Svakog 1. listopada spominjemo se svete Terezije iz Lisieuxa, poznate i kao sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, bosonoge karmelićanke rođene u Francuskoj, koja je živjela u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća.
Ona, koja je živjela kao klauzurna redovnica, odnosno u dobrovoljnom zatočenju samostana, proglašena je sveopćom zaštitnicom misija. Osim toga, od 1997. nosi naslov crkvene doktorice.
Sveta Terezija imala je posebno težak život, ali upravo je u teškoći bila posvećena potpomognuta svojom jedinstvenom vjerom i pouzdanjem u Boga. Te su kreposti ispunile njezino srce takvom ljubavlju prema Kristu da se činilo da se prelijevala kroz njezine nježne oči i ljupkost njezina osmijeha.
Molitva i djelovanje: između neba i zemlje
Ako postoji izraz koji identificira svetu Tereziju, to je ovo: “Želim provesti svoje nebo čineći dobro na zemlji.” Evo, malo više konteksta: “Osjećam da je moja misija učiniti Boga voljenim kao što ga ja volim. Volim i podučavam mnoge duhovnom putu jednostavnosti i duhovnog djetinjstva. Želja koju sam izrazila dobrom Bogu je da provedem svoje nebo čineći dobro na zemlji, do kraja svijeta. Trošiti moje nebo čineći dobro na zemlji.”
Riječi su to koje otkrivaju ljepotu njezine duše i njezinu jednostavnost, a istovremeno sadrže neobičnu dubinu: oslikavaju njezin način poimanja života, viđenja same sebe. Za nju, dolazak na nebo produžuje službu ovdje na zemlji – a ovdje je za nju služiti, voljeti i moliti jedno te isto. Ili, ako hoćete, Terezija se već osjećala u raju – ušla je u Karmel – i doživljavala je sebe više gore nego ovdje na zemlji, i upravo zato njena duša želi biti poveznica koja približava svijet u nebo.
Mala Terezija otkrila silnu tajnu vjere: Evo kako izbjeći čistilište i ići direktno u raj
“Ovo si sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima” (Mt 11, 25)
María Francisca Teresa Martin Guérin – Terezijino krsno ime – živjela je samo 24 godine, uvijek u Francuskoj: rođena je 2. siječnja 1873. u Normandiji, a umrla 30. rujna 1897. u Lisieuxu, kao žrtva tuberkuloze.
Njegov život karakterizirala je strogost, daleko od prepoznatljivosti i buke svijeta. Umrla je gotovo anonimno, a njezinom sprovodu, na starom groblju u Lisieuxu, nije bilo više od 30 ljudi. Stoga se više ne može iznenaditi kad se primijeti da je mlada djevojka sa sela mogla Crkvi i svijetu ostaviti jedno od najiznimnijih svjedočanstava života, postavši proglašena crkvenom naučiteljicom.
Jednom rečenicom je Mala Terezija neprestano pobjeđivala strah i usamljenost života
Priča o duši
Jedan od najjednostavnijih načina za pristup i razumijevanje ostavštine ove Terezije je kroz Povijest jedne duše, knjigu koja okuplja njezine osobne spise, a koja je objavljena godinu dana nakon njezine smrti. Riječ je o tekstu koji otkriva osobni odnos svete Terezije, pripovijest o tome što se događa u duši koja je dopustila da je Isus preobrazi.
Na općoj audijenciji 6. travnja 2011. papa Benedikt XVI. rekao je sljedeće: “Priča o duši je prekrasna priča o ljubavi, ispričana s takvom autentičnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelj ne može a da ne bude fasciniran.”
Koja je to Ljubav koja je ispunila Terezijin cijeli život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ova Ljubav ima lice, ima ime: to je Isus! “Svetica neprestano govori o Isusu.” Nadalje, Papa je podsjetio da je njegov prethodnik, sveti Ivan Pavao II., definirao svetu Tereziju kao “stručnjaka u scientia amoris ” (stručnjak u poznavanju ljubavi).
S četiri godine mala Terezija vidjela demone pa rekla: ‘Ovo su duše čiju blizinu ne mogu podnijeti’
Crkveni doktor
Svetu Tereziju iz Lisieuxa kanonizirao je 17. svibnja 1925. papa Pio XI., a proglasio ju je crkvenim naučiteljem sveti Ivan Pavao II. 19. listopada 1997. Papa hodočasnik je tada rekao: “Mala Terezija je najmlađa od crkvenih učitelja, ali njezino gorljivo duhovno putovanje očituje takvu zrelost, a intuicije vjere izražene u njezinim spisima toliko su goleme i duboke da zaslužuju mjesto među velikim učiteljima duha… Želja koju je Terezija izrazila provesti svoje nebo čineći dobro na zemlji i dalje se ispunjava na divljenja vrijedan način. Hvala ti, Oče, jer nam ga danas na nov način činiš blizu, na hvalu i slavu svoga imena zauvijek!“, zaključio je sveti Ivan Pavao II.
Opomene male Terezije za život u Božjoj milosti: ‘Ne ogovaraj redovnike, svećenike i pustinjake!’
