Sve je isto, samo Mile nema – tako bi se moglo reći nakon izbora u Republici Srpskoj, kojom će odsad, umjesto Milorada Dodika, upravljati ministar unutarnjih poslova RS-a i Dodikov dugogodišnji bliski suradnik Siniša Karan, koji na poziciju predsjednika Republike Srpske stiže kao kandidat SNSD-a. Tko je Karan i što bi trebao biti za Republiku Srpsku, možda je ponajbolje opisao njegov prethodnik Dodik.
“Htjeli su skinuti Dodika u nefer procesu, a sada su dobili dva Dodika”, rekao je prvi Dodik – Milorad, koji je nakon pobjede svojeg favorita u utrci za predsjednika proglasio stabilizaciju stanja u Republici Srpskoj. Karanu je glavni protukandidat bio Branko Blanuša, banjolučki profesor s Elektrotehničkog fakulteta, čiju je kandidaturu istaknula Srpska demokratska stranka. Podržala ga je i većina oporbenih stranaka, očito uzalud jer je većinu osvojio samo u Banjoj Luci, koja je i prije, birajući mladog Draška Stanivukovića za gradonačelnika, pokazivala svojevrsni odmak od Dodikove politike. No to nipošto ne znači da su Banjolučani odlučili gledati prema budućnosti i odmaknuti se od četničke politike, upravo suprotno, u usporedbi s Draškom i sličnima, Dodik je kamilica, ili barem netko s kime uvijek znate na čemu ste.
Kako to obično s izborima u RS-u biva, oporba predvođena Blanušom sumnja u nepravilnosti pa su podnijeli prijave i tražili ponavljanje izbora u Laktašima, Zvorniku i Doboju, ali iskustvo nam govori da sve te prijave mogu objesiti mačku o rep. Dodik i njegovi kadrovi u RS-u još imaju ogroman utjecaj pa su i Blanušina uvjerenja u pobjedu ako bi izbori bili regularni tek pusti, neostvarivi snovi.
Operativni plan
Snovi se zato ostvaruju Siniši Karanu, čovjeku iz Dodikova najužeg kruga koji je karijeru izgradio kao jedan od ključnih kadrova u političkim projektima vlasti Republike Srpske. Godinama je radio u policijskim i sigurnosnim strukturama, počevši od Kupresa do Banje Luke, gdje je korak po korak mudro i strateški ulazio u Dodikov krug. Sve to vrijeme o njemu se govorilo štošta, primjerice, bošnjački su mediji, pozivajući se na podatke američkog ministarstva financija, pisali kako je Karan član skupine koja radi na odcjepljenju RS-a, formirane prošle godine po Dodikovu nalogu.
To je, dakako, učvrstilo njegovu poziciju jednoga od ključnih protagonista u projektima koji izravno dovode u pitanje ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Karan je ranije vodio komisiju za provođenje referenduma o Danu RS-a, premda je bosanskohercegovački Ustavni sud referendum proglasio neustavnim. To nije zaustavilo Dodika, pa ni Karana. Nije, uostalom, za mišljenje Ustavnog suda BiH mario ni naš Srbin Milorad Pupovac, dok je s Dodikom obilježavao taj neustavni dan. Treba podsjetiti da je zbog nepoštivanja sudske odluke podignuta i optužnica, no kasnije je odbačena, što je Dodiku omogućilo da nastavi provoditi svoju politiku.
U tome mu se priključio i Karan, kojemu je najveća kvalifikacija za predsjedničku poziciju lojalnost Dodiku, što znači da će i dalje inzistirati na pitanjima koja dubinski potresaju Bosnu i Hercegovinu. “Ostajem ovdje kako bih se borio za ciljeve Srpske, a Sinišina pobjeda bit će i moja pobjeda. Nastavit ćemo dalje u smislu razvoja Srpske jer će ova borba za republiku biti duga i teška. Uspjeh ćemo mjeriti na kraju”, poručio je Dodik uoči izbora, potvrdivši ono što smo već rekli, da s njime čovjek zaista uvijek zna na čemu je.
Glavni tajnik
Dodik je tako otvoreno dao do znanja da je Karan samo njegov paravan, iza kojega će on i dalje djelovati kako bude htio i raditi ono što on smatra ispravnim. I Karan je u kampanji otkrio sve karte rekavši da je glas za njega glas za Dodika. Zanimljivo je, pa i pomalo ironično, to što se u BiH godinama govorilo da Dodik korijene vuče iz duvanjskoga kraja, odnosno iz Studenih Vrila nedaleko od Tomislavgrada, pa se nagađalo da je Hrvat, dok za njegova nasljednika Karana nema prostora za spekulacije: rođen je u selu Grabovcu, u okolici Belog Manastira, u Hrvatskoj. Unatoč tomu, školovao se u Banjoj Luci.
U Sarajevu je diplomirao političke znanosti, a magistrirao je u Banjoj Luci, gdje i danas predaje na dva sveučilišta – paneuropskom Sveučilištu Apeiron i Neovisnom univerzitetu. U resorima znanosti, tehnologije i visokog obrazovanja te unutarnjih poslova obnašao je dužnost ministra, a prije toga vodio je policiju na Kupresu. Bio je voditelj Odjela za prevenciju zločina u MUP-u srpskog entiteta, potom savjetnik za sigurnost predsjednika RS-a, pa njegov glavni tajnik te na kraju glavni tajnik vlade.
