Mnogi nisu svjesni u kakvoj je situaciji Plenković: Preko noći dobio gotovo neograničenu moć

Apsolutna dominacija, tako se ukratko može sažeti rezultat koji je premijer Andrej Plenković postigao na europskim izborima koji se mogu okarakterizirati i kao nastavak serije Plenkovićevih pobjeda na svim izborima na kojima je dosad sudjelovao. Da, istina je da iza Plenkovića stoji stranačka mašinerija i njegov HDZ, no najveći dio kampanja koje su odrađene u proteklih osam godina koliko vlada hrvatskom državom iznio je upravo on na svojim plećima pa se bez ikakve dvojbe i ustručavanja može reći da je Plenković najtrofejniji hrvatski političar svih vremena, kojemu u prilog ide i bezidejna oporba.

No, kada se dobije toliko izbora zaredom, to se ne može pripisati samo slabašnoj oporbi – činjenica je da se Plenković proteklih osam godina profilirao kao radnik koji neumorno obilazi zemlju, putuje Europom i iz dana u dan nabraja sve svoje uspjehe, što građani izgleda doživljavaju mnogo ozbiljnije nego što se to u medijskom prostoru nastoji prikazati. Ne samo da je Plenković sada na europskim izborima svojoj stranci priskrbio šest mandata nego je time učvrstio svoju poziciju i u HDZ-u i na razini Europske komisije, u kojoj mu ionako već dugo laskaju.

Nije ni to laskanje iz Europe na Plenkovićev račun iznenađujuće, štoviše, čini se da je on korak ispred svojih europskih kolega pa je baš u Hrvatskoj nedavno formirana nova desna vlada u sklopu koje se Plenkovićev HDZ našao u koaliciji s Domovinskim pokretom. Taj zaokret udesno sada je vidljiv i na razini Europske unije pa se može reći da se hrvatski premijer, neovisno o tome što ga se kao političara nerijetko ideološki gura u centar, vrlo dobro prilagođava političkim okolnostima u svojem okruženju, što je još jedan razlog njegova dugogodišnjeg opstanka.

Sve je otvoreno

Pitanje svih pitanja jest koji su Plenkovićevi idući koraci u politici. Jedni tvrde da je premijer još na početku ove superizborne godine najavio kako će dobiti sve izbore koji njegovu stranku očekuju, a to u dogledno vrijeme podrazumijeva i pronalazak adekvatnog kandidata te juriš na Zorana Milanovića, a drugi ne zatvaraju mogućnost Plenkovićeva odlaska u Bruxelles. No isto tako naglašavaju da su male šanse da se Plenković nađe u suprotnom timu od onoga koji predvodi aktualna šefica Europske komisije Ursula von der Leyen. Ako se Plenkoviću ponudi pozicija povjerenika za vanjsku politiku i sigurnost, nije nemoguće da on karijeru odluči nastaviti u Bruxellesu, tvrdi naša sugovornica s HDZ-ove EU liste te kaže da je riječ o poziciji koja se može uspoređivati s onom prvog čovjeka NATO-a.

Zanimljivo je da je Plenković i u svojem govoru u noći izbora naglasio da će njihova politička grupacija, pučani, na razini EP-a pobijediti s oko deset mandata prednosti, od čega dva donosi upravo HDZ. Iz toga proizlazi da je Plenković taj koji je donio dobar dio europske pobjede pučanima, što bi mu moglo koristiti u raspodjeli najviših europskih funkcija tijekom ljeta.

Plenković želi totalnu dominaciju: Osim Milanovića planira napasti još jednog moćnog političara

Ipak, u dijelu vladajuće stranke govore kako Plenković nakon svega što je prošao ipak ne namjerava napustiti svoju poziciju na hrvatskoj političkoj sceni i da će nastojati opstati u koaliciji s aktualnim partnerima iz Pokreta, unatoč tomu što dio medija u našoj zemlji nagađa da Vlada u kojoj Plenković surađuje s Pokretom nije duga vijeka. Duga je u svakom slučaju Plenkovićeva vladavina, a rezultati europskih izbora pokazali su da se među biračima nije mnogo toga promijenilo od travnja. Građani očito žele Plenkovićevu politiku stabilnosti, ali i nastavak onoga što gledamo osam godina. Dobrom rezultatu HDZ-a doista jest koristila niska izlaznost jer u tom slučaju uvijek dobro prolaze stranke koje imaju najjaču infrastrukturu, kao HDZ.

