Došao je konačno i ovaj trenutak. Hrvatska opet i formalno ima predsjednika. Onog istog kao i do sada – Zorana Milanovića. On je u utorak položio prisegu pred predsjednikom Ustavnog suda Miroslavom Šeparovićem i time i formalno počeo svoj drugi uzastopni mandat.
Podsjećamo da je Milanović, s više s premoćnom razlikom (zamalo i u prvom krugu) pobijedio u drugom krugu predsjedničkih izbora svog glavnog protivnika Dragana Primorca.
Nakon što je položio prisegu, obratio se okupljenim uzvanicima i gostima slijedećim riječima:
“Dragi građani i uzvanici, u životu nacije ili države, kao i životu pojedinca, nužna je izmjena dobrih i loših vremena, tmurnih i vedrih dana. Moramo broditi sa sviješću da život nije samo mirno more i vjetar u jedra. Ta svijest neka nam bude vodilja. Ona je čvrsto jamstvo u ispravnosti i pribranosti, bez obzira na smjer i bez obzira na jačinu vjetrova i valova. Osnovni zadatak državnih institucija je sačuvati mir građana, pri čemu ne mislim samo na mir i sigurnost u onom najelementarnijem smislu. Drugi, gotovo jednako važan cilj je da teška vremena ne budu ujedno i dramatična vremena. Također, da se ne prelome najviše preko leđa najslabijih, a da od dobrih godina ne profitiraju samo oni koji su najbliži centrima moći, najagresivniji, najkompetentniji.
Nejednakost i korupcija nagrizaju socijalnu strukturu, poput opake bolesti. Potrebno je graditi i usavršavati mehanizme koji će donijeti i doprinijeti tome da u lošim vremenima ne klonemo ni materijalno, ni duhom, a da u vremenima prosperiteta zadržimo realnost i dodir sa čvrstim tlom.
Sve što je Hrvatska postigla zasluga je Hrvata
Zadnjih godina često sam ponavljao da je samo nama i nikome osim nas stalo do naše zemlje. Vjerujem da su svi dobronamjerni ljudi shvatili tu konstataciju onako kako sam ja mislio i osjećao. Druge države i nacije u pravilu ne žele nam zlo i ne rade protiv nas, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, kad do takvog izbora dođe, uvijek će se odlučiti za svoje interese, pa i naši prijatelji i saveznici. Ovo nije ni žalopojka, ni kritika, ni neko zatvaranje u sebe bilo koje vrste. Ovo je realnost svijeta u kojem živimo. Ovo je poziv da se prestanemo zanositi iluzijama, da će se netko izvana pobrinuti za nas, kad nam bude teško ili kad nam stvarno bude trebalo. Možda mala, ali realno nikad nije i nikad neće. Ništa nam nikad nije darovano.”.
Sve što je Hrvatska postigla zasluga je Hrvata, kazao je predsjednik i dodao: “Prije svega onih koji su dali svoje živote i svoje zdravlje u obrani naše slobode. Njima ćemo zauvijek biti dužni. I koliko god se trudili, a prisežem da ćemo se truditi, taj dug nikad ne možemo u potpunosti vratiti. Jedino je nama, ponavljam, i nikome osim nas, stalo do ljudi koji su nas spasili od agresorskog pokoravanja, svojom hrabrošću, požrtvovnošću i svojom vještinom. Naša trajna zahvalnost tim ljudima nije ni slava ratu, ni trijumfalizam, ni naslada nad nesrećom drugih, poraženih. To je oda slobodi i podsjetnik za što smo sve sposobni kao nacija, kad nas vode plemeniti motivi i kad nas ujedine najviši ideali.
Jedino je nama istinski važno kakvo je naše obrazovanje na svim razinama, kakvo je naše javno zdravstvo i naše pravosuđe, kako se kroji pravda. Jedino se nas tiče kako živi naš narod. I unatoč rastu BDP-a, niskoj nezaposlenosti, pa i povećanju kreditnog rejtinga, prevelik broj naših ljudi danas živi na rubu dostojanstva ili trpi neki oblik poniženja. Jedino se nas tiče kako živi naš narod.”
