S početkom sukoba između Izraela i Hamasa, izraz “raketna ekonomija” sve je češće prisutan u vojnim raspravama. Pojam ukazuje na ključnu stvarnost modernog ratovanja: posjedovanje najnaprednijeg oružja nije dovoljno.
Uz tehnologiju, neophodno je imati dovoljno velike zalihe projektila kako bi se osigurala spremnost za dugotrajni sukob. Još važnije, potrebno je osigurati sposobnost brzog obnavljanja tih zaliha, jer svaka bitka košta, ne samo u životima, već i u financijama.
Izraelsko istražno povjerenstvo koje analizira rat protiv Hamasa i šire regionalne napetosti morat će se pozabaviti nedostatkom adekvatne opskrbe vojnih snaga prije početka novog sukoba – piše The Jerusalem Post. Iako su političke i obavještajne greške u fokusu, nedovoljna količina streljiva za izraelsko zrakoplovstvo, oklopne jedinice i topništvo predstavljala je ozbiljan problem.
Preskupi presretači u usporedbi s napadima
Jedna od temeljnih činjenica u ovom sukobu je da je obrana često znatno skuplja od napada. To se pokazalo u Zaljevskom ratu 1991., kada su presretači Patriot skuplje koštali od iračkih Scud raketa. Slična situacija nastavlja se danas s izraelskim sustavom proturaketne obrane “Iron Dome”, koji se koristi za presretanje raketa ispaljenih iz Gaze i Libanona.
Izraelsko Ministarstvo obrane u suradnji s tvrtkom Rafael trenutno razvija laserski sustav za presretanje “Iron Beam”. Ovaj novi sustav trebao bi značajno smanjiti troškove obrane jer ne koristi skupe projektile za presretanje, već energiju.
Očekuje se da će prvi operativni sustavi biti dostupni izraelskoj vojsci do 2025. godine. Umjesto korištenja projektila koji košta stotine tisuća dolara, presretanje laserom će stajati samo nekoliko dolara po ispaljivanju – cijena struje. Taj pristup obećava pravu revoluciju u vojnom ekonomskom smislu.
Iranski napadi i milijunski projektili
Prema podacima izraelske vojske (IDF), prošlog utorka Iran je lansirao 181 balistički projektil prema Izraelu. Balistički projektili, kao što su modeli Emad, Kheibar, pa čak i hipersonični Fattah-1, koje je Iran koristio u napadu, spadaju u najnaprednije oružje u njihovom arsenalu.
Svaka od tih raketa košta najmanje milijun dolara, a u slučaju hipersoničnih modela, trošak može biti i znatno viši. Ove rakete sposobne su letjeti brzinom većom od pet puta brzine zvuka, što im omogućuje izbjegavanje standardnih obrambenih sustava.
Ukupni trošak ovog iranskog napada procjenjuje se na otprilike 200 milijuna dolara. Iako ta cifra zvuči značajno, ona predstavlja tek mali dio iranskih financijskih resursa. Prema izvješćima, unatoč međunarodnim sankcijama, Iran godišnje izvozi naftu u vrijednosti od 35 milijardi dolara. Tako da, trošak raketnog baraža ekvivalentan je vrijednosti samo dva dana izvoza nafte. Iako neodrživ za stalne napade, ovakav financijski pritisak Teheran može izdržati povremeno, osobito uz kontinuirana ulaganja u razvoj raketnih tehnologija.
Zaustavljanje balistike u letu prvenstveno je zadatak američko-izraelskih sustava Arrow 3 i Arrow 2 dugog dometa, koji su prvi put korišteni tijekom rata Izraela i Hamasa, a koji su podržani sustavom srednjeg dometa David’s Sling – prenosi britanski novinar Dan Sabbagh za The Guardian. Poznatija Željezna kupola koristi se za presretanje kratkog dometa, često raketa koje ispaljuje Hamas iz Gaze.
Financijska podrška SAD-a: ključna za izraelsku obranu
Kao odgovor na iranski napad, Izrael je lansirao svoje rakete iz sustava proturaketne obrane Arrow-2 i Arrow-3, proizvedenih od strane Israel Aerospace Industries. Ti sustavi dizajnirani su da presretnu balističke projektile na visinama od desetak kilometara unutar atmosfere ili čak izvan Zemljine orbite. Arrow-2, čija cijena po ispaljivanju iznosi 3 milijuna dolara, koristi se za presretanje u atmosferi, dok noviji sustav Arrow-3, s cijenom od 2 milijuna dolara, presreće projektile u svemiru.
Procjenjuje se da je tijekom posljednjeg sukoba ispaljeno oko 180 projektila Arrow. Ako se koristi obje verzije raketa, ukupni trošak obrane mogao bi doseći nevjerojatnih 450 milijuna dolara – više nego dvostruko veći iznos od iranskog napada.
Izraelski obrambeni proračun velikim dijelom ovisi o američkoj financijskoj pomoći. Dok je izraelski BDP po glavi stanovnika dvostruko veći od iranskog, populacijski omjer između dviju zemalja (Izrael sa 10 milijuna stanovnika i Iran sa 90 milijuna) čini ekonomsku utrku izazovnom.
Većina sredstava za proizvodnju sustava Arrow dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, koje su dosad uložile oko 4 milijarde dolara u projekt. Nakon izbijanja rata, Bidenova administracija odobrila je dodatni proračun od 14,1 milijardi dolara, od čega će preko 4 milijarde dolara biti iskorišteno za nadopunjavanje zaliha presretača i ubrzanje razvoja laserskog sustava “Iron Beam”. Međutim, iako je laser obećavajući, on još uvijek neće moći presretati balističke rakete u bližoj budućnosti. Stoga izraelska obrana ostaje ovisna o američkoj financijskoj podršci.
Vojni mozaik u raspadu: Izrael širi eliminacijsku listu u novim moćnim udarima