Osamljena zvijezda

Ono što u svemu tome ipak zabrinjava dio HDZ-ovaca s kojima smo razgovarali jest to što se i u ovoj kampanji, baš kao i u prethodnima, Plenković pokazao kao njihova jedina politička zvijezda, što ukazuje na kadrovsku oslabljenost stranke koja se svela na samo nekoliko ljudi. Uz Plenkovića, titule kapitalaca zasigurno nose Ivan Anušić, Tomo Medved, Oleg Butković i nekolicina ministara. Svjestan slabosti svojih kadrova, posebice onih instaliranih na listu za europske izbore, Plenković je odlučio biti nositelj HDZ-ove liste kako mu se ne bi ponovio crni labud iz 2019.

U prvi plan Plenković je zato stavio samoga sebe pa se u HDZ-u ovi izbori promatraju i kao svojevrsni referendum o stranačkom šefu na kojem je on prošao kao neupitni lider, iako u dijelu HDZ-a podsjećaju da ni Biljana Borzan s 83 tisuće glasova nije tako daleko od Plenkovića i da je Tonino Picula po broju preferencijskih glasova ipak apsolutni rekorder jer je 2014. osvojio više od 132 tisuće.

Takve teze zapravo su traženje dlake u jajetu, Plenkoviću se uspjeh ne može osporiti, baš kao što se ne može osporiti to da je uz njega respektabilan broj glasova osvojio i Davor Ivo Stier, kojemu bi to mogao biti vjetar u leđa za predsjedničke izbore kada i ako do toga dođe. U HDZ-u pak izdvajaju i svoju stranačku kolegicu Dubravku Šuicu koja u Bruxellesu ima ogroman utjecaj, a za razliku od SDP-ove kolegice Borzan koja je svoj utjecaj zacementirala i među hrvatskim biračima, ona na europskim izborima nije uspjela osvojiti ni 10 tisuća glasova. Sličan je rezultat ostvario i nezreli Karlo Ressler, koji je na prošlim europskim izborima bio nositelj HDZ-ove liste. Zato se 7726 glasova koliko je osvojila bivša ministrica turizma Nikolina Brnjac opisuje kao oporavak njezina rejtinga s obzirom na to da je na parlamentarnim izborima jedva skupila petstotinjak glasova.

Čvrsta pozicija

Mnoge je iznenadilo i to što u Europski parlament po svemu sudeći neće donedavni zastupnik Tomislav Sokol. Iako su mnogi u njemu vidjeli perspektivnog političara koji uživa velike Plenkovićeve simpatije, Sokol je na EU listi svoje stranke degradiran pa postoji mogućnost da napusti politiku i okrene se svojoj akademskoj karijeri.

Rezultatima europskih izbora mogu biti zadovoljni i u SDP-u. U njihovu slučaju stranačka infrastruktura također je odigrala važnu ulogu baš kao i u HDZ-u koji je ipak nešto razgranatiji. SDP je na ovim izborima dokazao da je njihova infrastruktura mnogo nadmoćnija u odnosu na Možemo iako ta opcija, u kojoj su najprepoznatljiviji nesuđena premijerka Sandra Benčić i aktualni zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, uživa velike simpatije nacionalnih medija koji su vrlo rijetko kritični prema njima.

Plenković kreće u dva važna nova ‘križarska pohoda’: Na meti mu nije samo Milanović

Ako na europske izbore gledate i kao na one na kojima su se stranke pozicionirale unutar svojeg ideološkog bloka, tada se može reći da je SDP na njima pokazao da je još daleko najjača stranka na hrvatskoj ljevici. Sportskim rječnikom rečeno, pobijedili su Možemo s uvjerljivih četiri prema jedan, što je za SDP u ovom trenutku značajnije od činjenice da su još jednom izgubili od HDZ-a. Nakon poraza na parlamentarnim izborima smatralo se da je SDP stranka koja je ponovno na umoru jer im na tim izborima nije pomogao ni angažman predsjednika Zorana Milanovića. Sada nakon europskih izbora u SDP-u opet raste optimizam, prgavi SDP-ovci ostali su na nogama, a stranka je u prilično teškim uvjetima ostvarila veoma dobar rezultat. Dobar rezultat postigla je i njihova najpoznatija eurozastupnica Biljana Borzan, ali i posljednji s liste Tonino Picula, kojega je Grbin svjesno degradirao po naputku predsjednika Milanovića s kojim Picula nikada nije uspio pronaći zajednički jezik.

Žuti karton

Važnom karikom SDP-ovci u svojoj kampanji nazivaju operativca Igora Dragovana, bivšeg glavnog tajnika stranke koja je na europskim izborima dokazala da još ima jake kadrove na koje se može osloniti. Donedavno je i Dragovan stažirao u uredu kolegice Borzan, a sada ga se spominje kao kandidata za preuzimanje zagrebačkog SDP-a.

