Svaki put kad izgovorimo vjerovanje, zapažamo da je Isus “sišao u pakao”. Velika subota je spomen na taj događaj. Što se dogodilo na današnji dan i kako ga obilježavamo?
Ovdje na zemlji, Isusovi su učenici oplakivali njegovu smrt i, budući da je bila subota, odmarali su se. Luka bilježi da su se žene vratile kući “i pripremile mirodije i pomasti. U subotu su počivale prema zapovijedi” (Luka 23,56).
Na grobu su stražari koji su tamo bili postavljeni i bdjeli nad mjestom kako bi bili sigurni da učenici neće ukrasti Isusovo tijelo.
Kristovo otkupiteljsko djelo
U međuvremenu . . . Krist je u paklu. Prema Katekizmu Katoličke Crkve: Sveto pismo naziva prebivalište mrtvih, u koje je mrtvi Krist sišao, “pakao” – hebrejski Šeol ili grčki Had – jer su oni koji su tamo lišeni viđenja Boga.
Takav je slučaj sa svim mrtvima, bili oni zli ili pravedni, dok čekaju Otkupitelja: što ne znači da im je sudbina ista, kao što Isus pokazuje kroz prispodobu o siromašnom čovjeku Lazaru koji je primljen u “Abrahamovo krilo”: „Upravo su te svete duše, koje su u krilu Abrahamovu čekale svoga Spasitelja, koje je Krist Gospodin izbavio kad je sišao u pakao.
Isus nije sišao u pakao da oslobodi proklete, niti da uništi pakao prokletstva, već da oslobodi pravednike koji su bili prije njega. Silazak u pakao dovodi do potpunog ispunjenja evanđeoske poruke spasenja.
Ovo je posljednja faza Isusove mesijanske misije, faza koja je sažeta u vremenu, ali golema u svom stvarnom značenju: širenje Kristova otkupiteljskog djela na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici u otkupu.
Prema glavnom dokumentu koji regulira slavlja povezana s Uskrsom, Paschales Solemnitatis: Na Veliku subotu Crkva je, takoreći, na Gospodinovu grobu, razmišlja o njegovoj muci i smrti, o njegovu silasku u pakao, i iščekuje njegovo uskrsnuće s molitvom i postom. Toplo je preporučljivo da se ovoga dana slavi Služba čitanja i jutarnja molitva uz sudjelovanje naroda (usp. br. 40).
Tamo gdje se to ne može učiniti, treba postojati neko slavlje Riječi Božje ili neki čin pobožnosti prikladan otajstvu koje se slavi ovoga dana. Slika Krista raspetoga ili ležećeg u grobu, ili silaska u pakao, na koje podsjeća otajstvo Velike subote, kao i slika žalosne Djevice Marije može se staviti u crkvu na štovanje vjernika. Post se također potiče, ali nije obavezan, na ovaj dan.
Na ovaj dan Crkva se strogo suzdržava od slavlja misne žrtve. Zabranjeno je slavljenje ženidbi, kao i slavljenje drugih sakramenata, osim sakramenata pokore i bolesničkog pomazanja, a krštenja su dozvoljena samo u slučaju smrtne opasnosti.
Zabrana služenja mise odnosi se na dio dana prije mise Vazmenog bdijenja, a to je pak najvažniji događaj za kršćane u cijeloj godini.
Evo kako možete dobiti potpuni oprost na veliki petak i veliku subotu
Vazmeno bdijenje – ni kršćani ne shvaćaju čudo koje se tamo odvija
Uskrsno bdijenje daleko je najvažnija i najljepša misa u cijeloj godini. Misa je ta koja sadrži najveća obećanja Crkve. Misa je ta koja nas potiče da povećamo svoju liturgijsku ljubav i zahvalnost Bogu u slavlju Isusova uskrsnuća i onoga što ono znači.
Ipak, to je i misa na koju mnogi katolici, uključujući i one koji vjeru inače shvaćaju vrlo ozbiljno, rijetko dolaze. Mnogo je duža od ostalih misa i stoga zahtijeva veću duhovnu izdržljivost i pažnju. Također može zahtijevati veću vjeru i ljubav, budući da je to antiteza i protuotrov za vjerski minimalizam koji izgleda, čak i na Uskrs, kao najbrži način da se ispuni “obveza” nedjeljne mise.
