Desetljećima je Europska unija funkcionirala na temelju prešutnog dogovora: Njemačka je upravljala novcem, Francuska vojskom. Sada se situacija mijenja, piše Politico.
Dok Njemačka teži postati vodeća europska vojna sila, politička ravnoteža se mijenja. Francuska se bori za očuvanje relevantnosti, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje budi stare duhove prošlosti i stvara osjećaj da bi savez Berlina i Varšave mogao biti najučinkovitiji način držanja Rusije na distanci.
“Gdje god idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme više odgovornosti”, rekao je Christoph Schmid, zastupnik njemačkih socijaldemokrata u obrambenom odboru Bundestaga. “Očekuje se da će se Njemačka konačno angažirati i uskladiti svoju ekonomsku težinu s obrambenom snagom”, tvrdi..
Njemačka s najvećom europskom vojskom, opremljenom najsuvremenijim tenkovima, raketama i mlažnjacima, daleko je od kaotičnog Bundeswehra ismijanog zbog niskog morala i zastarjele opreme. Ta vojna moć vezana je uz političku i ekonomsku težinu – i Europa će se morati prilagoditi dominantnoj Njemačkoj.
Očekuje se da će Njemačka do 2029. trošiti 153 milijarde eura godišnje na obranu . To je oko 3,5 posto BDP-a, što je najambicioznije vojno širenje zemlje od ponovnog ujedinjenja. Francuska, za usporedbu, planira dosegnuti oko 80 milijardi eura do 2030.
Poljska ove godine planira potrošiti 186 milijardi zlota (44 milijarde eura) na obranu, što je jednako 4,7 posto BDP-a – najvišoj razini u NATO-u – i planira imati jednu od najvećih i najbolje opremljenih vojski u Europi.
Fiskalna stvarnost se također mijenja. S Parizom koji se bori s dugom koji sada iznosi preko 110 posto BDP-a i deficitom većim od 5 posto, Berlinu daje slobodu zaduživanja na kojoj mu susjedi mogu samo zavidjeti. Poljska se također bori za kontrolu javne potrošnje, što je pogoršano eksplozijom obrambenih izdataka.
Jedan dužnosnik EU-a nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu “pokretnom”. Drugi diplomat to je izrazio izravnije: “To je najvažnija stvar koja se trenutno događa na razini EU-a”.
Za europske diplomate taj porast postavlja više od proračunskih pitanja. On dovodi u pitanje priču koju si blok dugo priča o tome tko čuva njegovu sigurnost. I to pitanje kruži Bruxellesom, gdje se dužnosnici pitaju koliko će daleko zapravo biti jačanje “europske” Njemačke.
Berlin nabavlja naveliko i proizvodi lokalno
Jedan znak odgovora leži u nabavi. Berlin i dalje duboko štiti svoje nacionalne prioritete u vezi vojne industrije. Njemačka se opire davanju snažnije uloge Europskoj komisiji pri kupnji oružja i planira se uvelike oslanjati na nacionalne okvire, uključujući novi zakon o nabavi koji će sustavno koristiti članak 346. Ugovora o EU. Ova klauzula omogućuje zemljama da zaobiđu pravila EU o tržišnom natjecanju kako bi favorizirale domaće ugovore.
Taj pristup “Njemačka prva” već poprima oblik. Interni dokumenti o nabavi koje je vidio Politico pokazuju da se Berlin priprema progurati 83 milijarde eura obrambenih ugovora kroz Bundestag do kraja 2026. To je neviđeni porast koji utječe na svako područje oružanih snaga, od tenkova i fregata do dronova, satelita i radarskih sustava.
I to je samo početna faza. Iza nje stoji mnogo veća “lista želja” Bundeswehra vrijedna 377 milijardi eura, dugoročni plan koji obuhvaća više od 320 novih programa naoružanja u svim vojnim područjima.