U svakom slučaju, SDP-u sada slijede novi obračuni na unutarstranačkim izborima. Grbin je, kao što je to i sam potvrdio, bivši, a u stranci se očekuje sukob između Milanovićeve i antimilanovićeve struje. Kao potencijalni kandidati na SDP-ovim izborima spominju se koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić te gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević, a dio SDP-ovaca smatra da su europski izbori pokazali kako bi stranku trebala preuzeti upravo Biljana Borzan koja navodno o tome ne razmišlja. No zato navodno ambicije za kandidaturu na stranačkim izborima ima Tonino Picula. U svakom slučaju, unutarstranački izbori bi se po SDP-ovu poslovniku trebali održati najkasnije šest mjeseci nakon parlamentarnih, ali se u stranci uvelike govori da bi se to moglo dogoditi već u lipnju.

Možemo je s europskih izbora izašao s jednim osvojenim mandatom, što je solidan rezultat, međutim, jasno je da se ne može približiti SDP-u koji ostaje najjača stranka na lijevom centru. Osim toga, čini se da su birači te stranke na ovim izborima pronašli alternativu u Nini Skočak, što ukazuje na to da bi se trebali ozbiljnije pozabaviti upravljanjem Zagrebom, posebice ako nakon europskih izbora dožive poraz na predsjedničkim izborima, nakon kojih ih u Zagrebu očekuje veliki izazov na lokalnim izborima.

Gubitnici izbora

Izgledno je da bi se dugoročno Možemo mogao pretvoriti samo u regionalnu stranku Zagreba i okolice. Stranka u EP šalje Gordana Bosanca, poznatog aktivista koji godinama u pozadini kreira izborne kampanje Možemo. Bosanac je inače sa samo 23 godine završio Mirovne studije. Diplomirao je na PMF-u te postao diplomirani inženjer fizike, a pohađao je i Školu javnih politika u Londonu, gdje je postao magistar ljudskih prava, što mu je omogućeno stipendijom britanske vlade Chevening Scholarship Award koju mu je dodijelio British Council u Zagrebu. Premda je fizičar, Bosanac je karijeru posvetio gay aktivizmu.

Zanimljivo je da ga je svojedobno HDZ-ova većina postavila u tijelo za nadzor obavještajnih službi iako je ratovao s njihovim nekadašnjim zastupnicima, pokojnim Mirom Tuđmanom i Stevom Culejom. “Hrvatska službeno slavi kontroverznu vojnu akciju Oluja kojom je oslobođen hrvatski teritorij 1995. godine”, dio je teksta koji je Bosanac napisao u brošuri iz 2015., u kojoj je Hrvatsku nazvao konfliktnom zemljom. To je objavljeno u Beogradskom centru za sigurnost pa je naišlo na osude dvojice HDZ-ovaca, koji su se bunili i u vrijeme migrantske krize kada je Bosanac predlagao da Hrvatska prihvati pedesetak tisuća izbjeglica kako bi ojačala svoju pregovaračku poziciju u Vijeću Europe.

Kada se govori o gubitnicima izbora, titulu najvećih, uz Most, svakako nose donedavni eurozastupnici Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić. No za razliku od Sinčića i Ilčića koji su svoj poraz podnijeli dostojanstveno, Kolakušić se svojim neumjesnim ispadom pobrinuo da ponovno bude u središtu pozornosti. Stjeran u kut i svjestan da se više ne može vratiti ni na Trgovački sud, Kolakušić je izvrijeđao hrvatske građane i najavio kandidaturu na predsjedničkim izborima, kao da se nije zasitio političkih poraza.

Pokazatelj moći

U politici će pokušati ostati i Sinčić koji izvan nje nema radnog iskustva pa je otkrio da se kani kandidirati za karlovačkog župana, što će biti nastavak njegove karijere u politici u koju je ušao 2014. kao kandidat na predsjedničkim izborima koji je u to doba kao suradnik Ivana Pernara kojega se percipiralo kao velikog borca za ovršene građane osvojio treće mjesto. Bio je to vjetar u leđa Sinčiću za ulazak u Sabor. Usred mandata, 2019., Sinčić odlazi u Europski parlament, što je izazvalo raskol u Živom zidu jer je dogovor bio da će, ako osvoje mandat, u Bruxelles poslati Branimira Bunjca. Ta ideja nije bila prihvatljiva ni Sinčiću ni njegovoj supruzi Vladimiri Palfi pa je stranka pukla po šavovima, a njih dvoje nastavili su samozatajno djelovati u politici. U međuvremenu je Sinčić sredio kuću na Markuševcu koju je kupio još u vrijeme svojeg saborskog staža. Ondje živi sa suprugom i dvoje djece, a supruga je nedavno u Zagrebu kupila stan od 200 tisuća eura, za koji je 72 tisuće eura izdvojila u gotovini. Uz to je kupila i klijet od ovršene građanke za koju je platila 28.000 eura. Posao je pronašla u stranci Ključ Hrvatske koju je Sinčić osnovao nakon raspada Živog zida, a osnovala je i tvrtku koja se bavi organizacijom proslava i događanja.

