Popodnevni, promotivni dio trećeg dana osmog Mediteranskog festivala knjige počeo je na mediteranski način: fjakom. Preciznije, Jurica Pavičić predstavio je zbirku eseja i reportaža poljske spisateljice Aleksandre Wojtaszek koji se zove baš tako – “Fjaka” (Disput).
“Fjaka je posvećena nama, viđenju nas očima nekoga iz inozemstva”, rekao je Pavičić.
Wojtaszek je željela biti novinarka od svoje mladosti, da bi završila kao sveučilišna profesorica. Hrvatsku je kao predmet zanimanja izabrala prilično slučajno, da bi se u našoj kulturi i mentalitetu pronašla zbog svog temperamenta, a pomogla joj je i sličnost dvaju jezika, bez obzira na brojne, ponekad smiješne nesporazume poput naručivanja “palačinki s proljevom”. Inače, kako je rekla, u Poljskoj postoji čak desetak studija kroatistike, i uspijevaju privući dovoljan broj studenata.
“Fjaka” je nastala zbog toga što je žanr književne reportaže vrlo popularan, ali takve knjige o Hrvatskoj nije bilo. Zbog toga Wojtaszek kaže da ovo i nije knjiga za Hrvate, nego je namijenjena Poljacima koji o Hrvatskoj ne znaju dovoljno. Na sličan način sada priprema i knjigu o Crnoj Gori.
“Mnogo toga u knjizi za Hrvate je previše očito i poznato, ali s druge strane im može biti zanimljiva optika nekoga iz druge zemlje”, kaže, dodajući da se pri pisanju vodila više novinarskim nego znanstvenim stilom, i da je u cijelom procesu uživala. Nastojala je biti svuda, razgovarati s ljudima različitih ideoloških pozicija, i svi su je prihvaćali bez obzira na njezinu ljevičarsku poziciju, od Torcide na poljudskom sjeveru, preko povorke sjećanja u Vukovaru do braniteljskog šatora. Inače, najavila je da će doći u Split proslaviti Hajdukovu titulu prvaka “makar dobila otkaz”.
Za sebe kaže da je politički sazrela u Jugoslaviji i Hrvatskoj, nakon što je odrasla i odgojena u katoličkoj konzervativnoj obitelji. Došla je s 20 godina s ugrađenim antikomunizmom, premda je naginjala lijevo, da bi danas bila – za Hrvatsku – umjerena socijaldemokratkinja, a za Poljsku ekstremna. Za razliku od uobičajenih stavova Poljaka, za koje kaže da svi misle da su plemići, Wojtaszek se ponosi svojim seoskim podrijetlom, zbog čega je fascinirana Matijom Gupcem.
U knjizi je pisala i o Titu, kojeg inače jako cijeni, ali mu je odlučila naći slabu točku, i našla je iz feminističkog rakursa, smatrajući ga najgorim mužem 20. stoljeća zbog njegovog odnosa prema ženama s kojima je provodio život. Pojedini desničarski mediji su je proglasili neprijateljeme zbog stava prema Titu i teze da Tuđman jest stvorio Hrvatsku, ali u tome ne vidi ništa pozitivno.
“Tuđman je u devedesetima nudio politiku iz vremena kad se politički formirao, dakle u četrdesetim i pedesetim godinama”, rekla je na promociji. Inače, nevezano s aktualnim događajima u tom gradu, Wojtaszek u knjizi piše i o svojim boravcima u Benkovcu, u kojeg je prvi put došla još kao studentica.
Na kraju, rekla je da stalno pokušava tragati za Mediteranom, bez obzira koliko se u njemu osjećala kao u sredini koja ni po čemu nije njezina.
Nastavilo se predstavljanjem svojevrsne organizacije nazvaane Hrvatski autorski strip čiji je predstavnik bio Matija Pisačić, s kojim je razgovarao splitski strip autor Ivan Marušić. HAS je nastao kao Facebook stranica, i priključio se prilično bogatom hrvatskom strip nakladništvu. Okrenuti su isključivo domaćim autorima, i nekomercijalnom stripu. Govoreći o profilu takvih radova, Pisačić i Marušić su rekli da su obično u pitanju autori koji manje-više sve rade sami, te se često okreću i vlastitim iskustvima. HAS je inače dosad objavio 25 albuma.
Moja reakcija na članak je…
