U trenutku kad je izraelski sigurnosni kabinet odobrio plan za zauzimanje grada Gaze, u sklopu šire strategije poraza Hamasa, što znači da Izrael ide prema konačnom rješenju u Gazi, polemika u Hrvatskoj o tome treba li podržati Izrael ili Palestinu u državnom vrhu eskalira. Istina je da predsjednik Zoran Milanović nije htio govoriti na obilježavanju Oluje samo zato što je ondje bio i izraelski veleposlanik Gary Koren, jednako kao što je istina i da je Hrvatskoj vojsci zabranio trgovanje oružjem i opremom s Izraelom. No to je tek prvi korak, jer kao što je svojedobno s Vladom bio zaoštrio u pogledu rata u Ukrajini, isto planira učiniti i kad je riječ o sukobu u Gazi.
Izričito je na strani Palestine, a protiv izraelske politike koju smatra agresivnom i genocidnom, i u tom smislu u njegovu se uredu razmatra i zahtjev Izraelu da povuče svog veleposlanika iz Hrvatske. I to nakon što je Koren prije nekoliko dana na jednoj domaćoj televiziji izjavio kako između predsjednika Milanovića i premijera Andreja Plenkovića vjeruje samo Plenkoviću.
Milanović je vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske i ako strani veleposlanik dovodi u pitanje njegove odluke, posebno baš o vojsci, to je za njega i njegove suradnike s kojima smo razgovarali izravan pokušaj pritiska na hrvatski ustavnopravni poredak i miješanje u unutarnje političke odluke.
Element tajnosti
Koren je upitan o zapovijedi predsjednika Milanovića da se prekine vojna suradnja s Izraelom, na što je rekao kako on ne može komentirati ništa o prodaji ili kupnji oružja, niti o suradnji. “Za to postoji i pravni razlog: kada države surađuju, postoji element tajnosti. Ne kažem da imamo tajni dogovor s Hrvatskom, ali ja ne mogu ništa otkriti”, ustvrdio je. A na pitanje o mogućnosti da Hrvatska prizna Palestinu samo je ponavljao kako vjeruje Plenkoviću. Kao što je poznato, Plenkovićev stav o ovome korespondira, kao i inače, sa stavovima Ursule von der Leyen, predsjednice Europske komisije. Oboje smatraju da treba pričekati s priznanjem sve dok se ta politika ne distancira od Hamasa. Kao i većina europskih političara iz redova EPP-a, tako i Ursula i Plenković ponavljaju da bi priznanje Palestine moglo biti kontraproduktivno jer bi isprovociralo Izrael na još teže napade.
Veleposlanik Koren rekao je i kako je najbolji način da se pomogne ljudima u Gazi da se napadne Hamas. “Kada Hamas nestane, nastat će mogućnost da se obnovi Gaza i stvari vrate u normalu”, zaključio je. Taj njegov govor iziritirao je predsjednika Milanovića, koji od prve sekunde ima jasan propalestinski stav i ne obazire se na to što uz Izrael stoji SAD i dio njemačke politike, stoga se može očekivati da će zatražiti povlačenje veleposlanika Korena iz Hrvatske.
Milanović donio odluku koja će odjeknuti: ‘Zabranjujem svaku vojnu suradnju s Izraelom’
Kad je riječ o vojnoj suradnji Hrvatske i Izraela, iz Vlade tvrde da je i nema, ali priznali su da je Milanović to pitanje otvorio već na sjednici Vijeća za obranu u svibnju. Milanović je tada govorio o tzv. operativnoj suradnji, što je Plenković kasnije i priznao, jednako kao što je priznao i da bi se suradnja, u skladu s projektom EU-a pod nazivom Horizont, trebala i proširiti. Horizont je program EU-a koji je usmjeren na financiranje inovacija, pa i u vojnom području, a Euroska unija razmatra suspendiranje tog dijela programa kad je Izrael posrijedi. Riječ je o razvoju novog naoružanja i opreme, sve pod kapom Europske obrambene agencije (EDA).
Drugi sukob
Plenković je već javno potvrdio da će se ti programi morati revidirati ili suspendirati – to je upravo ono što je još prije tri mjeseca tražio Milanović na Vijeću za obranu. U tom trenutku to je izgledalo kao usputna tema, za koju se nitko na toj sjednici nije osobito zakvačio, ali nakon sukoba Izraela i Irana te eskalacije u Gazi, gdje djeca gladuju, to je samo dokaz koliko je opet dubok jaz između politika koje zastupaju Milanović i Plenković.
Osim aktualnog sukoba vezanog uz Vrhovni sud, ovo je drugi sukob koji ponovno bukti između dva brda. Milanovića također iritira tvrdnja iz MORH-a da “Hrvatska nema vojnu suradnju s Izraelom, niti ju je imala, niti je planira imati”. Milanović zna da na operativnoj razini suradnja postoji i upravo traži da se svaka međusobna aktivnost odmah blokira. S druge strane, u MORH-u se prave nevješti jer su pod pritiskom američke politike, a i politike Izraela koja ima izravan utjecaj na Plenkovića.
