Mostar, grad poznat po brojnim dostignućima svojih građana, što sportskih ali i umjetničkih, u proteklih nekoliko dana uzdigao je još jednu zvijezdu u vrhunac svjetske glazbene scene.
Nika Zubac, rođena je Mostarka s privremenom adresom u Rimu gdje pohađa stručnu praksu obavljajući dužnost asistenta profesora violine na Conservatorio Santa Cecilia, a također sudjeluje u komornim i orkestralnim projektima i koncertima. Nika je je svoje glazbeno obrazovanje počela u Mostaru, završivši Muzičku školu I i II stupnja na odsjeku violina, u klasi prof. Lidije Gavran pod čijim je mentorstvom osvojila dvije nagrade na Federalnom natjecanju glazbenika.
Maturirala je u klasi profesorice Alme Dizdar 2018. godine. Iste godine upisala je preddiplomski studij violine na fakultetu Glazbene umjetnosti te ga završila 2022. godine u klasi prof. Gorana Končara i stekla naziv Prvostupnik glazbene umjetnosti, smjer violina. Studij violine nastavila je u Zagrebu, a trenutno radi u Rimu na Conservatorio Santa Cecilia.
Nika je dobitnica više nagrada, a nastupila ja i sa Simfonijskim orkestrom Mostar, te održala nekoliko solističkih koncerata u Hercegovini gdje je izvodila djela najpoznatijih svjetskih kompozitora klasične glazbe. Ovako impresivan životopis i činjenica da kao mlada umjetnica već ima iskustvo sa domaćih i međunarodnih pozornica, bile su povod za naš razgovor.
Kakvu je ulogu imao grad Mostar u vašem glazbenom obrazovanju? Je li Vam, u neku ruku, poslužio tek kao odskočna daska ili je cjeloživotna inspiracija koja Vas i danas oblikuje kao umjetnika?
- Početak svog glazbenog puta vežem uz Lidiju Čović, moju prvu profesoricu violine u Muzičkoj školi I i II stupnja Mostar. Učila me svirati violinu, a prenijela mi je, i svojim primjerom pokazala, ogromnu ljubav prema glazbi. Već kao maloj djevojčici bila mi je uzor, te i dan danas osjetim njezin utjecaj u sviračkom i pedagoškom aspektu. Kasnije sam upisala i završila preddiplomski studij violine u Mostaru u klasi velikog glazbenika i čovjeka, profesora Gorana Končara, koji mi je iznimna inspiracija i motivacija za profesionalan rad.
- Studij u Mostaru mi je bio odskočna daska u smislu postavljanja osnova za ozbiljniji nastavak studija; diplomiranje u Zagrebu, program razmjene studenata u Ravenni, stručna praksa u Rimu..
- No, odrastanje u Mostaru, razna prijateljstva, prva upoznavanja s profesionalnim svijetom glazbe, rad s prvim učenicima violine, a najviše moja obitelj, su mi zasigurno cjeloživotna inspiracija i oblikuju me prvotno kao osobu, a nadam se i dobrog glazbenika.
S obzirom da ste održali nekoliko solističkih koncerata u Hercegovini, a bili ste član i Simfonijskog orkestra Mostar, kako ocjenjujete klasičnu glazbenu scenu u Mostaru i Hercegovini općenito?
- Trenutna klasična glazbena scena u Mostaru i Hercegovini sigurno ima veći potencijal nego hvale vrijednu situaciju. Toliko mladih ambicioznih talenata, predivnih ambijenata, prelijepe povijesti šireg područja i mogućnosti razvijanja glazbe i kulture na zavidnom nivou, a ipak nešto nedostaje.. Često sam imala priliku nastupati u sastavu Simfonijskog orkestra, a nadam se kako će se u bližoj budućnosti stanje orkestra poboljšati i da će se otvoriti radna mjesta za sve nas koji bi se jednog dana htjeli vratiti i raditi u svom gradu.
-
Zahvalna sam što sam imala priliku održati nekoliko solističkih koncerata u Mostaru i Čapljini kao studentica, ali iskreno brinem se hoću li i dalje imati tu mogućnost kao diplomirani violinist i magistar muzike, tj. koliko ću se zapravo moći ostvariti u tom smislu, kao i sve kolege koje su u istoj poziciji kao ja. Moje skromno mišljenje je da bi grad trebao zadržati svoje talente, a talenti bi se, vjerujem, htjeli vratiti svojim korijenima kad bi bilo podloge za to.
