Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjeluje na svečanoj akademiji „Večer međimurskog identiteta“ povodom obilježavanja spomendana Dana sjedinjenja Međimurja s maticom zemljom Hrvatskom. Prije svečane akademije, predsjednik je dao izjavu za medije.
“Ne mogu upakirati taj paket sudaca Ustavnog i Vrhovnog suda. Ja sam nadležan za kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. To je jasno tko je, na HDZ-u i Plenkoviću je da odluče hoće li ili neće. Ovo otezanje već nije dobro jer se baca mrlja na osobu koja je čista. Pokušava je se dovesti u vezu s nekim špijunskim pričama… To je nisko. I prethodnu kandidatkinju su blatili”, započeo je Milanović.
Ispada, smatra predsjednik, da se “sada može javiti bilotko”.
“Iz zadnjih Plenkovićevih riječi ispada da tko god da omogući da on dobije dva ustavna suca – on će omogućiti bilokojeg kandidata. Sad, koliko je to vjerodostojno… S druge strane, imamo 90 mjesta za popuniti. E tu vrijedi pravilo, svakog ćemo divanit do sabaha sa šejtanom. Pa to je nemoguće. A oko ustavnih sudaca bi se dogovorio sjekirom – meni sve, vama ništa”, rekao je Milanović, javlja N1.
Kako sada većini pripada dvije trećine ustavnih sudaca?
Dodaje da on nije nadležan za to. “Mogu samo gledati kako je bilo prije godinu i pol dana, kako je popunjeno onih 10 mjesta… Pola-pola, kao i 2016. Ne znam kako sada vladajućoj većini pripada dvije trećine”, rekao je.
‘Imamo jednu ozbiljnu kandidatkinju’
Na pitanje što slijedi, kaže da ne zna.
“Po meni imamo jednu ozbiljnu kandidatkinju. Drugu su škartirali, našutavali se s njom. Ova druga osoba je obavila razgovor s Plenkovićem i rečeno joj je da se javi. Ne mogu protumačiti drugačije nego da će biti izabrana. I tu smo stali. Tu jedino mogu konstatirati kliničko stanje, makar nisam doktor. Čak i kad bih htio trgovati, ja nemam s čim. Meni nije svejedno hoće li Hrvatska imati predsjednicu Vrhovnog suda ili neće. I tko će biti. Nije svejedno, ali nije ni presudno. To je osoba preko koje ja ne ostvarujem nikakav utjecaj, nikakvu polugu moći”, govori predsjednik.
“Ustavni suci su druga priča. Za razliku od sudstva koji mora biti neovisno i strogo djelovati po zakonu i pravdi. Ustavni suci su u velikoj mjeri nažalost, politički ljudi. Vlastima uopće nije svejedno tko će biti na tim mjestima i kako će se te dužnosti popunjavati. I to Plenkovića očito brine, ali ja mu nisam adresa za to”, poručio je Milanović.
“U segmentu procedure ne mogu sudjelovati, nisam predlagatelj. Nek‘ se dogovore. Neću ni zapomagati da ne miješaju ta dva postupka. Ta voda je već kontaminirana i tu povratka nema. Na čelu Vrhovnog suda će, što se mene tiče, doći jedna vrlo stručna i politički neutralna osoba. To je moj doprinos. Nakon agonije koja traje već pola godine”, rekao je.
‘Plenković ne želi dogovor’
“Opet je jasno da Plenković ne želi dogovor. Svaka promjena postojećeg stanja njemu reže bilancu. Imat će manje, kako on to čita, nego do sada. Prag ispod kojeg on ne želi ići je totalna kontrola nad diplomacijom – od portira do zadnjeg ambasadora i, naravno, ministrastva”, komentirao je Milanović.
“Ja sam izabran većim brojem ljudi na dužnost koju obnašam, i to ne jednom i u Ustavu jasno stoji kako se biraju veleposlanici. On to sve sistemski gazi i to je namjerno ponašanje koje je duboko protivno i duhu i slovu Ustava i to može jer zna da mu se ništa neće dogoditi, građani to ne vide”, kazao je i dodao da Plenković zato time može manipulirati.
O želji Donalda Trumpa da preuzme Grenland, Milanović je rekao: “To je danski teritorij, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne.”
U nastavku je ocijenio da Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a “ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Europe ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Washingtonu”.
Amerikancima je, kaže, zanimljiv Sjeverni koridor koji je ponekad djelomično otvoren iznad Rusije.
“Grenland je beskoristan, imali su tamo tri baze, a dvije su zatvorili. Postoji, ne znam jesu li u Trumpovoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardsko otočje koje pripada Norveškoj, i tamo more nije zaleđeno”, rekao je Milanović.
Dodao je da nije na njemu da se miješa u poteze Donalda Trupa te da hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu. “Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija”, zaključio je.