Hrabro obećanje vazmenog bdijenja izriče se na samom početku obreda, kada svećenik, nakon znaka križa, govori: “Draga braćo i sestre, u ovoj najsvetijoj noći u kojoj je Gospodin naš Isus Krist prešao iz smrt za život, Crkva poziva svoje sinove i kćeri, raspršene po cijelom svijetu, da zajedno bdiju i mole.” Te riječi, “bdijte i molite”, upravo su ono što je Isus rekao Petru u Getsemanskom vrtu kako bi pomogao ojačati njegovo krhko tijelo da se uskladi s njegovim voljnim duhom.
Dok se okupljamo da držimo to kontemplativno bdijenje, svećenik za Crkvu daje zadivljujuće jamstvo: „Ako tako obdržavamo spomen Gospodinove vazmene svetkovine, slušajući njegovu Riječ i slaveći njegova otajstva, tada ćemo imati sigurnu nadu dijeljenja njegove pobjede nad smrću i življenja s njim u Bogu.”
Crkva nam daje jamstvo koje ne daje ni u jednoj drugoj liturgiji tijekom godine, obećavajući da ako naučimo kako slaviti i živjeti vazmeno bdijenje, tada ćemo dijeliti, u ovom životu i zauvijek, Isusovu pobjedu nad grijehom i smrću i ostati u zajedništvu s njim u srcu Trojstva.
Budući da uskrsno bdijenje sintetizira cjelokupnu kršćansku vjeru, ako razvijemo duhovnost uskrsnog bdijenja i učinimo svoj život živim slavljem njegovih otajstava, obećani su nam najvažniji darovi od svih na ovome svijetu — i to zauvijek.
Ako je to ono što vazmeno bdijenje obećava, kako da ne prisustvujemo sa žarom? Uskrsno bdijenje podijeljeno je u četiri dijela, a svaki ima velike pouke za nas o otajstvima koja smo pozvani slaviti.
Papa: ‘S Isusom nijedan nas grob neće potisnuti, nijedan nas neuspjeh neće osuditi’
Liturgija svjetla
Prvi dio je Lucernarium , “Liturgija svjetla”, u kojoj blagoslivljamo uskrsni oganj, pripremamo vazmenu svijeću i uz nju pjevamo uskrsni navještaj. Vatra nam je podsjetnik na to kako nam slavlje Uskrsa treba pomoći da “budemo toliko zapaljeni nebeskim željama da s čistim umovima možemo postići svetkovine beskrajnog sjaja.” Paleći svijeću s nje, molimo da “svjetlo Krista koji uskrsne u slavi rastjera tamu naših srca i uma.”
Dok ulazimo u Crkvu, naviještamo da je Krist Svjetlo, dajemo da nam se zapale svijeće od uskrsne svijeće (koja simbolizira osvijetljenost Kristom), a zatim zapalimo svijeće onima oko nas, sliku prijenosa vjere. Zatim đakon ili svećenik pjeva Exsultet, klicanje Crkve zbog svjetla Kristova uskrsnuća. Molimo za milost da se crkvena zgrada “radošću trese, ispuni silnim glasovima naroda”.
A zatim opisujemo što čini vazmeno bdijenje drugačijim od svih ostalih. “Ovo je noć koja već sada, u cijelom svijetu, izdvaja kršćanske vjernike od svih drugih.”
Uskrsno bdijenje, drugim riječima, ono je što kršćane čini kršćanima. Ako živimo duhovnost uskrsnog bdijenja, činimo ono što nas odvaja „od svjetovnih poroka i od tame grijeha, vodeći nas k milosti i pridružujući nas svetima Božjim. Ima “posvećujuću moć” koja nas čini svetima raspršujući zloću, ispirajući pogreške, vraćajući nevinost palima, dajući radost i nadu u uskrsnuće onima koji žale za gubitkom voljenih, tjerajući mržnju, njegujući mir, ponižavajući moćno i vjenčanje neba sa zemljom i božansko s ljudskim. Molimo da svjetlo uskrsne svijeće, svjetlo Isusa uskrslog od mrtvih koje nas obasjava poput svijeća u našim rukama koje simboliziraju našu budnu vjeru, “ustraje nezagašeno” i da ga Krist pronađe kako još uvijek gori kad se vrati kao Zaručnik.
