Ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs imenovao je prošlog tjedna članove Tima za krizne intervencije. Kada se u školi dogodi iznenadan, neočekivan i težak događaj koji ugrožava život ili sigurnost učenika i djelatnika, prva osoba kojoj se ravnatelji obraćaju jest regionalni voditelj Tima za krizne intervencije. Za Splitsko-dalmatinsku županiju imenovana je Blaženka Klarić, diplomirana socijalna radnica i sveučilišna specijalistica obiteljske medijacije iz Centra za socijalnu skrb Split. No, obzirom da je u srpnju prošle godine otišla u mirovinu, vođenje tima u Splitsko-dalmatinskoj županiji preuzet će Mara Marasović Dundić. Do završetka tog procesa Klarić ostaje uključena u rad tima, no bez dosadašnje koordinatorske uloge. A za naš portal pojasnila je ulogu regionalnog voditelja u kriznim intervencijama u školama.
“Krizni događaj podrazumijeva iznenadan, neočekivan i težak događaj u kojem je ugrožen život i sigurnost, a koji pogodi učenike i /ili djelatnike škole. Nakon prve informacije obavljam ciljani inicijalni razgovor s ravnateljem. Cilj je dobiti što jasniju sliku samog događaja, što se točno dogodilo, koga je sve pogodilo i na koji način te procijeniti radi li se doista o kriznom događaju i je li psihološka krizna intervencija primjeren oblik pomoći
Ako se utvrdi da je događaj snažno pogodio učenike ili djelatnike škole te da se nalaze u stanju krize što uključuje intenzivne emocionalne, tjelesne i ponašajne reakcije te osjećaj gubitka unutarnje ravnoteže, organizira se krizna intervencija. U nju se uključuju posebno educirani stručnjaci za provođenje psiholoških kriznih intervencija, imenovani od strane ministra”, objašnjava Klarić.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji trenutno aktivno djeluje devet stručnjakinja koje pružaju prvu psihološku pomoć u sustavu odgoja i obrazovanja.
“To je malo, osobito u situacijama kada je krizni događaj većih razmjera”, upozorava Klarić.
Kada škole najčešće traže pomoć?
Kako navodi naša sugovornica, Krizne situacije za koje škole traže intervenciju od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) su iznenadne i tragične smrti učenika, u prometnim nesrećama, suicidima, stradavanjima tijekom školskih izleta i ekskurzija, ali i u slučajevima međuvršnjačkog nasilja, nasilja od strane odraslih osoba, požara te drugih velikih nepogoda.
Klarić je do sada sudjelovala u velikom broju kriznih intervencija.
„Sudjelovala sam u stotinjak kriznih intervencija i to i prije nego što je sustav kriznih intervencija službeno uspostavljen. Prvu kriznu intervenciju provele smo Grozdana Matanović i ja nakon što je u prometnoj nesreći, koju je izazvao vozač motora, smrtno stradala osmogodišnja učenica jedne osnovne škole, sada već davne 2004. godine“, prisjeća se.
Što su psihološke krizne intervencije?
Psihološke krizne intervencije, naglašava, nisu psihoterapija.
“One su zapravo prva psihološka pomoć, kratki, preventivni postupak čija je svrha pomoći osobama u krizi da se suoče s događajem, da ga uz stručno i strukturirano vođenje sagledaju i prorade te da razviju strategije koje će im pomoći vratiti se u ravnotežu”, govori nam Blaženka Klarić te pojašnjava daljnji proces.
“Najčešće se provodi postupak tzv. sažete integracije traume, grupno ili individualno. Riječ je o kombinaciji prorade traumatskog iskustva, psihoedukacije i snažne stručne podrške. Uz to, postoje i postupci „rasterećenja“, koji uključuju kratku psihoedukaciju i normalizaciju reakcija, te postupci imobilizacije, koji se koriste isključivo u iznimnim situacijama s velikim brojem pogođenih osoba, poput požara na Kornatima.
Idealno vrijeme za pružanje pomoći je unutar 24 sata nakon kriznog događaja, iako je intervencija moguća i kasnije. Što ranije, to bolje”, ističe Klarić.
Kada je potrebna dodatna pomoć?
Nakon krizne intervencije, dio sudionika treba i dodatnu psihološku podršku. O tome, kaže Klarić, ne odlučuje samo težina samog događaja, već i osobna povijest, ranija iskustva i osobine ličnosti pojedinca.
“Ako krizno stanje potraje i dva mjeseca nakon događaja, nužno je potražiti stručnu pomoć. No pomoć je opravdano potražiti i ranije, ako se osoba osjeća loše i ne može funkcionirati u svakodnevnom životu“, naglašava te dodaje kako su krizne reakcije normalan i očekivan odgovor na nenormalne situacije.
Sustav je napredovao, ali izazovi ostaju
Zanimalo nas je jesu li škole u Hrvatskoj danas dovoljno pripremljene za krizne situacije.
“Škole su danas puno pripremljenije nego nekad. Kolegica i ja smo bile jedine veći broj godina, no trebalo bi biti više stručnjaka koji će se nakon edukacije stvarno i uključiti u naš Tim. Name, educira se veći broj stručnjaka no u nastavku se nisu u stanju bavit ovim teškim i profesionalno i ljudski teškim poslom”, smatra naša sugovornica.
Za kraj našeg razgovora Blažena Klarić zaključuje da su prevencije teških, kriznih situacija posebna i velika tema i njome bi se škole trebale baviti na dnevnoj bazi i na različite načine.
“Sustav kriznih intervencija jedan je od odgovora i to samo za na one najteže situacije, a takvih će nažalost i u nastavku biti”, zaključila je Blaženka Klarić.
Moja reakcija na članak je…