Z. Milanović: ‘U NATO-u nema demokracije. Ovaj rat nitko ne može dobiti bez nuklearne eskalacije.’
Previše nam ljudi živi na rubu siromaštva
“Samo je nama važne kakvo je obrazovanje. Jedino se nas tiče kako živi naš narod. Prevelik broj naših ljudi živi na rubu siromaštva. Samo je nama u interesu da institucije budu neovisne. To je osnova funkcionalnosti našeg poretka. To je štit od samovolje i tiranije. Kome su važni Hrvati u BiH? Tko će se osim nas pobrinuti?”, rekao je Milanović, podsjetivši kako je to naša dužnost.
“Ključno je da budemo kritični kao društvo. Snaga je u poznavanju vlastitih slabosti i priznavanju vlastitih stranputica. A gotovo da nema veće slabosti od mržnje, šovinizma, ili nepovjerenja prema onima koji su drukčiji od nas u nekom od brojnih slojeva, a svi ih imamo, identiteta prema onima koji su slabiji. Samo je nama u interesu da nam institucije budu neovisne, profesionalne i odgovorne, kao i mediji, ili kako to bolje zvuči, novinarstvo. To je, uz ostalo, preduvjet stabilnosti i funkcionalnosti našeg ustavno-pravnog poretka i našeg demokratskog sustava. To je, jednostavnim jezikom, štit od samovolje i tiranije. Današnji svijet je neprepoznatljiv u odnosu na prije pet godina. Iščezava jedno, a na horizontu se pojavljuje nešto drugo. Javljaju se novi gravitacijski centri moći. Na nama je da osmislimo nacionalnu politiku koja će nama odgovarati. Ne smijemo u tom poslu imati previše posla. Nema potrebe da se ishitreno guramo u prve redove u stvari koje ne možemo promijeniti”, kazao je Milanović.
“Politički avanturizam i slijepa sljedba Hrvatske su u prošlosti znali stajati. Naša obveza prema našim precima i djeci je da se u međunarodnim odnosima zalažemo za mir, za dobrosusjedsku povezanost i diplomatsko rješavanje konflikata među državama i narodima. To nije naivnost, nije iznevjera zapadnih političkih saveza, to je borba za vlastite interese. To pogotovo nije iznevjera zapadnih i europskih vrijednosti, koliko god bilo sve manje jasno koje su to vrijednosti i tko ih zastupa. Rat je najdublji i najotrovniji mogući društveni poremećaj i goreg nema. Ne kaže se zalud da je pobjeda druga najgora stvar u ratu. Citirat ću Kennedyja: “Nikad ne smijemo pregovarati iz straha, ali nikad, naš nikad, ne smijemo bježati od pregovora.”
O vojsci
“Vojska mora biti sposobna zaustaviti napad na neovisnost te ispunjavati preuzete obaveze u sklopu svih saveza kojima pripadamo. Pošteno, lojalno, ali u našem interesu. Ali ne slažem se da sigurnost nema cijenu, to je neodrživo i nejasno. Vojska i suvremeno oružje iziskuju ogromne troškove, na njih ne možemo utjecati, a naši resursi su ograničeni.
“Hoćemo li se zbog nabavke oružje odreći se ulaganja u znanost i obrazovanje? Ako zapustimo ono što je proslavilo i slavi hrvatsko ime u svijetu…Želim da budemo proračunati. Želim da razgovaramo. Nemojmo biti povodljivi i panični. Nikad u odlučivanju. Upregnimo hrvatsku pamet i ne ulazimo u ono što ne možemo sami proizvesti”, kazao je, rekavši kako time ne misli samo na naoružanje.
“Dajmo bližnjima do znanja da nisu sami. S tom vjerom da nećemo ostaviti jedne druge u presudnim trenucima, živjela naša Hrvatska,” završio je Milanović svoj inauguracijski govor.
Primorac je radio za ‘jahače apokalipse’ i to je glavni uzrok uvjerljive Milanovićeve pobjede