Rules based order. Šta je to? Pa to je zakon jačega. Oni koji ističu taj pojam namjerno ne govore međunarodno pravo. Međunarodno pravo je savršeno i zato ne postoji. Niko ozbiljan se ne zanosi idejama da to postoji.
Rules based order. To je poredak u kojem smo svi jednaki, osim u trenutku kad treba napraviti iznimku i sve srušiti pa onda opet ponovno kao sagraditi za minutu. Države koje su u stanju bez posljedica činiti takve iznimke su one države koje gospodare. I to se zna koje su države u ovom trenutku.
To nije Europska unija. Europska unija ima jedan drugi problem, a to je sve i dalje prisutan jer to ne nastaje niti nestaje preko noći ili u pet godina. Dakle, većina dominantnih država u Europskoj uniji, plus Velika Britanija, su bile kolonijalne sile. Mentalitet kolonijalnog gospodara ne može na zvono prestati.
‘Kolonijalna sila’
Europska unija se, pa i u ovom slučaju i u sukobu sa Ukrajinom, ali čak manje u sukobu sa Ukrajinom, a više po cijelom svijetu, ponaša kao neka vrsta substituiranih kolonijalne sile koja umjesto oružjem i brodovima sada ide okolo i priča, ne znam, mi vam dajemo novac, mi razvijamo vašu demokraciju.
Ljudi po svijetu to ne vole i gledaju nas sa prezirom. I to će čak neki od vodećih činovnika Europske unije, poput ove predstavnice za visoku, za ove žene iz Estonije, reći, kako je to da su Afrikanci za Kinu, pa mi im dajemo više novaca”, rekao je Milanović.
“Dakle, Europska unija mora shvatiti konačno što je i gdje pripada i ona nije sila na način na koji to neki drugi jesu. Jer je sastavljena od 20 ili više od 20 nacionalnih država koje su heterogene i koje nikada neće moći funkcionirati kao jedan centar volje, odlučivanja i politike, jer naprosto ne može.
A jedan od dokaza za to je i ova situacija, pa i sa Ukrajinom i sa ovom, sa ovom blesavom pričom o koaliciji voljnih, gdje bi svi trebali razmišljati kao jedan. To je nemoguće. I hrvatski interesi nikada neće biti isti kao na primjer ne znam britanski ili francuski. Neće biti isti. Uvijek. Nekad hoće.
A mi imamo svoju glavu koja možda nije savršena, ali imamo svoje interese. Bez zlobe, bez spletki, ali naprosto o svojoj sudbini ćemo odlučivati koliko god to moguće sami”, rekao je.
‘Za 12 milijuna eura možemo dobiti tri gotova broda’
Osvrćući se na nedavnu odluku Vlade da Ukrajini pošalje 15 milijuna eura, Milanović je rekao da je riječ o iznosu koji za Hrvatsku nije beznačajan, dok je u ratnim uvjetima u Ukrajini “simboličan”. “Taj je novac sigurniji nego u rukama HDZ-ovaca, ali je otišao”, poručio je.
Kao kontrapunkt toj odluci, predsjednik je podsjetio na projekt gradnje pet ophodnih obalnih brodova, ugovoren još dok je bio premijer. Posao je, naglasio je, dobilo domaće brodogradilište u Splitu u konkurenciji s nizozemskim, njemačkim i talijanskim ponuditeljima, a financiranje je bilo osigurano. “Danas, gotovo deset godina kasnije, isplovila su samo dva broda. Tri su nedovršena i stoje na navozu, a država se s izvođačem spori oko 12 milijuna eura”, rekao je Milanović, ocijenivši da je odgovornost isključivo na Ministarstvu obrane i Vladi.
Predsjednik je ustvrdio da je Vlada praktički odustala od dovršetka brodova te da Hrvatska zbog, kako je rekao, “obijesnog i neinteligentnog parničenja” riskira da ostane bez tri plovila koja bi za godinu i pol dana mogla biti u operativnoj uporabi. “Za 12 milijuna eura možemo dobiti tri gotova broda, a 15 milijuna eura ode ‘kao list’. U isto vrijeme plaćamo milijarde za njemačke i francuske proizvode”, rekao je, kritizirajući kupnju tenkova i dodatne nadogradnje borbenih zrakoplova. Posebno je problematizirao odnos saveznika prema Hrvatskoj, uspoređujući ga s tretmanom Srbije, koja nije članica NATO-a.
Milanović je naglasio da jedan domaći ophodni brod “ključ u ruke” stoji oko 16 milijuna eura, dok cijena suvremenog njemačkog tenka doseže gotovo 30 milijuna eura. “Litva se izborila za sudjelovanje u proizvodnji, a Hrvatska – ništa. Imamo tradiciju, imamo Đuru Đakovića, ali ne dobivamo ni dio posla”, rekao je, dodajući da se istodobno govori o kupnji stranih korveta, dok se domaći proizvodi zanemaruju. “Pa tko uopće predstavlja državu?” upitao je.