Prvi čovjek Dodikova operativnog aparata karijeru dugu četiri desetljeća gradio je u policijskim, pravnim i političkim strukturama, među ostalim i kao načelnik Odjela kriminaliteta SJB Centar Sarajevo. Bio je i načelnik Uprave za suzbijanje kriminaliteta u MUP-u RS-a, a među važnijim pozicijama navodi se ona visokog dužnosnika u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu – SIPA-i. Pitate li upućene, profesionalno Karan zaista jest postigao značajna dostignuća, no njegovo napredovanje pratile su brojne nerazriješene kontroverzije i optužbe, posebice one vezane na ratni period.
Ko je Branko Blanuša, koji je svojim izbornim rezultatom u RS upalio alarme u Dodikovom SNSD-u? https://t.co/WtmamzJhO3
— Danas (@OnlineDanas) November 24, 2025
Negator genocida
Ime novog predsjednika RS-a našlo se, naime, među 810 imena koja je objavila Komisija za Srebrenicu, a riječ je o pojedincima dovedenima u vezu s genocidom u lipnju 1995., o čemu su i prije nekoliko dana izvještavali bošnjački mediji. Kod tako ozbiljnih optužbi valja ipak stati na loptu pa spomenuti kako protiv njega formalno nikada nije pokrenut nikakav postupak. Ipak, dio naših sugovornika iz BiH kaže kako je i to što mu se ime našlo na spornom popisu ozbiljno i zabrinjavajuće, da ne kažemo sumnjivo.
Ono što je poznato jest da je Karan u tim najtežim danima za BiH bio povezan s policijskim strukturama na teritoriju Bijeljine, gdje je zabilježen niz zločina nad Bošnjacima. Je li u genocidu uistinu sudjelovao, teško je reći, ali nema dvojbe da je jedan od najglasnijih negatora genocida te da se jasno i glasno protivio rezoluciji UN-a kojom je genocid u Srebrenici proglašen neosporivom povijesnom činjenicom. Kao da sve to nije dovoljno, spekulira se da je Karan s Daliborom Panićem radio na operativnom planu odcjepljenja RS-a, zbog čega se našao u fokusu međunarodne zajednice, zahvaljujući čijem se utjecaju Dodik barem formalno morao povući s predsjedničke pozicije.
Doduše, samo ju je prepustio svojem najvjernijem suradniku i čovjeku koji je za njega dosad obavljao najdelikatnije poslove i sigurnosne zadatke, osporavajući usporedno s njime državne institucije u Bosni i Hercegovini. Njegov je izbor nasljednika, kažu upućeni, još jedna snažna, jasna i glasna poruka međunarodnoj zajednici da Dodikov SNSD ne kani mijenjati smjer, upravo suprotno, s Karanom planira osnažiti svoj nacionalistički i separatistički narativ.
Vlasnik lozink
Stoga oni upućeni u tematiku pomalo sarkastično lažu kako je visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt “džaba krečio”, jer Dodik ostaje ono što je i bio – šef Republike Srpske u kojoj je Karan slavio sa 200.116 glasova, odnosno 50,89 posto, što je jedva preko praga, ali je dovoljno da Dodik proglasi pobjedu nad Blanušom, a onda i nad međunarodnom zajednicom. Nije Karana, dodaju, ni izabrao narod, nego Dodik koji je cijelu kampanju novog predsjednika držao pod svojom čizmom, što ga očekuje i nakon što preuzme funkciju.
Na skupovima tijekom kampanje Dodik je demonstrirao tko je gazda, Karan gotovo da i nije držao govore, šef Milorad govorio je umjesto njega, pa su se Bosanci šalili kako je Karan na skupovima redovito zaboravljao gdje mu je mikrofon. Dodik, dakle, ostaje pravi predsjednik, a Karan će biti predsjednik na daljinski, zbog čega ga nazivaju srpskim Netflixom s jednim profilom i više uređaja, ali sa samo jednim vlasnikom lozinke, Miloradom Dodikom. Mile je tako nagradio svojega vjernog birokrata, a ništa nije izgubio, dapače, zadovoljno trlja ruke jer su i američke sankcije nedavno povučene pa ne mora ni njima objašnjavati zašto je novi predsjednik RS-a na njihovoj crnoj listi.
Istini za volju, Karan nema ni upola Dodikove političke karizme, ali se, kažu u BiH, navikao u tišini izvršavati zadatke bez suvišnih pitanja, zbog čega se praktički preko noći i vinuo na čelo Republike Srpske, u kojoj izbori nisu održani da bi se ondje mijenjao poredak, nego da bi se dokazalo kako predsjednici dolaze i odlaze, a šef Republike Srpske bio je i ostao Milorad Dodik. Najbolniji poraz doživjela je oporba koja ga nije uspjela slomiti, iako ga je dobar dio medija i u BiH i Hrvatskoj proglasio političkim mrtvacem.