Sinčić i njegovi ostali neuspješni kolege iz EP-a i u idućih šest mjeseci imaju pravo na naknadu u iznosu od 7853 eura, a dio tog novca Kolakušić bi mogao utrošiti u još jednu kampanju – onu za predsjedničke izbore, do kojih bi, želi li nešto postići, ipak ponešto morao i naučiti. Preuzimanje odgovornosti za osobne neuspjehe jedna je od karakteristika uspješnih političara, a uz to birače ne zanimaju samo njegove mesijanske poruke nego i jasan plan i program koji je u njegovu slučaju izostao, baš kao što su izostali i ljudi s kojima Kolakušić surađuje jer politika nije osobni, nego timski sport.

Nije intervenirao

Unatoč tomu što nije ušao u Europski parlament, IDS-ova Valtera Flegu teško se može smatrati gubitnikom izbora jer je osvojio 18.900 preferencijskih glasova kao kandidat Fair play liste na kojoj je drugi najbolje plasirani bio SDSS-ov Milorad Pupovac koji je osvojio više od devet tisuća preferencijskih glasova. To nam govori da samo naivci mogu otpisati Pupovca i njegovu političku karijeru, koja je mnogo življa od, primjerice, one Romane Jerković iz SDP-a koja u EP odlazi sa samo oko tisuću preferencijskih glasova. Kada primjerice usporedite razliku između Možemo i te IDS-ove koalicije koja iznosi oko 2000 glasova, zaključit ćete da je IDS na tim izborima sasvim solidno prošao.

Idući izbori koji Hrvatsku očekuju krajem godine jesu predsjednički. U tom kontekstu zanimljivo je primijetiti da za razliku od parlamentarnih izbora na kojima je bio iznimno aktivan, Milanović na ovim europskim izborima nije bio vidljiv jer je vjerojatno i sam bio siguran da će SDP-ovi kandidati samostalno iznijeti svoje kampanje te da im njegova intervencija ne treba. Uostalom, njegova se intervencija ni na parlamentarnim izborima nije pokazala kao plodonosna pa su i u stranci zaključili da bi bilo najbolje da se Milanović suzdrži od komentiranja europskih izbora, čega se on na koncu i držao. Pred Milanovićem je sada borba za još jedan mandat. Premda to još nije službeno najavio, vrlo vjerojatno će se boriti za novi mandat, a vjetar u leđa daje mu to što, unatoč svemu, još slovi kao jedan od najpopularnijih političara u državi.

Svi kandidati koji su se dosad spominjali u kontekstu kandidature na predsjedničkim izborima i unutar HDZ-a nazivaju se probnim balonima, a oni koji Milanovića poznaju kažu da se on sprema u kampanju ući već na ljeto te da će u njoj i dalje dominirati.

Plenković oko sebe skupio specijalni tim i ugušio konkurenciju: ‘Sjetite se što je bilo s Brkićem’

Neslavan nastup

Iako se kao jedan od njegovih mogućih protukandidata s ljevice spominjao Bojan Glavašević, on je nakon neslavnog nastupa na europskim izborima poručio da se povlači iz politike. Ako se izbori koji su za nama mogu razmatrati i kao uvertira u lokalne izbore koji se održavaju iduće godine, HDZ opet ima razloga za zadovoljstvo jer su pobjedu odnijeli u 15 gradova, dok je SDP pobijedio u Zagrebu, gdje je vladajuća stranka Možemo pala na treće mjesto, što je još jedan pokazatelj neuspjeha Tomaševićeve stranke.

U glavnom gradu za SDP je glasalo 29,11 posto birača, za HDZ 24,52 posto, a za Možemo 14,02 posto. Da priča bude do kraja zanimljiva, i na posljednjim parlamentarnim izborima u onim jedinicama koje obuhvaćaju Zagreb Možemo je po broju osvojenih glasova ostao iza HDZ-a i SDP-a.