioritetnih područja, uključujući sigurnost granica, kako je to navedeno u priloženom memorandumu koji mora odobriti Kongres.
Popis prioriteta koji su izuzeti iz rezova uključuje podmornice klase Virginia, sustave bez posade i novi program borbenih zrakoplova bez posade Zračnih snaga, površinske brodove, kibernetičku sigurnost, streljivo i energetiku te nacionalni sustav obrane od projektila, vjerojatno u iščekivanju Trumpovog američkog protuzračnog štita “Iron Dome”.
Dakle, ideja Trumpove administracije je i da se smanji nazočnost američke vojske u Japanu, a u tom se kontekstu predlaže revizija američkog obrambenog sporazuma s tom zemljom, sklopljenog još 1960. godine.
Sada Trump traži da Japan plaća čak četiri puta više za američki sigurnosni kišobran tj. 8 milijardi dolara godišnje umjesto sadašnjih 2 milijarde dolara, a ukoliko Tokio to odbije – SAD će povući svoje snage, pri čemu bi se američki marinci s japanskog otoka Okinawe trebali prebaciti na otok Guam (što je već počelo i krajem prošle godine) – ključnu i strateški važnu američku mornaričku i zračnu bazu u Pacifiku.
Tokio krajnje nezadovoljan
Tokio je krajnje nezadovoljan ovim američkim najavama koje mu dolaze u vrlo teškom trenutku. Zemlja, osim što je prilično zavađena s moćnim vojnim i nuklearnim susjedima – Kinom, Rusijom i Sjevernom Korejom, prolazi i kroz teško gospodarsko stanje, a devalvirala je i nacionalna valuta jen. Štoviše, gospodarstvo se sada dodatno opterećuje i novim Trumpovim carinama na čelik i aluminij koje su globalnog karaktera tj. važe za sve zemlje – uključujući i američke saveznike.
Osim toga, na udaru američkih carina mogla bi se naći i važna japanska industrija automobila koja ionako postupno gubi tržišta zbog kineske konkurencije, a već je ranije izgubila i veliko rusko tržište nakon što se Tokio pridružio zapadnim sankcijama protiv Moskve ubrzo nakon njene invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine. K svemu tome Japan je i snažno zadužena zemlja a dužničke naplate redovito stižu i nitko mu ih ne namjerava oprostiti.
Popularnost sadašnjeg premijera Shigerua Ishibe na najnižoj je razini svih vremena i iznosi svega 26%. Ako Japan ostane bez američkog „sigurnosnog kišobrana“ ne može se isključiti ni pad vlade iako to, sigurno, s obzirom na navedeno i ne bi bio glavni razlog. Ali po premijera otežavajući svakako da.
Tokio sada jednostavno ne može plaćati za obranu više od 2 posto, ali nije isključeno da će se na kraju ipak morati pokoriti poput američkih europskih saveznika u NATO-u s obzirom na krajnje složeno regionalno i globalno geopolitičko i sigurnosno stanje. To će onda neizbježno zahtijevati nova velika zaduženja, jer „američki globalni kišobrani“ više nikada neće biti na teret američkih građana.
Tako poručuje Trump, a vjerujem da će i nakon Trumpa ovaj koncept ostati još dugo na snazi – neovisno o tome čija i koja administracija bude sjedila u Bijeloj kući.
Kao što sam već otprije rekao – Trump u ovom mandatu više „ne solira“ iako se medijski na zapadu to još uvijek najčešće tako prikazuje. Valjda, da bi ovdašnjim političarima bilo lakše!
Ali stvarnost je takva da će istinu prije ili kasnije morati prihvatiti, a mnogi je – prije svega u Europi – već i prihvaćaju. Pritom će im kao argument za poslušnost služiti „rusko strašilo“, a ne Trumpovi pritisci.
Ovo drugo bi ipak bio prevelik udarac za njihov ego. Naime, zna se dobro što su o Trumpu mislili i govorili prije američkih izbora pa bi nešto drugo – da mu odjednom javno počnu povlađivati (ima i takvih, poput Marka Ruttea, ali on je ipak glavni tajnik NATO-a, organizacije koja bez američke glavne uloge jednostavno ne znači ništa po pitanju uloge za koju je zadužena) – to bio i njihov politički „salto mortale“.
Zoran Meter: Hoće li biti rata?
Iako bi za neke od njih vjerojatno i bez toga mogao uskoro biti. Ne piše se, prema mišljenju nekih medija (o tome uskoro više u drugom tekstu) i samoj Ursuli von der Leyen – iako je ona politička “lisica” s bezbroj života.