Još je upečatljivije kamo će se milijarde usmjeriti. Prema planovima nabave, manje od 10 posto novih ugovora ide američkim dobavljačima – što je obrat nakon godina u kojima je Berlin bio jedan od glavnih obrambenih kupaca Washingtona. Gotovo sav ostatak ostat će u Europi, a velik dio s njemačkom obrambenom industrijom.
Za Europu to znači da ekonomski motor EU postaje i njezin obrambeno-industrijski, pri čemu Berlin usmjerava stotine milijardi u domaće proizvodne linije dok Francuska i južne zemlje ostaju fiskalno ograničene.
Francuska se osjeća nelagodno
Ta se promjena osjeća u Parizu, gdje se na njemačko naoružavanje gleda s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. “U Francuskoj je obrambeni aparat u središtu sustava”, rekao je jedan dužnosnik EU-a. “Razlika između Pariza i Berlina je u tome što je u Francuskoj svaki dužnosnik, na kraju krajeva, obrambeni dužnosnik”.
Unatoč nastojanjima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona od 2017. da poboljša francusko-njemačke odnose, nepovjerenje prema Berlinu ostaje duboko ukorijenjeno u francuskim vojnim krugovima.
“To je na pola puta između budnosti i prijetnje” rekao je jedan francuski dužnosnik obrane za Politico. “Bit će teško surađivati s njima jer će biti izrazito dominantni”, rekao je dužnosnik, dodajući da je glavni detalj pitanje hoće li njemački kancelar Friedrich Merz uspjeti popuniti kadrovske praznine Bundeswehra.
Međutim, industrijska i ekonomska moć Njemačke jednako je važna kao i ponovno naoružavanje zemlje, nastavio je francuski dužnosnik. “Neće morati napasti Alsace i Moselle”, našalili su se, misleći na francuske regije koje je Njemačka osvojila 1940. “Mogu to jednostavno kupiti”, tvrdi.
Osim povijesne nelagode, francuski i europski dužnosnici pitaju se kakvu geopolitičku ulogu Berlin pod Merzovim vodstvom namjerava igrati. “Još nije jasno što Merz želi učiniti”, rekao je jedan europski diplomat sa sjedištem u Parizu. “Njemačka će morati preuzeti širu ulogu na međunarodnoj sceni, ali nije jasno kako”.
Najnovije trenje oko europskog projekta borbenih zrakoplova sljedeće generacije – Future Combat Air System ili FCAS – samo je produbilo nelagodu. Program vrijedan 100 milijardi eura trebao je biti krunski dragulj francusko-njemačko-španjolske obrambene suradnje. No, kašnjenja i prepirke oko toga koja će zemlja dobiti veći udio posla testiraju to partnerstvo do točke pucanja. Posljednjih tjedana, njemački obrambeni dužnosnici razmatrali su rezervne opcije , istražujući potencijalnu suradnju sa Švedskom ili Ujedinjenim Kraljevstvom ili nastavljajući samostalno sa Španjolskom.
Ta perspektiva alarmira Pariz. Za Francusku je FCAS više politički projekt nego samo još jedan projekt nabave. Izravno je vezan uz njezino nuklearno odvraćanje, temeljni aspekt njezine pretenzije na europsko vojno vodstvo. Éric Trappier, izvršni direktor tvrtke Dassault Aviation, koja će igrati vodeću ulogu u FCAS-u, bio je izravan s francuskim zakonodavcima : “Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vas to ne smeta?”
Ako Berlin potroši mnogo novca dok se udružuje uglavnom s nordijskim i istočnim saveznicima, Pariz riskira gubitak središnje uloge koju je dugo imao u europskoj obrambenoj arhitekturi.
Poljsko oprezno odobravanje
Međutim, ne vide svi ponovno naoružavanje Njemačke kao prijetnju. U Varšavi se to smatra i nužnim i zakašnjelim.
