Jugoistočna Europa suočena je s najbržim padom broja stanovnika u Europi, a demografi upozoravaju da se regija nalazi u dubokoj krizi koja se ubrzava. Prema analizi prof. dr. Ulfa Brunnbauera za Deutsche Welle, zemlje od Slovenije do Grčke gube stanovništvo zbog niske stope nataliteta, visokog mortaliteta i masovnog iseljavanja mladih.
Srbija je ove godine zabilježila najmanje rođenih u novijoj povijesti, a životni vijek pao je na 76 godina – čak pet godina ispod prosjeka EU-a. Bugarska je izgubila više od dva milijuna stanovnika od 1990., dok Hrvatska, BiH i Rumunjska bilježe slične trendove. Regija danas ima oko 53 milijuna ljudi, devet milijuna manje nego prije tri desetljeća.
Iako građani strahuju od starenja stanovništva, većina odbacuje kontrolirano useljavanje – mjeru koja je primjerice Austriji omogućila rast unatoč niskom natalitetu. Politički odgovori uglavnom se svode na novčane potpore i populističku retoriku, no dosadašnji rezultati pokazuju da takve mjere ne rješavaju temeljne probleme.
Korupcija, nepotizam, politička nestabilnost
Stručnjaci naglašavaju da je ključno rješavati uzroke iseljavanja: korupciju, nepotizam, političku nestabilnost i nedostatak perspektive. Uz to, vlade bi trebale povećati stopu zaposlenosti, produljiti zdrav životni vijek i strateški privlačiti radnu snagu.
„Demografski pad nije samo statistika, nego pitanje budućnosti društva. Bez promjene politike i stavova, jugoistočna Europa ući će u fazu iz koje će se teško vratiti“, zaključuje Brunnbauer.
Svaka temeljna promjena u demografskoj dinamici predstavlja izazov na koji politika mora reagirati. Doista, vlade u regiji vide demografsku budućnost kao veliki problem. Hrvatski premijer Andrej Plenković, primjerice, naziva ju „pitanjem opstanka“ za Hrvatsku.
Od 2024. vlada ima čak i posebno Ministarstvo demografije i useljeništva. Nadležni ministar, član desno-nacionalističkog Domovinskog pokreta (DP), pod pojmom useljavanja podrazumijeva povratak etničkih Hrvata i njihovih potomaka.
I drugdje državne institucije prate demografski razvoj, primjerice u Srbiji Ministarstvo za brigu o obitelji i demografiju. Glavno sredstvo su – djelomično i izdašni – financijski poticaji za rađanje djece, uz retoriku koja rađanje djece prikazuje kao patriotsku dužnost.
Do sada se taj pronatalizam pokazao uglavnom neučinkovitim. Povijesno iskustvo je, uostalom, pokazalo da nije moglo biti drukčije – komunističke države prije pola stoljeća već su jednom doživjele neuspjeh sa sličnim pokušajima.