Trenutno se stručno usavršavate na Conservatorio Santa Cecilia u Rimu. Kakvi su Vaši dojmovi iz Italije i koja bi iskustva prenijeli u naš obrazovni sustav u kojem ste se Vi školovali? - Glazbeni život u Italiji je jako živ i aktivan. Talijani su općenito zainteresirana publika za kulturu. Glazba je dostupna svima, a to govori i činjenica da prijemni ispit na konzervatoriju nije naročito zahtjevan. Nisam sigurna slažem li se s tim principom, ali od kolega iz Ravenne i Rima sam saznala da jako puno nastupaju tijekom cijelog svog školovanja, često posjećuju kazališta, slušaju opere i orkestre, gledaju balete…
- U tom smislu bi se naše općeobrazovne i glazbene institucije trebale još više aktivirati, za dobrobit učenika i studenata. Tu misao potvrđuje činjenica da smo mi, tada glazbenici srednjoškolci, samo jednom otišli u Sarajevo gledati balet Labuđe jezero.
Kako se pripremate za koncerte? Koliko u prosjeku vježbate i kako birate repertoar?
– Što se tiče solističkih nastupa, proces pripreme se dosta promijenio tijekom godina. Značenje treme nisam shvaćala do sredine srednjoškolskog obrazovanja jer sam kao djevojčica uživala nastupati i najbitniji mi je bio odlazak na kolače s obitelji, prijateljima i profesoricom nakon nastupa. Ali, šalu na stranu, kroz studij se priča promijenila; od početnog upoznavanja sa skladbama do zadnjih sekunda pred nastup. Zbog par ozljeda, morala sam malo više analizirati skladbe i mentalno vježbati, pa sam više radila na samom konceptu pripreme.
Uglavnom se prvo upoznam s pozadinom – proučavam kompozitora i razdoblje u kojem je skladao, slušam snimkerazličitih izvođača, analiziram oblik i koncepciju djela, zamišljam što ”glazba priča” – vizualiziram kretnje melodija i promjene raspoloženja uvjetovane harmonijskom osnovom. Na taj način znam što i kako vježbati. Tijekom tog procesa, podsjećam se da nisu samo ruke te koje sviraju, već je mozak ključan za rješavanje svih tehničkih problema u sviranju s kojima se susrećem. Pozitivna trema pred nastup je uvijek prisutna, a negativne se riješim vježbama disanja i svakodnevnim pozitivnim afirmacijama, molitvom i meditacijom.
Tijekom studija sam vježbala minimalno tri sata dnevno ako ne bih stigla više zbog drugih obveza, a broj sati se ponekad znao popeti i na deset, jedanaest, ovisno o potrebi. Trenutno vježbam redovno za projekte s orkestrom ili za što imam poziv, a svoj solistički repertoar vježbam bez pritiska koliko mogu stići, iako stalno nešto istražujem i slušam skladbe. Na studiju mi je profesor govorio koji bih program trebala svirati, mogla sam nekada i izabrati, a ove godine sam, nakon studija, izabrala skladbe po svojoj želji uvažavajući i savjete profesora.
Kojeg kompozitora najviše cijenite?
– Najviše cijenim Johann Sebastian Bacha. Mom načinu sviranja više odgovaraju skladbe romantizma, ali u baroku i Bachu pronalazim bogatstvo u povezanosti pisanih nota i vlastitih misli.
S obzirom da ste Vi dokaz da i kod nas ima razvijenog glazbenog talenta, što konkretno nedostaje Hercegovini da bi se mladi talenti zadržali ovdje i gradili svoju karijeru?
- Kao prvo, smatram da nedostaje čvrsto obrazovno uporište, kako bi bilo tko razmišljao o ostanku u Hercegovini. Teško je i otići u inozemstvo na studij te imati ambiciju još dalje napredovati, a ne imati mogućnost, najčešće financijsku. Bilo bi idealno kad bi u rodnom gradu postojala mogućnost napredovanja ili makar, podrška svog grada za usavršavanje van države, a zatim za povratak zadovoljavajuće poslovne prilike.
- Budući da sam diplomirana violinistica, adekvatan bi bio rad u profesionalnom orkestru (koji bi trebao imati minimalno 25-30 zaposlenih svirača; gudača i puhača), rad na muzičkoj akademiji, sviranje u opernom kazalištu, siguran prostor za stalno samostalno i komorno koncertiranje… Mostar to još nema, ali zbog potencijala kojim raspolaže, nadam se da će imati; ako ne za mene, onda za sve one koji glazbenicima tek postaju.
Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Planirate li se baviti glazbom u inozemstvu ili vratiti se i djelovati na našim prostorima?
– Svoje želje za budućnost moram prilagoditi realnim mogućnostima. Imam ambiciju nastaviti dalje postdiplomski studij violine, a za to moram razmišljati i o poslu, pa ćemo vidjeti što život donosi. Što se inozemstva tiče, nadam se da će mi ubuduće eventualno biti samo lokacija napredovanja te povremenih suradnji i nastupa, a nastojat ću se polako približavati prema doma kako bih se jednog dana i zadržala tamo.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