Inače, ključne točke vojne suradnje Hrvatske i Izraela trenutno se svode na to da je Hrvatska uglavnom pokušavala kupiti sofistificiranu vojnu opremu iz Izraela, ali već nekoliko puta neuspješno. Najpoznatiji je primjer pokušaj kupnje borbenih aviona F-26 Barak 2018. godine, kad je posao propao zato što SAD nije odobrio transfer – Izrael je napravio izmjene na avionima koje SAD nije odobrio za treću stranu. Uz to, Oružane snage RH i izraelske snage povremeno surađuju na temama kibernetičke sigurnosti, protuterorizma i u specijalnim operacijama, pri čemu Izrael dijeli iskustva o urbanom ratovanju i zaštiti civilne infrastrukture. Hrvatska je ranije nabavljala i neke izraelske vojne sustave: za nadzor granica, razne komunikacijske sustave, dronove i nadzornu opremu. Taj dio nikada nije službeno potvrđen i spada pod ono što veleposlanik Koren naziva elementom tajnosti.
Kibernetička sigurnost
Vojna suradnja između Hrvatske i Izraela dosad je uvijek bila tehnički i politički pragmatična, ali ponekad ograničena vanjskim faktorima (npr. američka odobrenja, stavovi EU-a). Obje strane pokazuju interes za nastavak suradnje, posebno u područjima tehnologije, kibernetike i obrambene modernizacije. U ovom trenutku predsjednik Milanović traži da se prekine i svaka operativna suradnja s Izraelom. Ta operativna suradnja razvija se kroz nekoliko ključnih aspekata, ali nije izrazito duboka ili javno detaljno dokumentirana zbog sigurnosnih i strateških razloga. Postoje određeni oblici razmjene iskustava, posebice u području protuterorizma, izviđanja, kibernetičke sigurnosti i vojnih tehnologija. Izrael je poznat po naprednim rješenjima u tim segmentima pa je suradnja u tim područjima korisna za HV. Postoje povremeni kontakti i razmjene u području obuke i edukacije, uključujući vojne vježbe i razmjenu časnika. Izrael ima iskustvo u sukobima i specijalnim operacijama, što može biti zanimljivo za HV. Uz to, Hrvatska je ranije od Izraela kupovala ili proučavala određenu vojnu opremu i tehnologiju, posebno u segmentu bespilotnih letjelica (dronova), nadzora i obrambenih sustava. Dakle, suradnja je prisutna, no prije svega je fokusirana na razmjenu iskustava, tehnologije i sigurnosne informacije, a nije toliko javno eksponirana kao, primjerice, hrvatska suradnja s NATO savezom ili SAD-om.
Plenković upozorio Hrvate: ‘Milanović vam je svima slagao’
Predsjednik od Oružanih snaga sada traži da se prekine svaki oblik suradnje, a ne samo trgovina oružjem. Kao i u slučaju kad su hrvatski časnici trebali sudjelovati u logistici u Ukrajini, Milanović planira formalizirati svoj zahtjev o prekidu suradnje s Izraelom i putem parlamentarne rasprave. Kad je bila riječ o misiji NSATU za Ukrajinu, parlamentarnu raspravu tražila je Vlada jer je Plenković mislio da može dobiti dvije trećine glasova podrške – nikad tu podršku nije dobio i misija je propala za Hrvatsku.
Zabrana transfera
Sad će parlamentarnu raspravu tražiti klubovi SDP-a i stranke Možemo, koji traže i priznanje Palestine te potpuno podupiru stav predsjednika Milanovića o tome da se svi odnosi s Izraelom trebaju blokirati dok traje opsada Gaze i dok ljudi ondje gladuju i umiru.
Iako traje saborska stanka, klub Možemo već je uputio svim saborskim klubovima molbu za podršku inicijativi za zabranu izvoza oružja Izraelu i priznanje Palestine. Dio zahtjeva odnosi se čak i na to se zabrani transfer oružja preko Hrvatske, dakle opet i u dijelu logističke podrške. Stranka Možemo, kao i SDP i Milanović, smatra da Hrvatska više ne smije biti među zemljama koje na bilo koji način sudjeluju u podršci državi koja je izazvala humanitarnu katastrofu na području Gaze.
Inače, zanimljivo je da su Palestinu još 1988. priznale Bugarska, Cipar, Poljska, Mađarska, Rumunjska i Slovačka, potom Švedska 2024. godine, kao i Slovenija, a sad se to spremaju učiniti Francuska i Malta. To još nisu učinile Belgija, Nizozemska, Njemačka i Italija, a od onih izvan EU-a, ni Velika Britanija. Naravno, ni Hrvatska, što nas svrstava među manji broj onih koji Palestinu dosad nisu priznali.
“Za mene je priznanje Palestine moralno pitanje i nema apsolutno nikakvog razloga ni opravdanja da se palestinskom narodu ne prizna pravo na državu”, rekao je još prije godinu dana, neposredno nakon početka rata Izraela i Hamasa, predsjednik Milanović, i planira ostati dosljedan tom stavu, ne samo riječima nego i akcijama.