Molitva pred Isusovim grobom
Liturgija riječi
Drugi dio vazmenog bdijenja je liturgija riječi, što je najupečatljivija stvar koja razlikuje vazmeno bdijenje od svake druge mise. Umjesto jednog starozavjetnog čitanja i jednog psalma, ima ih sedam, nakon kojih slijedi po jedna posebna molitva.
Postoji novozavjetno čitanje, drugi psalam i navještaj evanđelja. Ako smo pozvani živjeti po svakoj riječi koja dolazi iz Božjih usta, i ako se Liturgija riječi uobičajene nedjelje smatra svetkovinom, onda je vazmeno bdijenje gozba od 17 sljedova najvažnijih lekcija koje je Bog učio u povijest spasenja.
Svećenik ga uvodi molitvom da “tiha srca” slušamo Božju riječ, kako bismo, razmišljajući o tome kako je “Bog u prošlim vremenima spasio svoj narod i u ove, posljednje dane, poslao svoga Sina kao našega Otkupitelja, ” može dovršiti u nama “ovo vazmeno djelo spasenja”.
Krsna liturgija
Treći dio vazmenog bdijenja je liturgija krštenja, u kojoj novi kršćani ulaze u ovu povijest spasenja, prije kršteni kršćani primaju se u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom, a svi oni koji su već kršteni obnavljaju milosti, obveze i zahvalnost za vlastito krštenje. Većina nas smatra čašću i radošću prisustvovati rođenju novih članova obitelji. Koliko bi veća trebala biti naša radost zbog svetog ponovnog rođenja naše duhovne braće i sestara, koji su s nama više povezani po Kristovoj krvi nego što sam ja po genima sa svojim jednojajčanim blizancem? Kako je impresivno za nove katolike doživjeti radosnu dobrodošlicu Crkve u prisutnosti svojih novih sužupljana!
Dok svećenik blagoslivlja vodu za krštenje, prisjećajući se kako su vode stvaranja, potop, Crveno more, Jordan i s Kristovog probodenog boka sve bile proročanstva o iscjeljujućim, spasonosnim vodama krštenja, on moli Boga Oca da pošalji Duha Svetoga u vodu da nas opere od našeg starog života, “kako bismo bili dostojni ustati u život novorođenčadi po vodi i Duhu Svetome”.
Ponovno palimo svoje svijeće, kao što su naše krsne svijeće bile upaljene na našem krštenju, i obnavljamo svoja krsna obećanja, odbacujući Sotonu, njegova zla djela i prazna obećanja i još jednom ispovijedajući potpuno povjerenje u Boga, u Crkvu koju je on osnovao da nastavi svoju spasonosno djelo, općinstvo svetih koji nas zagovaraju, oproštenje grijeha koje on poziva da primimo i podijelimo.
Propovijed za Veliku subotu koja budi svijet: ‘Nešto se čudno događa’
Liturgija euharistije
Četvrti i posljednji dio vazmenog bdijenja je liturgija euharistije, slična drugim misama, ali poboljšana, jer je “ove noći iznad svega [mi] hvalimo Boga još slavnije”, povlačeći sve granice, “ obuzeti vazmenom radošću” u “slavljenju presvete noći Uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista u tijelu”.
Crkva nas priprema, zajedno s našom novom duhovnom braćom i sestrama diljem svijeta kojima je Bog “volio dati novo rođenje vodom i Duhom Svetim, dajući im oproštenje svih njihovih grijeha,” za najnevjerojatniju stvarnost u ljudskom životu: kada uskrsli Gospodin Isus, koji je na uskrsno jutro napustio grob, sakramentalno ulazi u svakoga od nas.
Vazmeno bdijenje je “najsvetija noć” u kojoj se sve to događa. Majka Crkva se nada da će vas tamo vidjeti.
(Tekst o silnoj moći i istini bdijenja čiji prijevod donosio sastavio je svećenik otac Roger Landry, kapelan na američkom Sveučilištu Columbia kojeg su biskupi proglasili “nacionalnim euharistijskim propovjednikom”.)
Molitva Velike subote