“Poljska je postala sjajni primjer među saveznicima NATO-a u smislu vojne potrošnje”, rekao je Marek Magierowski, bivši poljski veleposlanik u Izraelu i Sjedinjenim Državama. “Stoga inzistiramo da i drugi partneri slijede taj primjer. Ali ako nam je ozbiljno stalo do kolektivne obrane, ne možemo stalno govoriti: ‘Molim vas, svi trošite više na obranu. Ali ne i vi, Njemačka.’”
Skupina poljskih dužnosnika izrazila je sličan pragmatizam. “Veslaju u pravom smjeru”, rekao je jedan. “S naše točke gledišta, to se moglo učiniti i ranije, ali dobro je da se događa”, zaključuje.
Ali često krvava prošlost baca dugu sjenu. “Gledajući povijest, situacija u kojoj bi Njemačka povezala svoju ekonomsku moć s vojnom moći oduvijek je izazivala strahove”, rekao je Paweł Zalewski, zamjenik poljskog ministra obrane. “Danas Poljska ima najveću kopnenu vojsku u Europi i bit će vrlo snažan igrač u budućnosti, stoga se planovi modernizacije Bundeswehra moraju shvatiti u kontekstu. Sve europske zemlje se naoružavaju”.
Zalewski je istaknuo da njemačko naoružavanje dolazi u trenutku kada Washington signalizira smanjenje svoje europske prisutnosti. “Povećanje njemačke vojne snage prirodan je odgovor”, rekao je. “Glavne zemlje koje će braniti istočni bok bit će Poljska i Njemačka”.
Međutim, stara sjećanja teško umiru u Varšavi, kako iz rata, tako i iz politike ekonomske međuovisnosti s Rusijom koju je provodila bivša kancelarka Angela Merkel. “Također se sjećamo Merkelinog proruskog stava”, rekao je Zalewski. “Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će snažno braniti međunarodni poredak od Rusije. Potrebna je stalna provjera. Ništa ne zaboravljamo”.
Magierowski je ponovio tu zabrinutost. “Više me brinu trgovinske veze između Njemačke i Rusije, koje su još uvijek prilično žive, i rastući pritisak u Berlinu da se vrati uobičajenom poslovanju nakon rata u Ukrajini”. Taj blaži stav prema Rusiji najvidljiviji je unutar krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), sada druge najveće stranke u zemlji.
“Kada razmišljamo o AfD-u i o tome mogu li osvojiti vlast ili biti u koaliciji u budućim njemačkim vladama, to je zabrinjavajuće”, rekao je jedan poljski dužnosnik. “AfD je proputinovski i ima program koji govori o povratku dijela poljskog teritorija. Ne možemo otvoriti tu raspravu u Europi. Drugi svjetski rat započeo je jer je Njemačka bila nezadovoljna rezultatima Prvog”.
Pomicanje težišta
Brzo vojno jačanje Njemačke i pomiješane reakcije njezinih partnera naglašavaju kako se težište Europe pomiče prema istoku. Ekonomska sila kontinenta sada se transformira u vojno-industrijsku, dok se Francuska drži svoje nuklearne karte, a Poljska raste u konvencionalnog teškaša na istočnom krilu NATO-a.
U Bruxellesu, to preusmjeravanje predstavlja test: Može li EU kanalizirati ovaj zamah u zajedničke strukture ili će produbiti fragmentaciju obrane bloka?
Zasad se berlinsko jačanje vidi kao povratak preuzimanja odgovornosti, a ne kao pokušaj dominacije. No čak i pristaše njemake militarizacije priznaju da je razmjere promjene teško shvatiti. “Moglo bi biti zastrašujuće, bez sumnje”, rekao je jedan diplomat EU-a. “Ali Njemačka je dio koalicija. U EU je i NATO-u – i u međuvremenu bi se moglo dogoditi mnogo toga”.
Njemačka vojna industrija se budi iz sna dugog nekoliko desetljeća: Inovacije kao iz SF-a
